Kada iza jednog čovjeka ostane 512 trava, stotine i stotine napisanih i ukoričenih stranica o njima, livadama i planinama gdje su nađene i zasađene. Kada ostanu izgovorene mudrosti o prirodi, životu, radu i ljudima. Kada ono staračko ali vitalno lice nije samo sjećanje na čovjeka već na njegovu energičnu riječ koja se čuje. Kada se broj onih koji otvaraju Botaničku baštu mjeri hiljadama...
Možda taj čovjek i nije umro 8. avgusta 2021. godine… Ova godišnjica od smrti Danijela Vinceka nije priča o odlasku nego više razlog podsjećanja na učinke njegove neponovljive životne i naučne misije. Zagrebački komunista i ilegalac, poratni student i ambiciozni i školovani privredni rukovodilac, čovjek koji je spojio privredno predstavljanje i diplomatiju najmoćnijeg perioda SFRJ. Ipak, u tim decenijama velikih mogućnosti i poziva, koji su stizali sa svih strana, ostao je vjeran Titogradu. Nakon penzionisanja je donio odluku koja je i te kako promijenila i unaprijedila istoriju Kolašina. Da znaju tačno kojeg je datuma Danijel donio odluku da sa svojom suprugom Verom krene ka zaraslim Dulovinama iznad grada, Kolašinci bi taj dan proglasili za dan opštine...
Na kapiji Botaničke bašte u Dulovinama, koja je nešto više od pola kilometra od centra Kolašina, sve je kao nekada kada je u sobi za svojim radnim stolom bio Danijel Vincek. Supruga Zora je sačuvani i zasluženi ponos na Danijela pretvorila u dodatnu energiju da se sve sačuva i da bude kao kada je određivao i organizovao Danijel. Tu je i novo lice koje je „stiglo“ novom organizacijom kada su Danijel i Zora odlučili da 2018. godine svoju botaničku baštu poklone Nacionalnom parku ,,Biogradska gora“. Tu je Vesna Dragojević, stručni saradnik za promociju i edukaciju. U NP ,,Biogradska gora“ su svoje iskustvo čuvanja i brige o prirodi na odgovoran način primijenili i kada je u pitanju Botanička bašta u Dulovinama..
''U sadašnjoj našoj organizaciji, Botanička bašta je naučno-istraživačka i kulturno-prosvjetna ustanova u kojoj se reprezentuju raznovrsnost i bogatstvo biljnog svijeta na zemlji. Osnovali su je Danijel i Vera Vincek osamdesetih godina prošlog vijeka. Cilj im je bio da na jednom, za to zahvalnom prostoru u Dulovinama, prikažu i popularizuju najvažnije biljne vrste crnogorskih planina. U tome su i uspjeli. U Botaničkoj bašti se nalaze najznačajnije biljne vrste sa planinskih područja sjeverne Crne Gore, sa Bjelasice, Komova, Durmitora, Sinjavine i Moračkih planina. Manje ih ima sa primorskih planina - Rumije, Lovćena i Orjena. Simbol bašte je Pančićev odoljen koji je dobio ime po srpskom botaničaru Josifu Pančiću koji je veoma zaslužan za istraživanje flore Crne Gore. Takođe jedna nova biljka je dobila ime po Danijelu i zove se Vincekov virak'' kazala je Vesna Dragojević.
Ona podsjeća da Botanička bašta predstavlja jedinstvenu prirodnu oazu koju posjećuju domaći i strani turisti.
''Botanička bašta je dio kolašinskog turističkog proizvoda i turističke ponude koja je dio posla kolašinskih a i ostalih turističkih agencija. Takođe je važna i njena edukativna funkcija. Bašta je mjesto gdje se održavaju časovi na otvorenom. Česte su posjete studenata Biološkog fakulteta a često je izbor za magistarske i doktorske radove'' objasnila je Vesna Dragojević.
Privilegija velikana je da svoje odlaske ,,sakriju“ djelima koja su ostavili. Nekada se ta velika djela manje ili više vide. Nekada su manje ili više razumljiva. Kada je u pitanju Danijel Vincek onda je sve jasnije i čitkije. Dovoljno je vidjeti planinu i livadu, dovoljno je vidjeti travu i sve to zaokružiti stihovima Vita Nikolića: ,,Hvala ti za ljubav, ženo. Hvala ti za ležaj, travo“.U Danijelovoj bašti u Dulovinama, 512 trava nastavlja da otkucava...
Vincekove trave se ne mogu zgaziti...
