Jedan od vrlo značajnih faktora prilikom odlučivanja u tijelima obrazovnih institucija, ovog puta školama, je koji stepen hladnoće mogu da podnesu njegovi akteri.
Virtuelna hladnoća je lakša za podnošenje od fizičke, kada vas sjedjenje u kaputima, kapama i rukavicama, ne spašava od studi, pa je donošenje odluke direktno proporcionalno bjekstvu iz nedovoljno zagrijane zbornice.
Istu hladnoću trpe i eksponati u muzejima, u društvu sa njihovim interpretatorima, vodičima i drugim birokratskim osobljem. Iskrivljenja platna slike nijesu u fokusu interesovanja i da li je Filermosi hladno, niko se ne bavi ni oboljenjima zaposlenih, višedecenijskih talaca obrazovnih rešetaka, koje sve više dijele ljude.
Ovog puta smo kao zaposleni u školama, nakon šestomjesečnog vedeovanja direktora, stavljeni pred hitnu proceduru odlučivanja po pitanju imenovanja direktora, nakon što je pravilnik prilagođen i pravno novoj proceduri.
Hitna sječa direktorskih glava prije šest mjeseci nije predstavljala slovo zakona i svi su izginuli zbog jedne stavke, koja nije ispoštovana. Profesori, kao članovi Nastavničkog Vijeća su bili stavljeni pred proceduru odlučivanja o izboru novog v.d. direktora, čije nam ime nije ni bilo poznato.
Tom prilikom se kolektiv Gimnazije izjasnio da ne želi smjenu direktora. Po sili zakona, ne zavrijeđujući nikakvo objašnjenje dobili smo novi upravni organ.
Tom prilikom su se bivši direktori solidarisali sa novoizabranim i da nije pitanje nikakvog međusobnog animoziteta pokazali zajedničkim fotkama u školskom ambijentu.
Ovog puta se od nas traži da u skladu sa silom zakona, koji je i pravilnički inkartiran, nakon šestomjesečnog vedeovanja, iskažemo svoje slaganje ili neslaganje sa kandidatom za direktora.
Sa dobro poznatim osjećajem da smo dio mehanizma, koji ne prepoznaje naše mišljenje, došli smo na urgentnu sjednicu. Iako su pojednici zagovarali ulazak u proces glasanja tajno ili javno, uz zaokruživanje odgovora: za, protiv i uzdržan, ipak je jača bila volja nepristajanja na moranje i nalaženje odgovarajućeg opravdanja za to.
Neki od kolega su pod prisilom hladnoće, koja se posle dva sata uvukla u kosti, a misleći da će se sve odvijati po inerciji, napustili sjednicu, ohrabreni mogućnošću da ne moraju biti dio procedure, koja će se ionako završiti zaokruženom brojkom i prebrojanom, presavijenom listicom.
Nepristajanje na glasačku politiku, kojom se Nastavničko vijeće ograđuje od procedure, koja dijeli ljude unutar kolektiva, i kao takva predstavlja samo jednu od karika prilikom konačnog odlučivanja, čiji je nosilac ministar lično, ne znači i odustajanje od jedinog kandidata za mjesto direktora, našeg kolege.
Ignorantski stav Ministarstva prema mišljenju profesora i guranje istih u kalupe, nazovi demokratskih odlučivanja, izazvalo je povratnu reakciju. Možda će ipak usmjeriti preispitivački pogled ka zbornici cetinjske gimnazije, makar sa pitanjem o stanju zaleđenih skulptura i plusu, koji bi ih mogao odmrznuti.
