Žene, djeca i muškarci poređani u vrstu ispred oltara katoličke crkve Svetog Marka u Štoju kod Ulcinja čekaju da sveštenik položi ruku na njihovo čelo i prenese im snagu duha svetoga pod kojim će, kako se očekuje, na trenutak izgubiti snagu sve dok više ne mogu da stoje i prepuste se iscjeljujućoj sili koja krijepi dušu i tijelo vjernika...
Kako kažu vjerujući, duh sveti, u petak veče, je u crkvi u Štoju dotakao nekoliko desetina osoba među više od 300 do 350 okupljenih na prvom u Crnoj Gori - kako se to naziva u katoličanstvu - karizmatskom skupu ili seminaru duhovne obnove. Taj je seminar pored predavanja, govorenja molitve otklinjanja, odnosno molitve za ozdravljenje, okončan individualnom molitvom odnosno polaganjem ruke na vjernike koju je izveo franjevački sveštenik - fra Ivo Pavić iz župe Šurkovac u Bosni i Hercegovini.
On je u petak i subotu u Štoju boravio na zvaničan poziv župnika crkve Svetog Marka don Paljuša Đinaja. Crkva u Štoju je u sastavu Nadbiskupije barske, a na skupu je bilo vjernika i iz susjedne Albanije, kao i graničnih župa Kotorske biskupije.
Padanje ili počivanje u duhu svetom kao fenomen u samim crkvenim krugovima ima različita tumačenja, odnosno i u teološkoj ravni ima pobornike i protivnike, svoje za i protiv... Ključno je upozorenje da se događaj ili taj segment pastorala ne smije svesti na to da bude „samom sebi svrha“, ili kojim slučajem, dokazivanje uticaja pojedinih „karizmatika“.
Doživljaj
Na duhovnu obnovu u petak okupili su se brojni vjernici, različitih nacija. Među njima bilo je i političara, biznismena, poljoprivrednika, fizičkih radnika ali i nezaposlenih. Bilo je onih koji redovno posjećuju mise i „primaju svete sakramente“, kao i neredovnih a ipak vjerujućih, ili tek pukih, zainteresovanih posmatrača.
Nijesu, međutim, svi doživjeli taj momenat što, prema učenju, ne znači da nijesu posvećeni vjeri – ne djeluje na svakoga, ili djeluje na one koji žele da im se to dogodi. Među onima koji nijesu počivali u duhu svetom u crkvi Svetog Marka bilo je i časnih sestara, ali i hodočasnika koji su i ranije prisustvovali sličnim skupovima u Hrvatskoj, ili nekoliko puta hodočastili u Svetu zemlju, odnosno Jerusalim.
Među onima koji su u petak veče na trenutak „počivali u duhu svetom“, jedna je starija gospođa ostala na podu crkve čitavih pet minuta, dok su pored nje vjernici čekali da i na njih dođe red. Nije je doticao ni hladan mermerni pod. Kako je to potrajalo, nekoliko vjernika joj je prišlo čak i da je podigne, na šta je ona gestikulacijom pokazala da je ostave i da će ustati kada bude spremna...
Nijesu svi imali fizičku senzaciju i prepuštenost kao gospođa: neki bi se zateturali, drugi doživjeli obamrlost tijela i prepustili se, ali ih je momenat, prema svjedočenju, emotivno i duboko dotakao.
Kao Aleksandra Nilovića iz Bratice kod Ulcinja koji tvrdi da osjećaj koji je doživio nije mogao porediti sa bilo čime u životu.
Dva sata uoči početka seminara, u razgovoru pred crkvom on je ekipi Pobjede kazao da je imao priliku obići i Vatikan, prisustvovati situaciji u kojoj se veliki broj ljudi moli i spoznati neku posebnu vrstu energije koja prostruji kroz tijelo.
Nakon što je počivao na pločniku crkve Svetog Marka u Štoju, ne krijući zadovoljstvo, kazao je da je „kao nanovo rođen“.
Pojašnjenja radi, za čitaoce, sam proces odvija se na sljedeći način. Sveštenik stane pred vjernika, provjeri da li je opušten, jer ne smije biti u grču, a onda stavi ruku na njegovo čelo, odnosno glavu, kako bi darom svojim i molitvom prenio duh sveti.
Nekoliko redara je pripravno da one koji „padaju“ sleđa prihvate u trenutku kada bi njihovo opušteno tijelo klonulo unazad i položili ih na pod prepuštajući ih doživljaju.
Na koncu je, među posljednjima, pod ruku došao na red i jedan od redara koji je takođe doživio ovo iskustvo. Riječ je o Jozu Kočoviću, profesoru iz Klezne.
Čovjeku koji je u vjeri, kako kaže, već dugo.
Prije samog događaja kazao je da je došao na duhovnu obnovu bez namjere da preispituje svoj stav o vjeri.
"Vjerujem u sveti duh i njegov uticaj. Ne doživljavam ovo kao spektakl, već priliku da se oni koji vjeruju dodatno nadahnu i ohrabre", kazao je on.
On je, na kraju, i sam počivao u duhu svetom.
Kao i mlada Laura Marović iz Ulcinja.
"Osjećaj vam ne mogu opisati. Neka posebna vrsta olakšanja, smirenja", kazala je ona našoj ekipi.
Riječ sveštenika
FraIvo Pavić, župnik župe Presvetog srca Isusova u Šurkovcu u Bosni i Hercegovini, kazao je Pobjedi da je dvodnevni seminar duhovne obnove jako važan jer se na takvim susretima događa „jako puno ozdravljenja, iscjeljenja i oslobođenja u ime Isusa“.
"Ljudi postaju svjesni da je Isus živ i da on ozdravlja. Kad vide znakove čudesa neće ići na pogrešna mjesta", istakao je on.
Na pitanje što konkretno, prema tumačenju crkve, znači padanje ili počivanje u duhu svetom, kaže da je to situacija kada neko u molitvi padne, ili kada ga sveštenik maže svetim uljem, ili mu stavi Bibliju na glavu...
"To nije nesvijest, hipnoza, autosugestija, jer oni čuju glasove, molitve, svjesni su. To je stvar molitve. Ako je dobra onda se događaju takvi znakovi", navodi fra Ivo Pavić.
Prema njegovim riječima, počivanje u duhu i ta vrsta molitve je zvanično odobrena od crkve i trebalo bi biti češće sastavni dio pastorala.
"Sveštenik ima snagu i karizmu, ali ako ne koristi taj dar on ostaje svezan. Čim počne moliti, ili polagati ruke na njih, za bolesne oni počnu ozdravljati. To je jedan od načina molitve za ozdravljenje. Postoje razni načini. Tu se dešava da mnogi ozdrave od fizičkih, duhovne bolesti, oslobode se strahova, depresije, zatim prime iscjeljenje rana duše srca, dožive krštenje u duhu, i to je blagoslov. On je važan. Neki klonu kad sveštenik moli za njih. Ima ih dosta koji su nakon tog iskustva promijenili svoje živote", tvrdi Pavić.
Raj i pakao
Među okupljenima u crkvi bilo je i vjernika iz Podgorice i Malesije koji su već ranije išli na hodočašće u Šurkovac, u crkvu kroz koju je na susretima duhovne obnove, prema riječima samog fra Iva Pavića, minulih deceniju i nešto prošlo gotovo milion vjernika.
"Milion više onih koji će ići u raj, a manje onih koji će dopasti pakla", poručio je on tokom svoje propovijedi u crkvi Svetog Marka.
Okupljanje i seminar u crkvi u Štoju, sa elementom pastorala koji je završen polaganjem ruke sveštenika i segmentom „počivanja u duhu svetom“, za posmatrača sa strane i kritički nastrojene izgledalo je kao plod autosugestije, neka vrsta psihološkog fenomena kojem se prilazi sa očekivanjem i željom da se dogodi.
Uvertira, molitve, misa, imali su efekat kreiranja ambijenta koji pogoduje konačnom, finalnom događaju. Za sveštenika, odnosno vjernike koji su prošli kroz navedeno iskustvo, riječ je o istinskoj potvrdi da su na pravom mjestu. Kako kažu - u Isusu i vjeri.
Jedno je molitva za ozdravljenje, drugo egzorcizam
Na pitanje da pojasni ko ima ovlast da govori molitvu otklinjanja, odnosno oslobađanja od zlih duhova, kojom se obratio vjernicima u crkvi Svetog Marka i što je razlikuje od egzorcizma, fra Ivo Pavić je kazao da je to jasno definisano.
"Molitvu oslobađanja može moliti svaki sveštenik, svaka časna sestra, laik vjernik, dok je egzorcizam službena molitva, i praktikuje je samo onaj koji je dobio dekret. To je razlika. Jer se u egzorcizmu zapovijeda direktno sotoni, a ovo je zapovijed zlim duhovima da napuste tijelo i ono ozdravi", naveo je far Ivo Pavić.
On potencira da je sveštenstvu i cijeloj crkvi Isus dao ovlašćenje da „izgone đavole, liječe bolesne“.
"Trebamo koristiti tu vlast. Duhovna vlast nad bolestima, nad prirodom i zlim duhovima, upravo je to poenta molitve otklinjana ili oslobađanja", kazao je on.
Na pitanje da li njegov rad odnosno obraćanje vjernicima nailazi i na oštre kritike, i koliko ima osnova u njima, odnosno prigovoru da potencira svoju harizmu, Pavić je kazao da se na to ne obazire previše.
"Ako je dobro, od Boga božje, neka kritiziraju", kazao je on.
Smjernice i zvanični stavovi
„Počivanje u duhu“ Rimokatolička crkva zvanično definiše kao fenomen „u kojem osoba pada natraške nakon što vođa ili karizmatik položi ruke na tu osobu“.
Evo što se o tome, u novije vrijeme, navodi u zvaničnom stavu Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za nauk vjere u dokumentu „Karizmatski pokret i obnova u Duhu u Katoličkoj Crkvi“ objavljenom u junu 2020. godine.
"Radi se o snažnom duhovnom iskustvu koje bi se moglo ovako izreći - imam toliko povjerenje u Boga da padam u njegove ruke. U tom smislu može se reći da se radi o naravnoj psihofizičkoj reakciji. Neki to tumače kao plod autosugestije ili autohipnoze. Često padaju oni koji žele pasti ili očekuju da padnu. „U ovom je području potrebno odgovorno teološko-pastoralno istraživanje zbog čega pozivamo voditelje karizmatske obnove da postupaju oprezno i svojim načinom molitve ne potiču ove pojave“, upozorio je kardinal L. J. Suenens (Malinski dokumenti)", navodi se u u dokumentu HBK.
Karizmatski pokreti, odnosno seminari, i vođenje tih događaja, Rimokatolička crkva ističe kao bogatstvo, ali i daje konkretne smjernice kako bi se odvijali u okviru prihvatljivih učenja i ne bi skliznuli u suprotnost.
Uzimajući u obzir značaj približavanja vjere pastvi kroz ovaj vid prisustva crkve, cijela se oblast reguliše čak i priručnicima koji daju pouke kakav treba da bude psihološko-duhovni pristup karizmatskim seminarima.
Neke od ključnih napomena odnose se na zvanično održavanje seminara, uz formalne dozvole, kao i učešće mjesnih predstavnika u završnoj misi.
Neke od ključnih smjernica kojih je potrebno da se drže voditelji seminara su, između ostalog, uputstvo Kongregacije za nauk vjere o molitvama za ozdravljenje i pismo pape Ivana Pavla II ,,Spasonosno trpljenje“.
