"Jučerašnji dan je poslao dvije snažne poruke crnogorskoj javnosti, koje odražavaju status quo crnogorskog mentaliteta, za koje se nadam, da će biti dekonstruisane i poslužiti za primjer kako ne treba.
Naime, Aleksandru Damjanoviću, v.d. Uprave prihoda i carina, nije izglasan mandat nakon isteka v.d. statusa, iako je čovjek imao, gotovo nepodijeljenu, podršku i stručne i laičke javnosti za sve što je uradio u relativno kratkom periodu, uključujući povećanje naplate poreza i komplikovani proces fiskalizacije, a sve u periodu ekonomske krize.
S druge strane, predsjednik Crnogorske Akademije nauka i umjetnosti, prof. dr Dragan Vukčević, objasnio nam je da akademici ne treba da se miješaju u društvena previranja niti da proaktivno daju svoje mišljenje, da su njihova postignuća (od kojih crnogorska javnost nema nikakve koristi) značajana, kao i da kada se presele u novu zgradu, imaće mnogo projekata, u vidu enciklopedija, leksikona i izložbi.
Dakle, u slučaju Aleksandra Damjanovića imamo prisutnost u javnosti, preuzimanje rizika i odgovornosti, efikasnost i ostvarivanje ciljeva, ali i istovremeno, integritet i profesionalnu nezavisnost koja se kažnjava... dok u slučaju Dragana Vukčevića, imamo salonsku tišinu, potpuno odsustvo savjesti intelektualne elete u pogledu društvenog angažovanja i stavljanja znanja (dobijenog na račun novca poreskih obveznika) na raspolaganje društvu, kao i ispunjavanje preduslova dodatnog komfora, da bi se postigla relativno skromna postignuća.
Moje je pitanje, do kada ćemo, kao društvo, iskorišćavati pametne i efikasne, a onda ih distancirati da ne bi remetili nečiji autoritarizam, dok skupo plaćamo status intelektualne elite koja figurura i ne miješa se u svoj posao?"
