Koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve Velibor Džomić izrazio je sumnju da uopšte postoji zvanično mišljenje Agencije za nacionalnu bezbjednost na osnovu kojeg je MUP Crne Gore obacio njegov zahtjev za dobijanje dozvole za privremeni boravak u Crnoj Gori.
- Evo godinu dana kako kriju to navodno "mišljenje ANB" kao zmija noge, a na njega se pozivaju! Već godinu dana tražim broj i datum tog akta, ako postoji, i neposredan uvid u njega. Izgleda da su to izmislili i da su poturili lažni dokaz, jer u jednom drugom slučaju - koji nije bio medijski interesantan - dali su i broj i datum sličnog mišljenja i to imam u svojoj dokumentaciji. Po svemu sudeći, nema dokumenta ANB, kaže Velibor Džomić u razgovoru za Portal Analitika.
Agilni sveštenik Srpske pravoslavne crkve već duže vodi spor sa MUP-om Crne Gore, ali i polemiše sa čelnicima crnogorske državne administracije. Ipak, podgorički paroh iskreno priznaje da mu nije godila percepcija javnosti nakon što je na You Tube objavljen snimak gdje, zajedno sa učesnicima slavske večere, pjeva pjesmu „Spremte se, spremte četnici...“
- Jesam pjevao četničku pjesmu i to pjesmu iz Prvog svjetskog rata koja je pjevana i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ta pjesma nije protiv Crne Gore i nema nikakve veze sa njom. Međutim, nije čovjek jedna pjesma, niti se mišljenje o nekome može steći na takav način. Riječ je o jednoj privatnoj svetkovini, krsnoj slavi kod mog prijatelja, a na slavama se uvijek zapjeva i pjevaće se. Ne znam ko je to snimao, ali nema veze - žao mi je što me nije snimio i objavio i kad sam iste večeri na istom mjestu pjevao pjesme "Kralj Nikola na umoru blagosilja Crnu Goru" i "Bolovala zorna Zorka"! To su sve moje pjesme. Izgleda da ću morati da ih ponovo otpjevam, pa da se, pored mojih glasovnih mogućnosti, čuju i one u Crnoj Gori, ističe Džomić.
ANALITIKA: Nedavno ste bili u Područnoj jedinici MUP-a u Podgorici na saslušanju. Da li će MUP Crne Gore djelovati u skladu sa uputstvima Upravnog suda, pa ispraviti nezakonitosti ili se prema Vama pokreće novi postupak?
DŽOMIĆ: Franc Kafka je svoj roman "Proces" započeo rečenicom: "Mora da je neko oklevetao Jozefa K." I MUP je postupak protiv mene počeo na isti način: "Mora da je neko oklevetao Velibora Dž." To je moj utisak nakon godinu i više dana ćeranije po kancelarijama, redovima, šalterima, sudnicama i medijima. Prekršili su sve što se iz raznih zakona moglo prekršiti i doveli sebe u pravni ćorsokak tako da ne znaju kako da izvedu to što su naumili i da završe postupak. Oni ni danas nisu sigurni da li vode postupak po mom zahtjevu ili po službenoj dužnosti, ali im je - nakon brojnih naredbi i javnih istupa ministra Brajovića - jedino jasno da postupak treba da vode protiv mene i da me što više maltretiraju, provociraju i šikaniraju. Ali, nije im još uvijek jasno da me ne mogu iznervirati i isprovocirati da kažem da ne poštujem Crnu Goru i da se spakujem i odem odavde. Nije meni teško, a to sam i posvjedočio, da sa svojim sugrađanima satima stojim u redovima u MUP-u po vrućini.
Doduše, ima i više dobrih stvari u svemu ovome. Prvo, ja se ranije nisam bavio upravnim pravom, a sada sam na njima dobro usavršio i tu važnu pravnu oblast. Zaista su idealan sparing partner u ovom postupku. Drugo, od nekih ljudi koji imaju drugačije poglede na svijet od mene sam dobio ljudsku podršku koju nisam očekivao tako da se pokazalo da u Crnoj Gori, podijeljenoj po brojnim pitanjima, ima ljudi koji zaista svjedoče one Bećirovićeve stihove: "Svi su ljudi na svijetu braća - to je vjera prava i najkraća".
ANALITIKA: Pa, u kojoj je „fazi“ sada postupak?
DŽOMIĆ: Dosadašnji postupak pokazuje da zapravo ja, iako će to nekima izgledati čudno, branim pravni poredak Crne Gore od neodgovornih pojedinaca u organima državne uprave, tj. u MUP-u. Možda bih se i predao, ali, kako kažu braća Kuči, nemam kome. Nemam pravo da nepravdu prihvatim kao pravdu, laž kao istinu, bezakonje kao zakon, a zlu volju nekih ostrašćenih tipova kao njihovu navodnu "borbu da sačuvaju Crnu Goru od Velibora Džomića, sveštenika Mitropolije" i da na tome profitiraju.
Nekima je, očevidno, stalo da mi ogade Crnu Goru, ali u tome neće uspjeti, pa da ih je majka po sto puta rodila. Iako je ovaj proces počeo na kafkijanski način sigurno se tako neće završiti.
ANALITIKA: Da li ste konačno saznali – postoji li to famozno mišljenje ANB-a i da li imate podatke „kako ugrožavate nacionalnu bezbjednost“ nakon 17 godina života u Crnoj Gori?
DŽOMIĆ: Evo godinu dana kako kriju to navodno "mišljenje ANB" kao zmija noge, a na njega se pozivaju. Već godinu dana tražim broj i datum tog akta, ako postoji, i neposredan uvid u njega. Izgleda da su to izmislili i da su poturili lažni dokaz, jer u jednom drugom slučaju - koji nije bio medijski interesantan - dali su i broj i datum sličnog mišljenja i to imam u svojoj dokumentaciji. Po svemu sudeći, nema dokumenta ANB, ali nećemo to pustiti tako lako. A i to što su mi jesenas preko stola čitali, ako su mi dobro čitali, nema nikakve veze sa nacionalnom bezbjednošću Crne Gore. U svemu ovome mi je jedino žao nižih činovnika MUP-a iz čijih očiju vidim tugu zbog toga što su, radi kore hljeba, primorani da, po nalogu Ranka Krivokapića i Ivana Brajovića, krše zakone i griješe se o ljude. Sad su ih natjerali da mi nekakvim zaključkom traže da sebi u roku od 8 dana obezbijedim pristup tajnim podacima. Pa to argat ne bi napisao, ali pišu neki neznaveni pravnici u MUP-u i samo neka pišu.
ANALITIKA: Ovdje sa porodicom živite toliko godina. Moguće da je ovo isuviše lično, ali ipak Vas pitam - zašto nijeste zatražili crnogorsko državljanstvo kada ste sudbinu, u velikoj mjeri, vezali za Crnu Goru?
DŽOMIĆ: Prošle godine je predsjednik Vujanović, gostujući u emisiji "Živa istina" kod Darka Šukovića, rekao da će me - ako se obratim - predložiti za dobijanje crnogorskog državljanstva po posebnom postupku. Ja sam se, nakon toga, i zvanično obratio predsjedniku i imam dokaze o tome. Odgovora još uvijek nema. Međutim, i da me je predložio opet bi predmet došao kod Brajovića. Oni mi ne daju privremeni boravak kao nešto što je posljednje, a kamoli da mi daju crnogorsko državljanstvo!
Da nemam pravo na boravak u skladu sa zakonom - ne bih ga ni tražio. Nemam problem u vezi crnogorskog državljanstva. Crnu Goru volim čim toliko dugo živim u njoj i zašto ne bih imao crnogorsko državljanstvo?
Evo, neka kažu: "na pope ruku", tj. državljanstvo - odmah ću ga uzeti.
ANALITIKA: Očigledna je Vaša ogorčenost prema politici vrha SDP-a. A kako SPC stoji sa vrhom DPS-a; čini se da predsjednik Filip Vujanović ima više razumijevanja za probleme SPC od, recimo, predsjednika DPS-a Mila Đukanovića?
DŽOMIĆ: Vrijedi znati da se predsjednik Vujanović, po slobodnoj volji, izjašnjava kao vjernik, a Đukanović kao ateista. U vjerskim i crkvenim stvarima uvijek vjernik ima više senzibiliteta od onih koji, po slobodnoj volji, nemaju vjerska uvjerenja. Ja se kao pravnik često ne slažem sa nekim Vujanovićevim stavovima, ali ima stvari koje se moraju poštovati. S druge strane, Vujanović je pravnik i otuda su mu crkveno-pravne teme shvatljivije.
No, Crkva uvijek, bez obzira ko je na vlasti, ima modus vivendi: saradnja - ako može ili stradanje - kad mora.
ANALITIKA: A da li ste i sami doprinijeli da Vas doživljavaju kao protivnika Crne Gore? Onaj video uradak emitovan na You tube - kada pjevate četničku pjesmu „Spremte se spremte...“ nije Vas baš prikazao kao prijateljski nastrojenog državi Crnoj Gori...
DŽOMIĆ: Jesam pjevao četničku pjesmu i to pjesmu iz Prvog svjetskog rata koja je pjevana i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ta pjesma nije protiv Crne Gore i nema nikakve veze sa njom. Međutim, nije čovjek jedna pjesma, niti se mišljenje o nekome može steći na takav način. Riječ je o jednoj privatnoj svetkovini, krsnoj slavi kod mog prijatelja, a na slavama se uvijek zapjeva i pjevaće se.
Ne znam ko je to snimao, ali nema veze - žao mi je što me nije snimio i objavio i kad sam iste večeri na istom mjestu pjevao pjesme "Kralj Nikola na umoru blagosilja Crnu Goru" i "Bolovala zorna Zorka"! To su sve moje pjesme. Izgleda da ću morati da ih ponovo otpjevam, pa da se, pored mojih glasovnih mogućnosti, čuju i one u Crnoj Gori.
Moglo je da prođe i bez tog snimka i žao mi je ako je neko samo na osnovu toga formirao negativno mišljenje o meni. Ni Džomić, a ni bilo koji drugi čovjek, ne staje u jednu pjesmu. Treba pročitati i po neku moju knjigu, naučnu raspravu ili čuti šta govorim na službama u hramovima. Ne treba gubiti iz vida da smo i mi sveštenici ljudi kao i svi drugi i da nismo u klišeu nego je svaki od nas, kao i svaki čovjek, jedinstven i neponovljiv. Naravno, to ne može da ima veze za postupkom za boravak.
Evo, recimo, ja nikada nisam prozivao jednog aktuelnog ministra zbog toga što mu je djed bio u četnicima. Ako ja zbog jedne četničke pjesme ne mogu da dobijem boravak kako je onda on kao četnički unuk ministar u Crnoj Gori?
ANALITIKA: Znate da u Crnoj Gori velika većina baštini tekovine antifašizma. Da li Vam je sada, iz ove perspektive, krivo što se pojavio snimak i da li je taj snimak doprinio da se pokaže loša slika o Vama?
DŽOMIĆ: Nesporna je antifašistička orijentacija Crne Gore, ali ne možemo da ne znamo da je Crna Gora u ratu duže čuvala Dražu Mihailovića od Srbije i da ga je američki predsjednik Hari Truman kao antifašistu posmrtno odlikovao najvećim američkim ordenom. Eno mu spomenika u sred Čikaga. Ne bi, valjda, jedna takva antifašistička sila poput Amerike dozvolila podizanje spomenika Hitlerovom savezniku. Ne možemo samo da vjerujemo knjigama komunističkih istoričara. Objektivna istorija tog vremena još uvijek nije napisana. Pročitao sam mnogo knjiga sa obje strane o tom periodu i stvar nije crno-bijela kako nam je prikazivana više od pola vijeka.
ANALITIKA: Da malo izađemo sa terena ličnih odnosa, na pitanje relacija države i crkve. Zanimljivo je da u vremenu kada Vi, kao i mnogi drugi sveštenici SPC, pokušavate da se izborite za status u Crnoj gori, Srpska pravoslavna crkva i dalje ne želi da se prijavi i registruje u Crnoj Gori. Mitropolit Amfilohije je nedavno u razgovoru sa Darkom Šukovićem u emisiji "Živa istina" odbio ideju o registraciji. Zar na taj način sam SPC ne negira državu Crnu Goru, zašto je problem da se SPC prijavi u Crnoj Gori kada se SPC već prijavila u Srbiji?
DŽOMIĆ: U Crnoj Gori ne postoji registracija nego evidencija crkava i vjerskih zajednica na koju su, po Zakonu, obavezne samo novoformirane vjerske zajednice.
ANALITIKA: U čemu je razlika?
DŽOMIĆ: Velika je razlika izmedju evidencije, jer ima deklaratorni karakter, i registracije, jer ima - konstitutivni karakter. Nije, dakle, u pitanju negiranje i nepoštovanje države Crne Gore, kako su to neki prikazivali. Nismo dužni da činimo nešto što nije propisano zakonskim odredbama. S druge strane, godinama Mitropolija apeluje da se donese novi Zakon o pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica, ali uzalud. Pogledajte samo uporedna rješenja u Hrvatskoj, Sloveniji i Makedoniji u pogledu registracije i sve će biti jasno. Uostalom, Mitropolit Amfilohije je Brajovića još u martu ove godine službeno obavijestio, pošto izgleda nije znao, da u Crnoj Gori postoji Mitropolija, ali još uvijek nema odgovora. Uskoro ću objaviti jedan tekst o upisima vjerskih zajednica u evidenciju MUP-a i to sve na osnovu dokumenata. Iz toga se može vidjeti da MUP nema valjaste pravnike i zato su rekorderi po neodgovornim izjavama i olakim ocenama u medijima sa jedne i ukinutim rešenjima od Upravnog suda sa druge strane.
ANALITIKA: Kada govorimo o poštovanju pravnog poretka Crne Gore, priznaćete da se SPC nije baš proslavila, pogotovo kada su u pitanju rekonstrukcije i nedozvoljena gradnja na spomenicima kulture. Zbog čega se – osim časnih izuzetaka kao što je Vaš u pogledu restauracije crkve Svetog Đorđa u Podgorici – radovima na kulturno-istorijskim spomenicima u stvari devastira kulturna baština. Pogledajte Ostrog, tamo je konak zasijenio i zaklonio ćivot Svetog Vasilija Ostroškog. Meni to liči na nepoštovanje države i njenog istorijskog nasljeđa. Zbog čega SPC to radi bez saglasnosti nadležnih institucija?
DŽOMIĆ: Crna Gora zaista ima veliki problem u ovoj oblasti i malo je prostora da govorim o pojedinačnim slučajevima. Najveći broj spomenika je tokom prethodnog poluvjekovnog perioda devastiran i porušen, a onda je obnova devastiranih crkava koju su inicirali vjernici - a Crkva podržala - prikazana kao "devastacija crnogorske kulturne baštine". Zatim, nema dovoljno stručnjaka u Crnoj Gori u odnosu na broj spomenika kulture. Ne vjerujem da u ovom momentu u Crnoj Gori ima više od tri arhitekte sa konzervatorskom licencom. Treće, nedovoljno je izdvajanje iz budžeta za te svrhe. I na kraju, još uvijek postoji jedan iracionalni ideološki odnos prema svemu onome što Crkva radi kada je u pitanju obnova crkava.
ANALITIKA: Što podrazumijevate pod tim „iracionalnim odnosom“?
DŽOMIĆ: Vidite, nama je uvijek lakše da te složene poslove rade državne službe zaštite, a sredstva za očuvanje spomenika kulture da obezbijedi država. Enormno je veći broj prećutanih, a manji odgovorenih molbi.
Aktuelni ministar kulture se, koliko mi je poznato, nijednom nije sreo sa Mitropolitom Amfilohijem i razgovarao zvanično na tu temu. Zašto nije zatražio prijem ako mu je dužnost da brine o baštini? Može on da ne voli mitropolita Amfilohija i da se ne slaže sa njim, ali njegov odnos prema mitropolitu ne smije da utiče na kulturna dobra pravoslavne provenijencije. Umjesto toga, oni prave biltene, analize, menadžment planove i za to opredjeljuju enormna sredstva od kojih se godišnje može obnoviti i po 20 bogomolja. Nekima bi najviše odgovaralo da se ništa ne radi, da stoje urušene crkve koje su proglašene za spomenike kulture prije pola vijeka, a oni da sjede po kancelarijama i primaju plate. I tako bi, po njima, kulturna baština bila sačuvana.
Ja sam imao izuzetno korektnu saradnju sa Đordjijem Vušurovićem kao direktorom Zavoda u pogledu odobrenja projekta za obnovu Crkve Sv. Đordja i to svuda ističem. Rezultat te saradnje je poznat javnosti. Bilo je u nekim slučajevima grešaka i sa naše strane i to nenamjernih, ali smo mi, za razliku od nekih, spremni da priznamo svoje greške i da ih ispravimo. Ali, moramo da sjednemo i stručno razgovaramo ako treba danima i da nadjemo najbolja rješenja. Vjerujem da će brzo i to doći.
ANALITIKA: Ali, u Srbiji je znatno drugačija praksa. Tako je, recimo, srpski Republički zavod za zaštitu spomenika kuture u Srbiji reagovao prilikom nedozvoljene gradnje u manastiru Žiča i SPC se povinovala odluci državnih organa. U Crnoj Gori srpska crkva takve odluke ignoriše. Zašto?
DŽOMIĆ: Tamo imate drugačiji slučaj. Država sarađuje sa crkvama i vjerskim zajednicama, nema ideološkog odnosa prema Crkvi i izdvaja znatna sredstva za očuvanje spomenika kulture. U Žiču su, recimo, uloženi milioni još od kraja sedamdesetih godina prošlog vijeka i ulaže se do danas. Da ne pominjem Studenicu, Ravanicu, Gračanicu, Pećku Patrijaršiju... Bilo je to i jedno vrijeme u Crnoj Gori, ali se stalo iz ideoloških razloga. Crkva je oduvijek znala da poštuje struku čim je civilizaciju i kulturu zadužila takvim remek djelima. Ali, i struka treba da poštuje Crkvu.
ANALITIKA: Malo ljudi zna da ste stručnjak za odnose države i crkve i da je tema Vašeg specijalističkog rada “Načelo odvojenosti crkava i vjerskih zajednica od države i njegova primjena u ustavnim sistemima Srbije i Crne Gore”, a magistarskog "Odnos crkve i države u ustavima Srbije i Crne Gore u XIX i XX vijeku". U tom smislu, zanimljivo je da nijeste, poput predstavnika Crnogorske pravoslavne crkve, osudili potpisivanje Temeljnog ugovora Crne Gore sa Vatikanom. Da li SPC smatra da se time na dobar način rješava odnos države i crkve ili vidite šansu da, tragom te ideje, trajno definišete položaj SPC u Crnoj Gori?
DŽOMIĆ: Ja lično, sa pravne tačke gledišta, odavno zagovaram ugovorno rješavanje odnosa izmedju Crkve i države. Nisam protiv zakona, ali zakon predstavlja izraz jedne volje, a ugovor saglasnost dvije volje - Crkve i države. Na taj način država poštuje crkve i vjerske zajednice kao institucije sui generis, a i država se poštuje od strane crkava i vjerskih zajednica. Iz tog razloga ja nisam bio protiv ugovornog rješavanja odnosa, ali jesam protiv selektivnih, neprincipijelnih i pravno neodrživih rješenja. Zato sam i iznio određene stručne kritike i primjedbe na tekst ugovorâ Vlade Crne Gore sa Svetom Stolicom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom, ali ne sa ciljem da se oni bojkotuju nego da zaista budu primjenljivi i na korist vjernika, društva i države. Ne smije se gubiti iz vida činjenica da Katolička crkva danas u Crnoj Gori ima ovlašćenja koja imaju državne crkve u nekim državama. Tek će tu nastati problemi, ali da to ostavimo vremenu koje dolazi.
Što se tiče drugog dijela pitanja, moram da kažem da Crkva kojoj pripadam ima svoje viševjekovno ustrojstvo, dostojanstvo i identitet. Ona danas nema ugovor sa državom i pitanje je da li će ga imati u bliskoj budućnosti, ali ima vjerni narod i uživa povjerenje najvećeg broja stanovnika Crne Gore. Možete imati stotinu ugovora, ali ako nemate narod i sveštenstvo onda je to mrtvo slovo na papiru.
ANALITIKA: Da li imate informaciju o sudbini Vaše pritužbe Sudu u Strazburu?
DŽOMIĆ: Postupak je pri kraju i očekuje se presuda. Uvjeren sam da će Evropski sud u Strazburu uvažiti tužbe Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke i obavezati Crnu Goru da ispravi nepravdu u pogledu nepostupanja po tadašnjem Zakonu o pravednoj restituciji.
Draško ĐURANOVIĆ
