Površno gledano, djeluje da je izborni proces u Crnoj Gori, i šire na Balkanu, jedina prilika kada običan građanin može da iskaže svoj politički stav. Ali, ako nas je istorija ičemu naučila, to je da društvene promjene ne zavise samo od glasačke kutije.
„Ne vjerujte u laž da je glasanje sve što možete učiniti“ – mogla bi to biti poruka koja danas odzvanja među mladim ljudima u Crnoj Gori i regionu. Upravo taj glas, ulični protest, umjetnički performans ili građanska inicijativa, ima potencijal da napravi stvarnu promjenu.
Zašto građanski aktivizam jeste važan
Građanski aktivizam ima dugu istoriju u mnogim zemljama koje su prolazile kroz autoritarne faze u prelazu ka demokratskim društvima. Iako se Crna Gora tek krajem devedesetih suočila s masovnijom pojavom nevladinih organizacija i drugih oblika građanske participacije, iskustva iz drugih zemalja pokazuju da kada mladi ljudi i široka javnost odluče da je „dosta“, i kada iznesu svoje zahtjeve na mirnim, ali odlučnim protestima, rezultati mogu biti dalekosežni.
11Uprkos skepticizmu – “šta ćemo dobiti izlaskom na ulicu?” – brojne studije, uključujući i istraživanja Ericе Chenoweth i Marije J. Stephan, potvrđuju da su mirni, masovni pokreti dvostruko efikasniji od nasilnih pobuna. Suština leži u tome da protesti, bojkoti i civilna neposlušnost ruše lažnu sliku nepobjedive moći koju autoritarne ili hibridne vlasti žele da projektuju.
Kada se stvori utisak da režim gubi podršku, javnost se ohrabruje da preispita koliko je on stvarno moćan, što može dodatno podstaći građane da pokažu svoje neslaganje i može bitno da utiče na jedinstvo vlasti.
Praktična dimenzija građanskog angažovanja
Biti politički angažovan nije samo izaći na birališta. To znači i promišljati o tome kakvo društvo želimo, kako tretiramo manjine i kakvom se politikom štite zajednički interesi. U ranim teorijama građanskog društva, filozofi su naglašavali značaj javnog dijaloga i kritičkog mišljenja za očuvanje slobode.
Vrijeme je da prestanemo vjerovati lažima da smo nemoćni. Glasanje nije jedino oružje u rukama građana
Danas, kada crnogorski građani žive u političkom kontekstu punom manipulacija, polarizacije i miješanja spoljnih aktera, sama činjenica da se okupljaju i postavljaju pitanja vladajućoj strukturi – vrijedna je pažnje.
Građanski aktivizam ima i praktičnu dimenziju: on šalje jasnu poruku da institucije ne funkcionišu same za sebe, izolovane. Kada ministar ili potpredsjednik vlade osjete pritisak ulice, oni bi trebalo da znaju da ne smiju tako lako ignorisati glas naroda. Takav pritisak na kraju mora dovesti do veće odgovornosti i transparentnosti. Koliko god da je teško, istrajnost će biti nagrađena.
Uloga Srpske pravoslavne crkve i spoljnih uticaja
Koliko je važno da aktivizam ima građanski karakter pokazuje uticaj Crkve Srbije (SPC). Litije iz 2020. godine, organizovane od strane crkve, imale su nevjerovatnu mobilizacijsku snagu, ali i katastrofalne političke posljedice – dolazak pro-srpskih partija na vlast u cilju remodelovanja i klerikalizacije crnogorska društva.
Jasno je da uticaj crkvenih struktura sa političkim pretenzijama i širom otvorena vrata finansijskim i medijskim strukturama bliskim Rusiji i Srbiji, predstavljaju ozbiljan problem. Crnogorsko društvo se suočava sa situacijom u kojoj se dodatno raspiruje polarizacija: građani se dijele po vjerskim, etničkim, pa i geopolitičkim linijama. Upravo tu leži važnost nezavisnih građanskih inicijativa – da ne dozvole da pitanje crnogorske demokratije postane puko sredstvo za ostvarivanje tuđih interesa.
Fenomen “Kamo Śutra?”
Nedavno formirana grupa “Kamo Śutra?” simbolizuje nadu u obeshrabrujućem političkom okruženju. Protesti u Podgorici i na Cetinju, zahtjevi za ostavkama odgovornih lica u bezbjednosnom sektoru i odbijanje pregovora iza zatvorenih vrata, važni su pokazatelj zrelosti i odlučnosti dijela crnogorske omladine. Mnogi bi pitali – mogu li takvi mali, spontani pokreti donijeti promjenu?
Istraživanja pokazuju da upravo takva vrsta angažmana, koja nije kontrolisana „odozgo“, ima najveći potencijal da pokrene dublje društvene procese i reforme.
Izazov „popularnosti“ autokrata
Studije iz oblasti političke psihologije ukazuju da percepcija popularnosti autokrata ili autoritarnih lidera može značajno uticati na njihovu stvarnu popularnost. Kada se javnost stalno bombarduje propagandom da je podrška vladajućim strukturama masovna i neupitna, to mnoge građane sprečava da iskažu drugaciji ili suprotan stav, čak i ako se duboko ne slažu sa potezima vlasti.
Međutim, masovni protesti i javni iskazi nezadovoljstva razbijaju tu iluziju.
U kontekstu Crne Gore, đe medijski prostor često nameće narativ o „stabilnoj vlasti“ i “30. avgustovskoj” političkoj većini, mirno okupljanje, građanske inicijative i kritičko djelovanje mogu snažno poljuljati uvjerenje da su vladajuće strukture svemoćne.
Takvo razotkrivanje istine o podršci vlasti ima efekat i na samu vladajuću koaliciju, koja tada nužno razmatra kako da se održi na vlasti bez realne podrške, što pruža mogućnosti za demokratske reforme ili pruža priliku novim političkim akterima.
Istorijska perspektiva: izazov autoritarizmu
Crna Gora ima specifičan istorijski i politički kontekst. Ipak, iskustva građanskih pokreta iz drugih zemalja pružaju korisnu lekciju. Mirni protesti i studentske inicijative mnogo puta su pokazali snagu ulice naspram režima koji su uzurpirali građanska prava. Demonstrantiuspijevaju da ubrizgaju novu energiju u politički prostor i pojačaju pritisak na vladajuće strukture da prihvate reforme, sto dokazuje da će protesti uspjeti ako su dobro organizovani, masovni i mirni.
U Crnoj Gori, često čujemo sumnju: „Sve je uzalud, nećemo ništa postići“. Isti argument čuli su i građanski aktivisti u drugim zemljama, ali su u brojnim slučajevima pokazali da istrajnost i jedinstvo mogu poljuljati čak i najčvršće autokratske režime. Upravo takvi primjeri treba da ohrabre one koji u Crnoj Gori žele da svoje nezadovoljstvo artikulišu kroz građanski otpor.
Primjeri uspješne građanske akcije
Taj skepticizam koji se osjeća u Crnoj Gori najviše je oblikovan propagandom iz pro srpskih medija.O efektima protesta, primjeri iz svijeta dokazuju suprotno. Da se ne upoređujemo samo sa regionom, uspješni protesti u mnogim državama svijeta pokazali su svoju moć.
Evo nekoliko primjera:
- Slovačka (2018): Nakon ubistva istraživačkog novinara Jana Kuciaka i njegove vjerenice, masovni protesti širom zemlje doveli su do ostavke premijera i drugih najviših zvaničnika. Građanski pritisak natjerao je državne institucije da reaguju i sprovedu dublje istrage o korupciji na najvišem nivou.
- Island (2008-2009): Poslije finansijskog kraha i ozbiljne ekonomske krize, građani su stalnim protestima i „revolucijom lonaca“ (bukom pomoću kuhinjskog posuđa) izazvali ostavku premijera i vlade. Ishod: nova ustavna reforma i veća transparentnost ekonomskih i političkih procesa.
- Hong Kong (2019): Iako i danas traje komplikovana politička borba, veliki pro demokratski protesti privukli su međunarodnu pažnju i pokazali otpornost građana naspram moćnih autoritarnih struktura. Time su, makar djelimično, razbili percepciju o neupitnoj vladavini i ukazali da se glas naroda ne može potpuno ignorisati.
Ovi slučajevi, premda geografski i politički daleki, pokazuju da tamo gdje postoji jasna, istrajna i masovna građanska akcija – rezultat ne izostaje.
Budućnost: više od glasačkog listića
Uprkos sumnji da “ovdje ništa ne može uspjeti”, realnost i iskustva iz drugih zemalja potvrđuju da građanski aktivizam nije uzaludan. Štaviše, upravo iz takvih inicijativa se rađaju nove generacije političkih i društvenih lidera, spremnih da mijenjaju sistem iznutra ili izvan institucija.
U Crnoj Gori je, nažalost, većinska percepcija da su „sve institucije zarobljene“ i da ne postoji mehanizam za korekciju vlasti. No, istorija nenasilnih pokreta sugeriše da je izlaz upravo u istrajnim, konzistentnim i masovnim oblicima građanskog otpora. To je rješenje koje podstiče društvo da prevaziđe pasivnost i da prepozna svoju kolektivnu moć.
Zato ne treba vjerovati da je glasanje jedina šansa da utičete na sudbinu države. Glasanje jeste važno, ali je jednako važno da, između dva izborna ciklusa, građani ne pristanu na političku hibernaciju.
Bilo da se radi o protestu, peticiji, umjetničkom performansu, aktivnostima na socijalnim mrežama ili otvorenoj raspravi na javnim forumima – svaki vid angažmana gradi društvo koje se ne plaši da kaže „Ne!“ i zahtijeva „Bolje!“.
Krajnji cilj je da se stvori ambijent u kojem vlast zna da je pod lupom javnosti, a građani da je promjena moguća. U tom ambijentu, strani maligni uticaji i manipulativni narativi gube tlo pod nogama, a demokratske institucije dobijaju šansu da se razvijaju i jačaju.
Vrijeme je da prestanemo vjerovati lažima da smo nemoćni. Glasanje nije jedino oružje u rukama građana. Protesti, građanske inicijative i hrabrost da se javno iznese mišljenje o nepravdi – sve su to moćni alati u borbi za demokratsku, prosperitetnu i međunarodno poštovanu Crnu Goru.
