Mnogi negatori crnogorskog kulturnog i nacionalnog identiteta se pozivaju na Petra II Petrovića Njegoša, kojega kao stvarnu ličnost i genija, preko šovinističkih pjesmuraka dovode u vezu sa nepostojećim Obilićima, Jugovićima i ostalim borcima u „nebeskoj ravni“! Valja se podśetiti što o tim crnogorskim odrodima misli sam Njegoš!
Orao i svinja
Jednom svinja iz puna korita
pred vratima imućnoga doma,
ka umije, po svinjski lokaše.
Oraj gordo na krutoj litici
veličava krila odmaraše
i oštraše smrtonosne kandže
bacajući plamene poglede
na sve strane u proljetnje jutro,
k pobjedi se novoj gotoveći.
Nego svinja, kako se naloka,
poizdiže turin obrljani
i ugleda na liticu orla.
Groknu krupno, pa govori orlu:
„Šta tu čučiš na goloj litici,
nesretniče i gladni ajduče,
izgnaniče pod opštim prokletstvom?
Što je tvoja žalosna sudbina?
Prazna slava i grabež krvavi,
pa i s krvlju ručak bez večere.
Pomiri se i predaj ljudima,
viđi ka se živi obilato:
meni na dan tri korita daju,
sve punije jedno od drugoga;
pa cio dan u glib do ušiju,
prevraćam se, na svijet uživam;
ni što mislim, ni glavu razbijam,
no iza sna na puno korito.“
Oraj tresnu, pa prikupi krila,
s prezrenijem odgovara svinji:
„Mož se hvalit ka pošteno živiš
pred svinjama, ali ne pred nama,
jerbo naše pleme ponosito
takvoga se gnušava života.
Nego ti se čuditi i nije: svinjski misliš,
a svinjski govoriš. To ti sada daju i goste te,
al’ ne zato rašta ti pomišljaš,
no dok malo nakupiš slanine,
pa će odmah maljugom po ciku.
To pogađaš, mi smo grabitelji,
pod vselenskim živimo procesom
opasnosti i krvoprolića;
to su naše igre i pirovi.
No likovi naši ponositi
jesu simvol zemnog veličastva,
na krunama carskijem blistaju;
jošt se krune diče i ponose
što su lika našega dostojne.“
To izreče, pa hitro poleti,
ka krilata iz luka strijela,
u svojemu nad oblakom carstvu.
Osta svinja u gadnom brlogu
čekajući u čelo sjekiru.
Petar II Petrović Njegoš
