Odlaze zagrljena braća sa svojim trobojkama, uz po neku kamuflirajuću i crnogorsku zastavu, zapomažu za spas svoje bivše nepostojeće izborne pobjede, drže očajničke govore, uz režirano pokazivanje ponekog crnogorskog i srpskog nacionalnog kostima, ili poneke srpske ikone, očajni zbog toga što im u demonstracionoj povorci nijesu dozvoljeni portreti njihovih najžešćih saboraca Ratka Mladića i Radovana Karadžića.
Najmanje bi svaki treći učesnik pomenutih demonstracija bio srećan da mu se ukaže prilika da bar jedan dan ugosti jednog od dvojice legendarnih srpskih zločinaca, ili održi patetično slovo o tome da u Srebrenici nije bilo genocida, ali jeste nad Srbima širom Bosne i Hercegovine, računajući i na „muslimansku“ opsadu Sarajeva?
Odavno se zna da pod bučnim zakletvama Demokratskog fronta i njemu srodnih partija, po kojima ni mrtvi ne namjeravaju da sarađuju sa DPS-om, jer je po njima DPS oličenje svih zala i nepočinstava ovog svijeta, Demokratski front, Demokrate ili buket ostalih srpskih šovinističkih stranaka pod DPS-om podrazumijevaju nacionalne Crnogorce čijeg se mogućeg učešća u vlasti crnogorski Srbi boje kao đavo od krsta.
Bio DPS visokokorupcionaška ili manje korupcionaška stranka, bjelodano je jasno da visoki procenat suverenista, čak uz svjesno žmurenje nad depeesovskom poharom crnogorskih privrednih resursa, ipak glasa DPS, u prvom redu zbog državnog pitanja, ali i spasonosnog crnogorskog članstva u NATO savezu. Ostatak suverenista glasa SDP, SD, Liberale ili manjinske stranke, uz izvjestan procenat razočaranih suverenističkih apstinenata od svakih izbora
Odlaze nam, dakle, braća nikad dovoljno distancirana od srpskih zločina devedesetih, nikad dovoljno uvjereni da je u Srebrenici zaista izvršen genocid, ili da Haški tribunal nije formiran samo radi targetiranja Srba. Nikad takođe uvjereni da u Konavlima devedesetih nije pripreman napad na Crnu Goru, ili da je crnogorska, pored ostalog i pljačkaška najezda devedesetih na Konavle i u čemu sporna.
Odlaze srpski vitezovi i kosovski osvetnici nimalo svjesni da svojim odlaskom pjevaju zaupokojenu liturgiju agresivnom šovinističkom srpstvu koje je uništilo Jugoslaviju i zasvagda osramotilo Srbiju, uz njen neminovni gubitak Kosova. Koliko god u ovom trenutku možda naivno zvučalo, počinje konačni rasplet jugoslovenske drame započete, da li tek devedesetih ili znatno ranije odmah poslije Titove smrti 1980. godine?
Zaglavljuje i Putin u Ukrajini, kao svojevrsna replika psihički poremećenog Slobodana Miloševića, berući suviše gorke plodove svoje takođe umišljene veličine i vlastitih uzaludnih planova o obnovi bivšeg sovjetskog carstva. Izgleda da mu je velja kruška zapela za grlo iz kojeg, u najmanju ruku, ne može isploviti nedirnut. Putinova agresija u Ukrajini na Rusiji susjedni slovenski narod djeluje kao svojevrstan prepis prilika u kojima je Slobodan Milošević devedesetih napao Hrvatsku uz u Beogradu oduševljen ispraćaj odlazećih tenkova na Vukovar.
Prilike se dramatično komplikuju, frontovi postaju sve ogoljeniji. Puzajuća Evropa nije više u mogućnosti da u vezi sa položajem Balkana izigrava samo demokratsku frajlu i očiglednog navijača srpskog šovinizma, tobože u nadi da će čak i Aleksandra Vučića i njegovog bosanskog favorita Dodika privući u demokratske vode.
Treba zauzeti jasan stav u vezi sa Putinovom agresijom na Ukrajinu, što Demokratskom frontu i pratećim nacisrpskim strankama u Crnoj Gori ne pada nimalo lako. Očekivanja da se prilike u svijetu mogu tako popraviti da se simpatije svjetskog javnog mnjenja okreću prema Rusiji ravna su nuli. Jedi ono što si zakusao - surova je poruka Demokratskom frontu i njegovim nacisatelitima u Crnoj Gori.
Odlaze osvjedočeni šovinisti, odnose svoje džide i barjake, svoje svete Save i Simeune mirotočive, svoje vjekovne laži i nesojluke, svoje podgoričke skupštine i litije. Vode za sobom svoje rukoljube i vjerske zatucanike, leleču nad zaostavštinom njihovog pokojnog oca Amfilohija, uzaludno pokušavajući da istoriju srpske države protegnu na osam slobodnih vjekova i tako izbrišu postojanje čitavog jednog susjednog naroda i njegove slobodne hiljadugodišnje državne organizacije.
.
