Osmomartovski marš povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena, biće održan danas u 12 sati na Trgu nezavisnosti u Podgorici, pod sloganom „Bunt!“.
Organizator marša je Centar za ženska prava koji je pozvao sve građane da im se pridruže na protestnom okupljanju i da zajedno podignu glas za bezbjednost svih građanki i građana Crne Gore.
0O statusu žena danas i ovdje, tim povodom razgovarali smo sa psihološkinjom Centra za ženska prava, Anom Jaredić.
Daleko smo od istinske ravnopravnosti
“Položaj žena u Crnoj Gori je i dalje daleko od istinske ravnopravnosti, uprkos zakonima i formalnim mehanizmima koji garantuju jednaka prava. U gotovo svim sferama društva – ekonomiji, politici, obrazovanju i porodici – žene se suočavaju sa brojnim preprekama koje proističu iz patrijarhalnih normi i ukorijenjenih stereotipa o „tradicionalnim“ rodnim ulogama”, kaže Jaredić.
Poručuje da posebno zabrinjava učestalost rodno zasnovanog nasilja i femicida.
“Što ukazuje na ozbiljne sistemske propuste u zaštiti žena, što žene ostavlja nezaštićenima i obeshrabruje ih da prijave nasilje”, poručuje Jaredić.
Sagovornica Analitike ukazuje da ne možemo uz cvijeće i proslave obilježavati dan koji simbolizuje borbu za ženska prava dok su ta prava i dalje ugrožena.
“Naš bunt je glas protiv nepravde, nasilja i nejednakosti, ali i protiv rastuće nesigurnosti u društvu u kojem žene svakodnevno strahuju za svoju bezbjednost. Zato ovaj 8. mart nije samo dan sjećanja na istorijsku borbu žena, već i trenutak kada dižemo glas protiv sistema koji ne uspijeva da ih zaštiti”, izričita je Jaredić.
Društveni pritisak i patrijarhat i dalje oblikuju život žena
Sagovornica Analitike ističe da ekonomska zavisnost ostaje jedan od ključnih problema žena u Crnoj Gori danas.
“Žene su češće zaposlene na nesigurnim radnim mjestima, imaju niže plate od muškaraca i suočavaju se s diskriminacijom na tržištu rada, posebno prilikom zapošljavanja i napredovanja. Uz to, teret neplaćenog rada u domaćinstvu i brige o porodici uglavnom pada na njih, što dodatno otežava njihovu ekonomsku samostalnost, kao i prilike da se dodatno usavršavaju i napreduju u poslu”, navodi Jaredić.
Pojašnjava da uprkos tome što statistički podaci godinama unazad pokazuju da žene u znatno većem broju završavaju osnovne i postdiplomske studije što, kako kaže, jasno govori o njihovoj želji za napredovanjem i samoaktualizacijom i dalje su nedovoljno zastupljene na mjestima odlučivanja.
Ukazuje da ih tradicionalne društvene norme često obeshrabruju da se aktivno uključe u javni život, dok nedostatak sistemske podrške - u vidu adekvatne ravnoteže između porodičnih obaveza i karijere, kao i rodno senzitivnih politika - dodatno otežava njihov položaj.
“Istovremeno, u političkom životu dominiraju muškarci, a žene koje odluče da se angažuju u ovoj sferi često nailaze na rodne predrasude, pa čak i na otvorene napade i omalovažavanje”, ističe sagovornica Analitike.
Sve to, poručuje Jaredić, doprinosi tome da se mnoge sposobne i obrazovane žene ne odlučuju za javni angažman, što dalje reprodukuje postojeće neravnopravnosti
“Društveni pritisak i ukorijenjeni patrijarhat i dalje oblikuju svakodnevni život žena - od očekivanja da se prvenstveno posvete porodici, do opravdavanja nasilja kroz krivicu koja se prebacuje na žrtve. Ovakva kultura otežava ženama da se izbore za svoja prava, ali i da se zaštite od nasilja, jer ih društvo često ne podržava dovoljno u tom procesu”, kaže Jaredić.
Zakoni dobri, ali kaznena politika blaga
Sagovornica Analitike osvrnula se i na to što se u posljednjih nekoliko godina u Crnoj Gori desilo nekoliko brutalnih slučajeva femicida.
“Glavni uzroci nasilja nad ženama, pa i femicida kao najtežeg oblika leže u duboko ukorijenjenoj patrijarhalnoj kulturi, neravnopravnim odnosima moći i normalizaciji nasilja nad ženama”, kaže Jaredić.
Crna Gora je, pojašnjava naša sagovornica, u posljednjih nekoliko godina značajno unaprijedila zakonodavni okvir i u tom dijelu se izjednačila sa mnogim uređenijim zemljama Evrope.
Ipak, kako ističe, stvari su u praksi drugačije.
“Često nedostaju brzina u postupanju i jaka međusektorska saradnja, koji su ključni kada je u pitanju rodno zasnovano nasilje. Prateći i analizirajući slučajeve femicida u posljednjih nekoliko godina, primjećujemo da je neadekvatna procjena rizika od strane nadležnih organa dovela do niza daljih propusta da se žrtva adekvatno zaštiti”, naglašava Jaredić.
Sagovornica Analitike ukazuje i da nasilnici nisu tretirani kao ozbiljna prijetnja, te da su žrtve ostale nezaštićene u najkritičnijem periodu, kada su odlučile da napuste nasilnu vezu.
“Blagom kaznenom politikom, takođe se nasilnicima daje vjetar u leđa, a žrtve obeshrabruju da potraže zaštitu”, navodi Jaredić.
Zakon, kako dodaje, sam po sebi nije dovoljan ako institucije ne reaguju pravovremeno i odlučno.
“Pravosuđe u praksi često ne postupa adekvatno - kazne su nerijetko blage, a postupci spori i iscrpljujući za žrtve”, ističe Jaredić.
Ukazuje da i dalje postoje slučajevi u kojima nasilnici dobijaju uslovne ili novčane kazne umjesto zatvorskih što, kako kaže, šalje poruku da je nasilje nad ženama manje ozbiljan prekršaj.
“Sudovi i tužilaštva se još uvijek oslanjaju na svjedočenje žrtve kao ključni dokaz, umjesto da aktivno koriste druge materijalne dokaze kao što su medicinska dokumentacija i svjedočanstva trećih lica. Ovakav pristup ostavlja prostor za manipulaciju i pritisak na žrtve da povuku prijave”, ističe Jaredić.
Femicid kao posebno krivično djelo - važan korak
Sagovornica Analitike poručuje da je potrebno dosljedno primjenjivati zakone, osigurati brže procesuiranje slučajeva nasilja i strože kazne za počinioce.
“Važno je da svi segmenti pravosudnog sistema - od policije do sudova – imaju obavezne edukacije o rodno zasnovanom nasilju, kako bi mogli pružiti adekvatnu zaštitu i podršku ženama koje trpe nasilje”, poručuje Jaredić.
Naša sagovornica je stava da kriminalizacija femicida kao posebnog krivičnog djela predstavlja važan korak ka prepoznavanju rodno zasnovanog nasilja kao ozbiljnog društvenog problema.
Pojašnjava i da prevencija femicida mora uključivati kontinuiranu edukaciju o rodnoj ravnopravnosti, jačanje kapaciteta institucija i ulaganje u specijalizovane servise podrške za žene.
“Društvo mora poslati jasnu poruku da nasilje nad ženama nije privatna stvar, već ozbiljan društveni problem koji zahtijeva hitno i odlučno djelovanje”, poručuje Jaredić.
Nedovoljno skloništa za žene žrtve nasilja
Sagovornica Analitike ukazuje i da specijalizovani servisi podrške za žene koje žele da izađu iz nasilnih odnosa postoje, ali njihov broj i kapaciteti nisu dovoljni da odgovore na sve potrebe.
“U Crnoj Gori trenutno funkcioniše nekoliko skloništa koja vode nevladine organizacije”, kaže Jaredić.
Osim smještaja, žrtvama su, kako poručuje, potrebne i druge vrste podrške – psihološka, pravna i ekonomska – kako bi mogle dugoročno izaći iz kruga nasilja.
“Specijalizovane nevladine organizacije pružaju ključne servise, ali država još uvijek ne preuzima dovoljno odgovornosti za održivost i dostupnost ovih usluga. Takođe, u manjim sredinama pristup zaštiti je otežan, a žene se često suočavaju sa pritiskom okoline da ostanu u nasilnim odnosima”, kaže Jaredić.
Neophodno je, ističe, da država osigura stabilno finansiranje specijalizovanih servisa za žene žrtve nasilja, kao i da obezbijedi bolju međuinstitucionalnu saradnju kako bi se ženama omogućila dugoročna zaštita i integracija u društvo nakon izlaska iz nasilne situacije.
Duboko ukorijenjena tolerancija prema nasilju
Jaredić pojašnjava i da svijest građana i građanki Crne Gore o problemu femicida raste, ali da još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou.
“Iako su brutalni slučajevi nasilja nad ženama šokirali javnost i izazvali proteste, i dalje postoji duboko ukorijenjena tolerancija prema nasilju u društvu. Često se žrtve okrivljuju, dok se odgovornost nasilnika relativizuje ili opravdava”, smatra Jaredić.
Dodatni problem je, kako ističe, što nasilje nije samo prisutno u privatnim odnosima, već i u javnom diskursu, institucijama i medijima.
“Agresivna retorika, mizogini komentari i normalizacija sukoba doprinose atmosferi u kojoj se nasilje ne doživljava kao ozbiljan društveni problem. Sve to otežava ženama da prepoznaju nasilje, prijave ga i dobiju adekvatnu zaštitu”, ističe Jaredić.
Da bi se percepcija nasilja nad ženama promijenila i podstakla nulta tolerancija, potrebno je, poručuje naša sagovornica, sistemsko djelovanje – od obrazovanja i medijskih kampanja do strože primjene zakona.
Žene nikad da ne pristaju na manje od onoga što zaslužuju
Sagovornica Analitike poručuje da edukacija o rodnoj ravnopravnosti i nasilju nad ženama mora biti sastavni dio obrazovnog sistema.
“Jer bez promjene svijesti u društvu ne može doći do suštinske promijene”, podvlači Jaredić.
Feminističke organizacije i aktivisti, kako kaže Jaredić, igraju ključnu ulogu u ovoj borbi, kroz podizanje svijesti, pružanje podrške žrtvama i zagovaranje boljih zakonskih rješenja.
“Njihov rad je neprocjenjiv, ali često nije dovoljno podržan od strane institucija”, ističe Jaredić.
Naša sagovornica uputila je i poruku ženama u Crnoj Gori povodom 8. marta.
“Povodom Dana žena, svim ženama u Crnoj Gori poručujem da nikada ne pristaju na manje od onoga što zaslužuju – ravnopravnost, dostojanstvo i sigurnost. Osmi mart nije samo dan slavljenja žena, već dan borbe za njihova prava. Solidarnost, hrabrost i zajednička akcija su ključni u promjeni društva. Žene su kroz istoriju pokazale da mogu da mijenjaju svijet – vrijeme je da i danas, kroz bunt i odlučnost, zahtijevamo promjene koje će osigurati bolji i pravedniji život za sve nas”, zaključila je Jaredić.
