U Prvom svjetskom ratu Crna Gora i Srbija su bile saveznice. Kao saveznik iako višestruko manja, Crna Gora je objavila rat moćnoj Austrougarskoj. Nakon završetka ratne golgote i sloma imperije, Crna Gora je mogla očekivati sve osim da bude okupirana i to od “bratskih” i savezničkih snaga. Pomoću Skadarskih odnosno Jadranskih trupa francuske vojne komande. Prisustvo te vojske trebalo je da osigura ostvarenje konačnoga cilja – aneksiju Crne Gore Srbiji.
Da je srpska Vrhovna komanda to smatrala okupacijom, dokazuje i naredba od 19.11.1919. načelnika Srpske komande, vojvode Mišića, upućene komandantu srpskih trupa u Crnoj Gori. Ona glasi: "Nastavite najenergičnije i svim sredstvima da na teritoriji koju je naša vojska okupirala uguši svaka agitacija, pa ma od koga ona dolazila. Za to vam stoje na raspolaganju sva sredstva koja možete raspolagati bez ikakvog prezanja". Umjesto da se prihvati kao veoma samopožrtvovana I zaslužna saveznica (i da se crnogorskoj Vladi omogući povratak u Otadžbinu, kao u slučaju Srbije i Belgije), Crna Gora se, suprotno svim očekivanjima i prihvaćenijem načelima, smatra"pobijeđenom nacijom". To je iznimak u svjetskoj istoriji. Crnoj Gori nije dozvoljeno da ima legitimnog predstavnika na Mirovnoj konferenciji.
Dolazak srpskijeh i savezničkijeh trupa u Crnu Goru 1918. smatrali su okupacijom i kralj Nikola i crnogorski rodoljubi, pobunjenici-komiti, odnosno "zelenaši", a najizrazitije i njihov vodja KRSTO (Todorov – Zrnov) POPOVIĆ koji u jednom ustaničkom proglasu klikuje: "Crna Gora nije (od vas) oslobođena, nego je zauzeta, i to od njezinoga najljućega neprijatelja i dušmanina – zvanične Srbije…Svojih zločinačkijem radom zanavijek ste srušili solidarnost i bracku ljubav. Vi ste, a ne mi grobari ujedinjenja".
Zbog ovakvih događanja u Crnoj Gori izbio je Božićni ustanak. Srpska propaganda ga je umanjivala, nazivajući ga tek pobunom. To i danas nastavljaju oni koji opet žele dovesti Crnu Goru u sličnu poziciju. Oni koji se bave naukom smatraju da je crnogorski ustanak imao veće izglede da su vođe ustanka Plamenac, Vučinić, Lompar i Krsto Popović bili spremni proliti bratsku krv i zauzeti Cetinje, jer imali su jake snage od oko 25-30.000 ljudi.
Nasuprot tome, bjelaški vođa bio je odlučan. Blažo Božović, vođa cetinjske posade, nije dvojio proliti bratsku krv. Napadnu akciju crnogorskih branitelja nezavisnosti crnogorski unionisti su odbili uz pomoć srpskih snaga. Borbe su prerasle u crnogorski građanski rat koji je trajao do 1925., odnosno do sredine 1926. kad su ubijeni posljednji komiti.
Uslijedio je progon pristaša crnogorstva. Spaljeno je 6000 crnogorskih domova. Okupirana Crna Gora pretrpjela je brojna oduzimanja elemenata svoje državnosti. Aneksirala ju je Kraljevina Srbija. Regent Aleksandar Karađorđević dekretom je ukinuo autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu Crkvu i osnovao Srpsku pravoslavnu Crkvu u Crnoj Gori, crnogorsko sveštenstvo je degradirano i dovedeno na "prosjački štap", dok samo ime Crne Gore obrisano i konačno u Kraljevini SHS nije postojao čak ni geografski pojam koji bi podsjećao na ono što se usuđuju nazivati “drugim okom u glavi”.
Crnogorska pravoslavna Crkva prestala je postojati i svedena je na eparhiju koju kontroliše Srpska pravoslavna Crkva sa sjedištem u Beogradu. Sve što je na bilo kakav način podsjećano na Crnu Goru i slavnu joj istoriju, pokušali su izgurati u zaborav.
U novijoj istoriji je takodje bilo sličnih tendencija, i primjeri su brojni.
Vrijedno pomena je formiranje sedmog bataljona 1999. godine.Sedmi bataljon formiran je kao instrument represije koji je, po političkom planu Slobodana Miloševića, imao za cilj pokoravanje Crne Gore. U te svrhe poslužila je intervencija NATO-a 1999, kada je mobilisan rezervni sastav u Crnoj Gori. Jedinica je bila pod direktnom kontrolom Beograda. Zabilježeni su brojni slučajevi provokacija sukoba sa stanovništvom, pogotovo sa pripadnicima nacionalnih manjina u područjimaTuzi, Berana, Pljevalja. Posebno su tada bili ozbiljni incidenti u okolini Cetinja.
Bivši šef KOS-a Aleksandar Dimitrijević kaže da je Slobodan Milošević tražio da se uhapsi Milo Đukanović1997. godine zbog „trgovine cigaretama“.
Dimitrijević je u intervjuu podgoričkoj „Pobjedi“ govorio o namjeri Miloševića da uhapsi Đukanovića i planovima posebnegrupe „Kobre“ upućene 1999. godine u Crnu Goru sa namjeromda izazove „krvoproliće“.
Penzionisani general je kazao da je jugoslovenski predśednik tražio hapšenje Đukanovića nakon njegovog razlaza sa Miloševićem i Momirom Bulatovićem 1997. godine, a da je razlog bila „trgovina cigaretama“.
Gore navedene činjenice me podsjećaju na dešavanja iz daleke prošlosti,konkretno drevnog Egipta i borbe izmedju Horusa i Seta.
Manly Palmer Hall u svojoj knjizi Tajna učenja svih epoha Izidu opisuje :
,,Ja sam Izida, gospodarica čitave zemlje: Uputio me je Hermes i s Hermesom sam izmislila pisma naroda, kako ne bi svi pisali istim slovima. Dala sam čovječanstvu njegove zakone i odredila ono što niko ne može promijeniti. Ja sam najstarija ćerka Kronosa. Supruga sam i sestra kralja Ozirisa. Ja sam ona koja se uzdiže u psećoj zvijezdi. Ona sam koju nazivaju boginja žena. (...) Ja sam ona koja odvaja nebo od zemlje. Ja sam zvijezdama postavila njihove putanje. Ja sam izumjela pomorstvo. (...) Spojila sam Ijude i žene. (...) Ja sam odredila da djeca vole starije. Zajedno sa bratom Ozirisom, učininila sam kraj kanibalizmu.
Ja sam uputila čovječanstvu u misterije. Poučavala sam da se poštuju božanske statue. Uspostavila sam djelokruge hramova. Svrgla sam tirane s vlasti. Uzrok sam ljubavi muškaraca prema ženama. Učinila sam da pravda bude jača od srebra i zlata. Ja sam razlog što se istina smatra lepom."
Istina izlazi na vidjelo, a ljepota nam dolazi i mi Crnogorci je konačno dočekasmo.
Nakon teških godina i borbe Crna Gora kao i Osiris je bila ubijena i izgubila državnost ,dok njegov-njen brat Set preuzima vlast. Međuvremeno Izida , žena Osirisa, obnavlja tijelo Osirisa i time omogućava posthumno začeće Horusa, u početku ranjivog dječaka koji na kraju pobjeđuje nepravednog i zlog Seta i donosi mir, sreću i prosperitet.
Istorija je pokazala da uvijek pobjedjuje dobro, dobro će pobijediti i u Crnoj Gori . Naša Luča, Crnogorska baklja svjetlosti, će goreti vječno i uvijek u mračnim trenucima osvjiletliti Crnu Goru i neće dozvoliti Setu da sprovede Zlo. Horus je pobijedio a pobijediće i Crna Gora !
Crna Gora Izido naša, daj nam svjetlosti daj nam snage da se još jednom odbranimo od SETA.
