Indija je platila skoro milion eura za pisma koja je Gandi razmjenjivao sa svojim navodnim ljubavnikom i koja će biti smještena u Nacionalni arhiv u Nju Deliju.
Knjiga "Great Soul" (Velika duša), čiji je pisac bivši urednik "Njujork tajmsa" Džozef Leliveld, iznosi nekoliko novih, šokantnih tvrdnji o čovjeku koji je pomogao Indiji u ostvarenju nezavisnosti.
Leliveld tako ističe da je u starosti Gandi upražnjavao "noćna maženja", bez odjeće, sa sedamnaestogodišnjim djevojkama iz svog okruženja, među kojima je bila i njegova nećakinja.
Vođa indijske revolucije navodno je bio zaljubljen i u Hermana Kalenbaha, njemačkog arhitektu i bodibildera jevrejskog porekla koji je postao Gandijev sljedbenik.
Živjeli su zajedno dvije godine u kući koju je Kalenbah sagradio i zakleli da će jedan drugome darivati "sve više ljubavi, takve ljubavi koju sviet još nije vidio", piše Leliveld.
Gandi i njegova supruga Kasturbaj Mahandži, s kojom je imao četvoro djece, razveli su se 1908. godine kako bi on, navodno, mogao da bude s ljubavnikom.
U svojim pismima, Gandi je sebe oslovljavao sa "Gornji dom", a Kalenbaha, s kojim je bio do 1914, "Donji dom". Od svog navodnog ljubavnika je tražio da obeća da neće požudno gledati nijednu ženu.
Leliveld, takođe, tvrdi da je Gandi bio rasistički raspoložen prema crnom južnoafričkom stanovništvu.
"Mogli smo da shvatimo što nas nisu stavili s bjelcima, ali je bilo nepodnošljivo što su nas svrstali sa domorocima koji su po pravilu necivilizovani", navodno je izjavio prilikom jedne posjete Južnoj Africi.
U kritici knjige, objavljenoj u Vol Strit džornalu, napominje se da je Gandi predstavljen kao "seksualni čudak, politički amater, fanatični zaluđenik, rasista i samoreklamer, zagovornik ljubavi kao koncepta za čovečanstvo dok je u stvari prezirao ljude kao pojedince".
(B92)
