Nacrt novog Zakona o oružju i municiji, koji je predložilo Ministarstvo unutrašnjih poslova, a koji je na javnoj raspravi do 24. februara izuzetno je loš, čak i katastrofalan, ocijenio je advokat Marko Ivanović, ovlašćen od 1.000 lovaca iz Crne Gore i Lovačke organizacije „Dr Zoran Kesler“ iz Nikšića koja okuplja oko 600 članova da ih zastupa u javnoj raspravi ukazujući da se njime flagrantno krši Ustav, brojni zakoni, ali i evropske direktive.
Ivanović, za Portal ETV, tvrdi da su pojedine odredbe Nacrta suprotne ili Ustavu Crne Gore, zakonima o krivičnom postupku, o upravnom postupku i o divljači i lovstvu, te da je više njih u direktnoj suprotnosti sa Direktivom (EU) Evropskog parlamenta i vijeća 2021/555 o nadzoru nabavke i posjedovanja oružja od 24.03.2021. godine, a na koju se predlagač poziva kao na navodni osnov za donošenje zakona.
"Nacrt je u suprotnosti i sa zakonodavstvom zemalja Evropske unije, kojoj Crna Gora navodno teži, ali i regiona. Ukoliko takve odredbe zakona ostanu u konačnom tekstu, bićemo prinuđeni da o tome obavijestimo ključne evropske partnere Crne Gore, s obzirom da država uvodi određene norme koje ne postoje nigdje u EU. Naprotiv – suprotne su Direktivi EU, zakonodavstvima članica EU, praksi i zdravorazumskoj logici", kaže Ivanović.
Nesposobnost države
Prema njegovim riječima, nesposobnost države da zdravstveno, institucionalno i na bilo koji drugi način vodi računa i nadzire ljude sa određenim psihičkim smetnjama ili problemima, kao što je to bio slučaj sa tragedijom na Cetinju, pokušava se nadomjestiti neustavnim i nezakonitim odredbama zakona koje ni na koji način ne mogu povećati bezbjednost države i njenih građana.
"Nesposobnost države da ih prije svega zdravstveno zbrine, smjesti i zadrži u psihijatrijskim ustanovama u slučaju potrebe, te da ih na neki način prati i pruža im pomoć i podršku dok su van institucija, nesposobnost primjene izrečenih mjera nadzora, kao i nesposobnost države da se obračuna sa problemom velikog broja nelegalnih komada oružja, nesposobnost države da vrši nadzor i kontrolu nad počiniocima krivičnih djela i licima koja zaista pokazuju sklonost ka nasilju, agresiji i vršenju krivičnih djela pokušava se navodno riješiti neustavnim i nezakonitim odredbama zakona koje ni na koji način ne mogu povećati bezbjednost države i građana. Uvodi se samo neustavan i nezakonit obračun sa vlasnicima legalnog oružja – lovcima, sportskim strijelcima i ostalima. A, građani koji u životu nijesu ni mrava zgazili se praktično onemogućavaju da posjeduju oružje zbog lične bezbjednosti i zaštite svojih porodica", navodi Ivanović.
Prema njegovim riječima u pitanju je klasična zamjena teza, a očigledna intencija predlagača je da po svaku cijenu razoruža vlasnike legalnog oružja, prije svega lovce.
"U javnosti se stvara pogrešna percepcija o lovcima kao nekim poremećenim osobama koje uživaju u ubijanju životinja. Međutim, gubi se iz vida da se lovstvo ne svodi na puko ubijanje divljih životinja iz zabave. U svakoj uređenoj državi, pa još uvijek i kod nas, lovstvo je uvijek bila zakonom propisana i uređena djelatnost od opšteg interesa. Zakonom o divljači i lovstvu je propisano da gazdovanje sa divljači obuhvata uzgoj, zaštitu, lov i korišćenje divljači i njenih djelova, te da je lovstvo, kao djelatnost organizovanog gazdovanja sa divljači, u javnom interesu. Nadalje, propisano je da divljač u Crnoj Gori uživa posebnu zaštitu, te da država materijalno pomaže zaštitu i unapređivanje divljači i lovstva. Organizovano gazdovanje sa divljači obuhvata i organizovanje lova i racionalnog korišćenja divljači i intervencije u populaciji divljači zbog privrednih, veterinarsko-sanitarnih, zdravstvenih i drugih opravdanih razloga. Shodno čl. 10 navedenog zakona, lovac je lice koje ima položeni lovački ispit, lovnu dozvolu i lovnu kartu i obavlja osnovne zadatke lova: uzgoj, zaštitu, lov i korišćenje divljači i njenih djelova uz poštovanje lovačkih običaja i etike", navodi Ivanović.
Sporna rješenja
On ukazuje na nekoliko spornih rješenja u novom zakonu poput odredbe koja će omogućiti policijskim službenicima da bez sudskog naloga pretresaju stanove građana.
Nacrtom zakona je propisano da policijski službenik u slučaju sumnje može provjeriti postojanje uslova za bezbjedan smještaj i čuvanje oružja „neposrednim opažanjem u stambenom prostoru po mjestu prebivališta ili boravišta podnosioca zahtjeva ili drugom prostoru gdje se oružje drži, a da je podnosilac zahtjeva dužan da mu omogući ulazak u prostor u kojem se oružje drži,o čemu policijski službenik sačinjava zapisnik koji dostavlja Ministarstvu.
Dodatno, zakonom je predviđeno da učestalost ovakvih kontrolazavisi od broja i kategorije oružja koje vlasnik oružja ima registrovano na svoje ime.
"Ovakvom odredbom se direktno krši jedno od osnovnih ljudskih prava propisanih čl. 41 Ustava Crne Gore da je stan nepovrediv. Niko ne može bez odluke suda ući u stan ili druge prostorije protiv volje njegovog držaoca i u njima vršiti pretres. Pretres se obavlja u prisustvu dva svjedoka. Službeno lice može ući u tuđi stan ili druge prostorije i bez odluke suda i vršiti pretres bez prisustva svjedoka, samo ako je to neophodno radi sprečavanja krivičnog djela, neposrednog hvatanja učinioca krivičnog djela ili radi spašavanja ljudi i imovine. Osim toga, ovo je direktno kršenje i odredaba Zakonika o krivičnom postupku, kojima je detaljno propisan postupak ulaska u tuđe prostorije i pretresanja, a na ovaj način se na mala vrata pokušava uvesti neustavan i nezakonit presedan da policijski službenik ili neko iz MUP-a, može bez naredbe o pretresanju sudije za istragu, upada u tuđe stanove i kuće, a da je vlasnik dužan to da mu omogući", navodi Ivanović.
On ističe i da je rješenje o učestalosti kontrola neprecizno, te da nije jasno na koji način i u kom obimu bi broj i kategorija oružja na to uticala, ko bi o tome odlučivao, što ukazuje na mogućnosti velikih zloupotreba od policijskih službenika.
Prema mišljenju advokata Ivanovića problematično je i rješenje koje se odnosi na način kako se ustanovljavaju eventualne smetnje za posjedovanje oružja.
"I dosadašnja primjena ovih odredbi u praksi je bila sporna. S obzirom na intenciju zakonodavca, jasno je da će u budućnosti policijski službenici da vrše još veće zloupotrebe prilikom primjene ove norme. Posebno je sporan, neodređen i neprecizan termin okolnosti koje ukazuju na „uživanje alkohola“, odnosno česte konstatacije ovlašćenih policijskih službenika, u praksi, da je određeno lice „sklono češćem i prekomjernom konzumiranju alkohola“. Ovo je sporno jer policajci nemaju stručna znanja i vještine kako bi tako nešto ustanovili jer nijesu specijalizovani psiholozi niti psihijatri, niti su završili medicinu. Policajci olako u službenim zabilješkama su i do sada davali kvalifikacije da je određeno lice „sklono prekomjernom konzumiranju alkohola“ zato što je npr., jednom ili dva puta u životu, i to mnogo godina ranije, bilo zaustavljeno kako upravlja motornim vozilom sa neznatnom količinom alkohola u krvi od npr 0,5 ili 0,6 promila. Na takvim službenim zabilješkama se u praksi zasnivaju rješenja o odbijanju mnogih zahtjeva za izdavanje odobrenja za oružje, odnosno se oduzima oružje koje je ranije izdato, iako su npr. iste te okolnosti postojale i kada je izdata dozvola. Smatramo da provjera činjenica u ovom dijelu ne smije biti diskreciono pravo policijskih službenika, a da se odluka o zahtjevu podnosioca nikako ne smije zasnivati na mišljenju policijskih službenika o nečijim sklonostima", navodi Ivanović.
Prema njegovom mišljenju, potrebno je jasno propisati da u slučaju potrebe procjene nečije sklonosti ka češćem i pretjeranom konzumiranju alkohola, službena zabilješka mora posjedovati i konkretan nalaz i mišljenje ljekara određene specijalnosti, odnosno mišljenje ljekarske komisije nakon pregleda podnosioca prijedloga sa detaljnim obrazloženjem.
"Takođe, poremećeni porodični odnosi, agresivno ponašanje niti sukobi sa okolinom, ukoliko nijesu potkrijepljeni pravosnažnim krivičnim presudama ili prekršajnim rješenjima, ne mogu se tumačiti na osnovu prikupljenih operativnih podataka, jer to ostavlja veliki prostor za zloupotrebu od strane policijskih službenika. Smatramo da bi jedini validan dokaz za ovakve navode bila prikupljena obavještenja – izjave lica o sukobu i poremećenim odnosima s određenim licem. To obavještenje – izjava se mora priložiti uz službenu zabilješku policajca, kada se njom na osnovu operativnih podataka tvrdi da je određeno lice agresivnog ponašanja, ima sukobe sa okolinom ili u porodici. Ovakve odredbe, a posebno praksa, su u suprotnopsti sa Direktivom EU vezanom za kontrolu i nadzor nad oružjem. Konačno, ako već policijski službenici uopšte treba da daju svoja „mišljenja“ o tome kakav je neko kao ličnost i čemu je sklon, a na takvim mišljenjima se često zasnivaju odluke o neizdavanju odobrenja za nabavku oružja i odluke o oduzimanju oružja za koje je prethodno već izdato odobrenje, smatramo da bi se u najmanju ruku moralo propisati da to može raditi samo posebna kategorija posebno obučenih policijskih službenika, zajedno sa komisijom ljekara ili vještaka određene struke – psihologom i neuropsihijatrom, kako bi takvo mišljenje bilo validno", navodi Ivanović.
On ocjenjuje kao problematično rješenje i centralizaciju ljekarskih komisija u samo jednu - pri Ministarstvu zdravlja u Podgorici, te izuzimanje Domova zdravlja i drugih ljekarskih ustanova iz te procedure, kao i oduzimanje posla privatnim ustanovama.
"Pri tom, sasvim sigurno je da Ministarstvo zdravlja nema kapacitete da odlučuje o cijeloj Crnoj Gori, te da samo jedna grupica ljekara odlučuje o sposobnostima svih ljudi za držanje oružja, a da se stranke u tom smislu nemaju kome žaliti. Po meni, morala bi se uvesti dvostepenost, pa da eventualno Komisija Ministarstva zdravlja bude drugostepena. Veoma je sporno da se uopšte Zakonom o oružju uvodi nova ljekarska komisija u naš sistem, jer se takvim odredbama mogu baviti samo zakoni iz oblasti zdravstvene zaštite", kaže Ivanović.
Prema njegovom mišljenju, sporno je i što se kao jedina ovlašćena organizacija za ososobljavanje za rukovanje oružjem proglašava Policijska akademija u Danilovgradu koja, kako kaže, nema kapaciteta za taj posao na nivou cijele Crne Gore, niti ima dovoljno obučenih ljudi.
"Opšte je poznata činjenica da su se upravo brojni pripadnici Policijske akademije obučavali i da se obučavaju za pucanje upravo kod Lovačkih društava, Lovačkog saveza i Saveza praktičnog streljaštva, u čijim redovima ima mnogo više obučenih ljudi za taj posao nego u Policijskoj akademiji. Time se, bez opravdanog razloga, smanjuje budući nivo obučenosti ljudi za korišćenje oružja, a i otimaju prihodi brojnih organizacija koje se time uspješno bave", zakljućio je Ivanović.
