Naučnici razlikuju tri vrste leda na Arktiku: mladi, sezonski led, koji nastaje zimi i zatim se brzo topi. Zatim, otporniji led, koji se održi najmanje jedno ljeto; i višegodišnji led koji preživi najmanje dva ljeta.
Josefino Comiso iz Američke nacionalne vazduhoplovne i svemirske administracije (NASA) došao je do podataka da zaleđena okeanska površina gubi 13,5 posto svoje veličine na svakih deset godina.
To je i vidljivo na osnovu snimaka Nasinog satelita "Nimbus 7", kada se uporede snimci napravljeni u periodu od 1. novembra 1979. do 31. januara 1980. sa snimcima napravljenim 32 godine kasnije.
"Morski led na Arktiku je sve tanji, jer rapidno nestaju najdeblje komponente", kaže Comiso.
"Istovremeno se povećava temperatura na površini Arktika, tako da sezone formiranja leda postaje sve kraća".
Trend topljenja višegodišnjeg leda mogao bi da zaustavi samo duži period hladnoće, koji bi led napravio dovoljno otpornim da preživi topljenje ljeti. On se, međutim, ne nazire.
