Čini se da je beogradski autokrata došao do kraja? Vrijeme obmana i prevara je isteklo. Preostaje mu još metod zastrašivanja i otvoreni oblici tiranije protiv slobodnomislećih građana.
Nije uspjela ni spin diktatura, kada se Aleksandar Vučić počeo javno obraćati naciji po dva puta dnevno, preko brojnih medija sa nacionalnom frekvencijom. Svakodnevna javna laž je devalvirala javnu riječ. Riječ više nema nikakvu sadržinu i težinu, postala je riječ-„ameba“.
Intelektualna kolektivna javnost Srbije mjesecima traži da djeluje vladavina prva, pravni red u sistemu pravne države. Traži odgovornost zašto umjesto meritokratije vlada anomija, kleptokratija, lakomost i korupcija. Slobodna, misleća, javnost Srbije ne prihvata da korupcija postane mentalitet.
11Oni ne žele odgovor za tragedije u Novom Sadu i Beogradu, od lažljivog autokrate. Zahtijevaju odgovor kompetentnihinstitucija države koje primjenjuju i poštuju pravne, etične i moralne norme. A one, kao takve, ne postoje.
Beogradski diktator je svjestan da je, svojim djelovanjem, državu lišio valadavine prava i pravnog reda, imunološkog kapaciteta i da je postala pogodno mjesto za destruktivnu represiju. Zato je Vučić na anti mitingu u Jagodini pribjegaozastrašivanju građana Srbije.
Kada su se efekti propagandnog nasilja (sajberflešing) počeli vraćati, kao bumerang, kroz masovne i dugotrajne proteste akademske javnosti širom Srbije, autokrata se koristi oprobanom taktikom zastrašivanja građana o ugroženosti Srbije. Pronalazi izdajnike Srbije koji su, šatro, povezani sa stranim faktorom i koji ilegalno kupuju oružje za, navodno, otcjepljenje Vojvodine i Kosova. Kritikuje i one koji su „pustili Crnu Goru da ode“.
Za beogradskog autokratu masovni protest akademske javnosti po Srbiji nije ništa drugo nego instrument neprijatelja „srpskog sveta“.
Ober opsenar ideologijom velikosrpskog klero-fašizma, angažuje dio plaćenih satrapa i crnogorskih konvertita, nagrađenih akademskim titulama za intelektualno podaništvo, da javno zapišavaju prostor „srpskih zemalja i srpskog roda“.
Javlja se novi „Rozenmberg“ u liku pseudo naučnika Aleksandra Rakovića, koji otvoreno, „eks katedra“, izjavi da za njega ne postoji crnogorski identitet i crnogorska nacija. Da je današnja crnogorska nacija rezultat fašističkog i komunističkog nasilja. A desantni „pancir pop“ SPC Joanikije Mićović, zadivi se umnosti Rakovića i prizna da je od njega „dosta naučio“.
Taj ostatak „ljudi crva“ koji se, još uvijek, trude da pokažu vjernost Gazdi i spremnost da nastave mentorstvo izdajnicima slobodarskih tekovina milenijumskog crnogorskog trajanja, instaliranim u institucijama crnogorske države. Njihovi šegrti u liku raznih četničkih Koljenica i Pipuna, revnosno obavljajuneljudske poslove izdajstva Crne Gore.
U Jagodini beogradski autokrata, pred mnoštvom građana dovezenih hiljadama autobusa iz cijele Srbije, pokaza bojazan, da se opet ne „ispusti Crna Gora da ode“. Osionom beogradskom patokrati, ne pada na pamet da Crna Gora nije ni na čijem povodcu, da može slučajno da se otrgne i da ode. Brojne generacije Crnogoraca su četiri vijeka ugrađivale sebe u crnogorski prostor - duhovno, kulturno i svetovno. Državotvorno.
Četiri vijeka?! A SAD traju dva i po vijeka.
Vučić i njegovi opsenari previđaju činjenicu da Crna Gora nije njegova „nadstrešnica“ pa da se sama od sebe sruši. On zaboravlja da armaturu u temeljima crnogorskog državotvornog integriteta čine kosti generacija Crnogoraca u milenijumskom trajanju.
Crnu Goru nijesu stvarali saraori i „šetači opanaka“.
Da Crnogorci nijesu četiri vijeka stvarali entitete nacionalnog identiteta, šta bi danas razni Rakovići i počasni „naučni“ titulari velikosrpske Palanke Zla imali da otimaju, prisvajaju, falsifikuju iz bogatog duhovnog i kulturnog nasljeđa crnogorskog.
Beogradski autokrata želi da se Crna Gora ponovo podvuče pod ideološku nastrešnicu velikosrpskog Projekta Zla. A Crna Gora pamti kada posljednji put umalo nije izdahnula pod „bratskom“nadstrešnicom!
I ne samo Crna Gora.
Aktuelni tumači ideologije Velikosrpskog Projekta smatraju da srpsko pitanje na zapadnom Balkanu nije riješeno. U njihovoj interpretaciji, to znači da tamo gdje su Srbi, srpski rod, tamo su i srpske zemlje. Dakle to je „srpski svet“.
Mapu Zapadnog Balkana „srpskog sveta“, prema Šešeljevim radikalima, osuđenim ratnim zločincima i Vučićevoj operativi, čini prostor na kome ima mjesta samo „čisti srpski genetski kod“, od Karlobaga-Karlovca i Virovitice do doline Vardara.
Za Crnogorce, Vučićev „Rozenberg“ Raković reče, kad Srba bude sedam i po miliona, a Crnogoraca 100 hiljada, onda ćemo sa njima razgovarati kako im dolikuje. Ne treba očekivati da će Kerberi beogradskog patokratskog vođe, biti išta više milostivi i prema ostalim nesrbima na Zapadnom Balkanu, nego što su prema Crnogorcima.
U krajnjoj instanci, to su te „krvave ruke“ protiv kojih je ustala kolektivna intelektualna snaga Srbije. Građani koji ne pristaju da im mozak postane rešeto u koje će da se sipaju spin informacije autokrate.
Razumni ljudi koji ne prihvaćaju da im se umjesto hegemonije zdravog razuma, nameću poluistine i laži upakovane u ideološke konstrukte kao crni politički mitovi „Načrtanija“ i „Memoranduma“ i neriješenog pitanja „srpskog sveta“ na Balkanu.
Studentski pokret u Srbiji pokazuje da generacije 21. vijeka ne pristaju da budu predmet manipilacije ideoloških opsenara projekta „srpskog sveta“. Onih koji su spremni da mijenjaju istoriju ako im ne odgovara, da zamijene i Isusa Hrista Svetim Savom ako im odgovara, da prošire granice države ako im se postojeće ne sviđaju. Mlade generacije neće da budu žiranti ideološkom Projektu Zla i ne pristaju da živote daju pod hipoteku za iluzije patokratskih opsenara.
Studenti ne pristaju da im mitovi, legende i zablude, od Kosova do Košara, nameću kao primjer fatalističke „lakoće junačkog umiranja“ za „srpski svet,“ bez odgovornosti onih koji su krivi za njihova stradanja.
Studentski pokret u Srbiji jasno poručuje da je od „krvavih ruku“ od nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu, mnogo gora ideološka nadstrešnica koja je u istoriji Srbije ostavila mnogo više „krvavih ruku“, za koje niko nikad nije odgovarao.
Slobodnomisleća mlada generacija Srbije 21. vijeka ne prihvata da bude u toru „srpskog sveta“, makar bio i do Karlobaga. Oni hoće da budu građani svijeta, bez ideoloških manipulacija.
Studenti Srbije su, prije od ostalih, pročitali „znakove pored puta“ i shvatili da je SNS generator nasilja u regionu i Srbiji, a da je Aleksandar Vučić infantilni demon u srpskom etosu.
