Prvi koraci reforme crnogorskog školstva prezentovani kroz „Knjigu promjena“ još u 2001. godini propraćeni su riječima „Naši đaci uče suviše teorijskih podataka, ali imaju malo praktičnog znanja“. Svi naredni koraci reforme imali su u osnovi istu sentencu, a poslije 20 godina mi smo na istoj, nultoj tački. Vjerovatno najupečatljiviji dokaz takvog stanja je PISA tesrtiranje, odnosno rezultati istog, na kom naši petnaestogodišnjaci tradicionalno zauzimaju pozicije u donjem dijelu tabele.
PISA testiranja pokazuju koliko su znanja i vještina za puno učešće u društvenom i ekonomskom životu zemlje stekli petnaestogodišnjaci. Ova istraživanja pokazuju koliko su učenici na prelazu iz obavezne etape obrazovanja ka srednjoškolskom obrazovanju tih znanja sposobni da reprodukuju ili, još važnije, koliko tih znanja i vještina mogu primijeniti u svakodnevnom životu.
PISA testiranje daje uvid u stanje čitalačke, matematičke i naučne pismenosti. Učenici tokom testiranja, takođe, odgovaraju na pitanja koja se odnose na opšti ambijent u kom se obrazuju.
Rezultati crnogorskih petnaestogodišnjaka iz sve tri oblasti rangiraju ih, za 2018. godinu na samoj granici druge i treće trećine tabele (52/79). Maksimalan osvojeni broj bodova na testu te godine bio je 555 za čitalačku pismenost, 591 za matematičku i 596 za naučnu. Prosjeka zemalja OSCD bio je 487/489/483. Crnogorski petnaestogodišnjaci osvojili su 421/430/415 bodova, dok je minimalan broj bodova za navedenu godinu iznosio 340/353/357.
Jedan vrlo indikativan i krajnje zabrinjavajući podatak kaže da skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalna nivo znanja na testu. Tačnije, 42% učenika nije zadovoljila minimalni nivo znanja za čitalačku pismenost, 46% za matematičku i 48% za naučnu pismenost. S druge strane, najviši nivo znanja imalo je svega 0,8 % učenika za čitalačku pismenost, 1,8% za matematičku i 0,3% za naučnu pismenost (Podaci preuzeti iz analize dr Backovića, za potrebe CANU). Potom, alarmira i činjenica da su postignuća naučne pismenosti od 2006. do 2018. godine popravljena za svega 3 boda (2006. iznosili su 412 bodova, 2009. godine 401 bod, 2012. godine 410 bodova, a 2015. godine 411 bodova (izvor: istraživanje ICCG). Kao što smo ranije naveli, u 2018. naučna pismenost osvojila je 415 bodova).
Razlozi
Razloge ovakvog stanja možemo sagledati iz više uglova:
- Jedan od faktora koji utiče na rezultate testiranja je dužina školovanja. Upoređivanjem rezultata iz 2006. i 2018. godine vidimo da se uvođenjem devetogodišnjeg osnovnog školovanja kod naših đaka zapaža poboljšanje čitalačke i matematičke pismenosti, dok je nivo naučne pismenosti ostao na skoro istom nivou. Ovi rezultati se mogu objasniti činjenicom da su 2018. godine svi učenici maternji jezik i matematiku izučavali svih devet godina (dakle, godinu više nego đaci testirani 2006) dok su se prirodne nauke proučavale na istom nivou u oba slučaja.
- Od izuzetne je važnosti poboljšanje kvaliteta čitalačke pismenosti, jer je ovaj oblik pismenosi uslov za uspješno savladavanje i ostalih oblika.
- Finansijski faktor, odnosno finansiranje obrazovnog sistema, uslovi boravka u školi, opremljenost škola didaktičkom, laboratorijskom i IT opremom, efikasnost i metode rada sa učenicima, obrazovanost i motivisanost nastavnika, njihov materijalni status takođe imaju uticaja na rezultate PISA testiranja. Zemlje OSCD-a u prosjeku, za postignuće jednog PISA boda utroše 183 dolara, dok Crna Gora za jedan PISA bod uloži 52,3 dolara (!). Dakle, školovanje „štapom i kanapom“ u XXI vijeku, jednostavno je nedopustivo.
- Potom, veliki broj istraživanja ukazuje da na postignuća na testu svega 50% čini sposobnost samih učenika, dok od preostalih 50% skoro 30% otpada na kvalitet rada nastavnika. Zbog toga je zabrinjavajuće da su veliki broj raznih programa usavršavanja nastavnika jednostavno „protutnjao“ kroz naše školstvo, bez dosljednosti, jasnog plana primjene i evaluacije.
- Možda je najveći uzrok loših rezultata na PISA testiranju nefunkcionalno učenje naših đaka. Za sat učenja naši učenici dobijaju 8,4 poena, dok učenici u Finskoj za taj isti sat „zarade“ 14,4 poena. Dakle, naši učenici potroše dosta vremena da činjenice nauče tako da ih reprodukuju, ali praktična primjena ovih činjenica im izmiče. Ujedno, broj sati nastave u okviru nastavne godine obaveznog (osnovnog) školovanja, Crnu Goru svrstava na pretposljednje mjesto u Evropi. Nasuprot tome, po odsustvovanju i kašnjenju zauzimamo visoku poziciju na listi.
Najbolnija činjenica u čitavoj tužnoj priči o PISA testiranju je indolencija crnogorskih obrazovnih institucija. U periodu između dva testiranja, kada bi trebali da se smisleno i intenzivno radi na poboljšanju rezultata malo toga se konkretno i uradilo. Onda se, neposredno pred samo testiranje činovnici ovih institucija „razlete“ po crnogorskim školama i drže učenicima motivacione govore pozivajući ih na (u ovom slučaju) potpuno pogrešne i promašene motive za kvalitetan angažman učenika. Dalje, zabrinjava i sljepilo za elementarne probleme koji usporavaju i opstruiraju trud učenika. Naime, u ne malom broju škola IT oprema, pomoću koje učenici rade test, je zastarjela i usporena, pa svaka aktivnost traje nedopustivo dugo, što učenicima unosi dodatnu nelagodu i nervozu pri izradi testa. Kada sam na jednom sastanku insistirao da je ovo izuzetno otežavajuća okolnost dobio sam odgovor da „to ne vidimo kao problem“. Potom, neiskren i neracionalan pristup problemu, uz vokabular koji pristoji birokratama ali ne i iskrenoj analizi problema (citat službenika Ministarstva: „Ipak smo svrstani u II trećinu tabele“, pri čemu je to 52. mjesto ni za jedno cijelo mjesto, tačnije za 0,6 od jednog mjesta udaljeno od III trećine) sigurno nijesu od pomoći.
Da budemo iskreni – nijesu ovakvi rezultati smak svijeta ili nešto što se ne da popraviti. Naprotiv, prostora za popravku ima dosta, kapaciteta takođe ima, ali je krajnje vrijeme da se problemu pristupi brzo, duboko sveobuhvatno i na nivou čitavog društva, a ne samo i isključivo na nivou sistema obrazovanja.
(Tekst je nastao na osnovu analize koju je sproveo prof. dr Slobodan Backović, za potrebe CANU, kao i statističkih podataka ICCG)
Autor je član NVU Prosvjetna zajednica
