Nedavna istraga o događajima koji su poznati kao "Krvava nedjelja", u kojima su britanski vojnici ubili trinaest katolika u Londonderiju u Sjevernoj Irskoj 1972. godine, došla je do zaključka da su ubistva bila "neopravdana i da ih je nemoguće opravdati“.
Dakle, vijest dana koja je odjeknula u engleskim i irskim medijima je da je engleska kraljica Elizabeta dobila poziv da posjeti Irsku od irskog premijera Brajana Kovena.
Koliko je važan taj skori istorijski događaj, može potvrditi i činjenica da bi to bila prva posjeta Irskoj engleskog monarha.
Učvršćeni prijateljski odnosi, posebno zbog nedavnog britanskog izvinjenja i preuzimanje krivice za “krvavu nedjelju”, između dvije države dovele su i do ovog mogućeg susreta, a još u bliskoj prošlosti to je bilo nezamislivo.
Da bismo shvatili važnost uspostavljenih englesko-irskih odnosa, moramo se vratiti u prošlost i obnoviti znanje o njihovim stoljetnim sukobima. Osim različitih vjera, Englezi su protestanti a Irci katolici, netrpeljivost je prvenstveno nastala i rasla zbog viševjekovne britanske, kako političke, tako i ekonomske, dominacije nad Irskom.
Kobni trenutak za Irce nastupio je 1171. godine kada su izgubili nezavisnost nakon engleske invazije. Od tada traju netrpeljivost i pobune protiv engleske kolonijalne, političke i vojne uprave. Vijekovi su protekli u borbama i ustancima za nezavisnost Irske od engleske čizme.
Važna godina je 1921., kada je potpisan Anglo-irski sporazum kojim je Irska napokon dobila nezavisnost. Ali, nezavisnost nije dobivena na području cijelog “zelenog ostrva”. Naime, 6 grofovija na sjeveru u kojima živi protestantsko stanovništvo je pod nazivom Sjeverna Irska ostalo u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva, a Republika Irska se protezala na području ostalih 26 grofovija.
Iako nezadovoljni ovakvom podjelom, Irci su morali prihvatiti sporazum, jer su bili svjesni da je takva ponuda najbolja koju je Britanija ponudila bilo kojoj koloniji.
Ircima je trn u oku ostala Sjeverna Irska, jer je katoličko stanovništvo bilo obespravljeno, bez političkih i prava na zapošljavanje.
Dugogodišnja diskriminacija morala je doseći vrhunac i to se dogodilo u ljeto 1969, kada su počele mirne kampanje za jednakost među katoličko-protestantskim stanovništvom u “problematičnoj” Sjevernoj Irskoj.
Ali, sve nije stalo na mirnim demonstracijama. Kao odgovor na nasilje britanska vlada je 1969. uputila vojsku kako bi razdvojila zaraćene katolike i protestante. Ta misija je vrlo brzo preoblikovana i pretvorena u borbu protiv Irske republikanske armije (IRA) kojima je cilj bio uspostava nezavisne irske republike.
Sljedeće decenije su obilježene pokušajima pronalaženja političkog rješenja koji su redovno propadali, da bi se 1994. godine uspio dogovoriti prekid vatre koji traje do danas. Belfastskim sporazumom pokušavaju se obje strane uskladiti sa svojim zahtjevima.
Iz samo kratkog prikaza vidljivo je da se radi o viševhekovnom sukobu i, uprkos prekidu krvavih sukoba, treba njegovati i održavati uspostavljeno stanje, a posjeta kraljice Elizabete svakako je dobar korak u otklanjanju ožiljaka na zacijeljenim ranama koji su ostali nakon svega.
(Slobodna Dalmacija)
