Ništa užasnije ne postoji za poredak zasnovan na lažima nego istina. Što je više laži, to su oni koji na bilo koji način, pa i najsuptilniji, koji govore istinu, sve više ugroženi. Jer poredak laži zahtijeva neprekidnu proizvodnju istih. Uostalom, pored pornografije (duhovne prije svega), Crnoj Gori danas je potrebno prisustvo laži na svakodnevnom nivou.
Imati poredak zasnovan na laži znači izgraditi istinu po vlastitoj mjeri. To svakako obuhvata i potpunu rekonstrukciju prošlosti. A u toj rekonstrukciji zločinci su obavezno junaci.
Postavlja se pitanje – zašto?
Odgovor je, nažalost, uvijek isti. Oni koji imaju potrebu za ,,dograđivanjem“ i ,,retuširanjem“ prošlosti, zapravo žele do kraja namagarčiti i poniziti široke narodne mase. Jer nakon tog testa inteligencije, jasno je da ne postoji ništa što mase ne mogu progutati.
Crna Gora je iz Drugog svjetskog rata izašla svijetla obraza. Nije da se na njenoj teritoriji nije desilo puno užasa i nije partizanska borba bila bezgrešna, ali je nesumnjivo da je bila jedina koja je nudila obnovu Crne Gore u okviru Jugoslavije i garantovala poredak zasnovan na osnovnim postulatima civilizacije. Dakle, Crna Gora je iz Drugog svjetskog rata izašla kao pobjednik. Sada se retroaktivno trebamo vratiti na poziciju poraženih i pred civilizacijom osramoćenih.
To najbolje znaju u Crnoj Gori danas upravo oni koji zagovaraju ovu gnusnu reviziju istorije. I zato se pristupa novoj taktici u borbi da laž konačno pobijedi istinu. A ta taktika se ogleda u sljedećem: oni koji su iskreni građanisti proglašavaju se za nacionaliste i fašiste, i to je prva faza. I ona je, mora se priznati, prilično uspješno odrađena. Mnogi su zaćutali. Neki iz straha, neki iz konformizma. I jedno i drugo je sasvim očekivano. I razumljivo. Posebno ovo prvo.
Na redu je druga i puno opasnija faza. Ona u kojoj će svi oni koji budu pokušali da društvo drže budnim biti izloženi brutalnoj medijskoj harangi. U tome se neće birati sredstva, od profesionalne do lične diskreditacije. Nikome neće padati na pamet da se raspravlja argumentima, jer protiv davno utvrđenih istina, argumenata nema i to je takođe opštepoznato.
Red se poteza zna, ali opet se postavlja pitanje – zašto?
Opasna je građanska i osviještena Crna Gora. Opasno je prihvatanje različitosti. Opasno je da vam ne smetaju ljudi koji drugačije vjeruju. Opasno je da vam ne smetaju oni koji uopšte ne vjeruju.
Opasna je zemlja koja ima misleće građane, jer onaj ko misli razlikuje jasno dobro i zlo, mrak i tamu.
Osviješteni građanin se prvo konsultuje sa vlastitom savješću i razumom, a tek onda se nekim drugim.
Zato je misija revizionista Drugog svjetskog rata, ma sa koje formalno strane dolazila, ista: narod se po svaku cijenu mora držati glupim i po mogućnosti svaki dan zatupljivati više, više i više. Jer obrazovani i misleći nisu smjesa za manipulaciju i oblikovanje, nisu horda već građani.
Ukratko, određenim strukturama moći u ovoj državi odgovara čovjek redukovanog intelekta. Dovoljno razuman da primi naredbu, nesposoban za kritičko razmišljanje i donošenje sudova.
Zato će ova šaka ljudi koja još uvijek ima hrabrosti iznijeti bilo kakav stav biti u sve većoj opasnosti. Jer, da ponovim, znaju ,,oni“ dobro šta rade. Jedan, samo jedan glas mijenjao je tokove istorije. Ako ne odmah, onda na odloženo, kotrljajući lavinu koja je uvijek nazadnjake i mračnjake bacala na đubrište istorije.
Zato, nemojmo živjeti u iluziji. Čekaju nas vrlo opasna vremena. Što oni čija moć počiva na laži budu više ugroženi, to će se braniti novom količinom laži.
Da budem jasan, svakom pojedincu da ne bi morao da dešifruje do sada napisano: Na sve načine će se pokušavati da se koljači iz Drugog svjetskog rata proglase za svece i uguraju u udžbenike. Jer ako oni mogu, neki će novi za 50 godina koljače i zločince iz naših posljednjih ratova proglasiti za svece i ugurati u udžbenike.
Tu ima samo jedan mali problem. Zlo vazda ostavi previše tragova i prije ili kasnije ispliva na površinu. Evo i skoro 80 godina po završetku Drugog svjetskog rata isplivavaju tragovi nečovještva. Naravno, ne stide se toga propagatori ovih ideologija, ali se boje, kao što rekoh, uticaja istine na mase.
Zato i postoji potreba posvećenja, jer ako je Bog nekog uzeo za sveca, kako ga ti, obični čovjek pod kapom nebeskom smiješ napadati.
I nema to nikakve veze sa Bogom.
Ali ima sa građenjem bedema prema istini.
Tu leži njihov najveći strah.
