Jelušić je napomenula da koeficijenti po kome se one izračunavaju nijesu ustanovljeni nakon 30. avgusta ove godine, već su višedecenijska praksa nadoknada za poslanike/ce i iz redova nekadašnje pozicije i opozicije.
9
Ona dodaje da u obzir treba uzeti i čitav niz drugih pogodnosti, a kada se na sve to dodaju doprinosi koje treba dati državi – parlament sa 81 predstavnikom naroda zaista postaje skupa “igračka“.
„Priča se se tu ne završava već zapravo počinje. Neuporedivo je skuplja „igračka“ čitav arsenal često astronomskih nadoknada za predsjednike i članove upravnih odbora i savjeta državnih i lokalnih javnih preduzeća i agencija, bordova direktora, direktora javnih službi. Kada tome dodamo i skupe sudske, unaprijed izgubljene, sporove po osnovu prekinutih mandata javnih službenika i funkcionera, dobija se neodrživa razmjera budžetskih rashoda. Tu su i nezakoniti razni koeficijenti, neusklađeni sa Zakonom o zaradama zaposlenih u javnom sektoru i nesankisonisani od strane nadležnog ministarstva. Tu je i 4500 automobila u državnim i lokalnim organima za koje treba platiti registracije, održavanje, gorivo...“, istakla je poslanica GP URA.
Prema njenim riječima, ova sada već preskupa država je u trideset godina gotovo osam puta uvećala broj zaposlenih u javnom sektoru.
„U njoj mladi biraju da radije rade u državnoj službi za znatno manju platu nego u privatnom sektoru, svjesni da tamo gdje se ne postavlja pitanje odgovornosti nema ni mnogo rada. Ovo je priča o tome kako je „kupljena“ naša mikro-država, uz vodeći princip „jedan zaposleni – četiri glasa“. A kako je rastao broj zaposlenih, rastao je kancelarijski prostor, i to u vrijeme opšte digitalizacije. Tako je nedavno i Zavod za statistiku dobio čitavih sedam miliona za tu svrhu, ali se nijesu gradile škole i bolnice“, navodi Jelušić i daodaje da je zato vrlo važno da demontaža sistema koji je omogućio da se, kako je kazala, Crna Gora „stavi u džep“ jedne partijske strukture polako započne obračunom sa skupom državom i njenim dovođenjem u stanje održivosti.
Uz to, ističe Jelušić, Crna Gora mora biti država socijalne pravde, a ne rastuće nejednakosti i društvene isključenosti.
Ona je naglasila da se o tome posebno mora voditi računa u okolnostima pandemije, kada postaju ugroženi i čitavi privredni sektori i u njima zaposleni radnici; kada posrću dugo već podcijenjeni zadravstveni i obrazovni sistem.
„Jedna izreka kaže da plata za dobro urađen posao nikada nije velika, baš kao što je za loše urađen posao svaka plata prevelika. Ako je učinak veliki i u javnom je interesu, neka je i plata takva. Ali, teško je ne sjetiti se koliko su puta ruke podignute za štetne odluke, za loše privatizacije i preuzimanja najvrednijih državnih resursa. Indikativno je da brojni crnogorski privatnici, sa kojima su zdušno sarađivali dosadašnji ministri-eksperti, nijesu potrčali da ih kao stručnjake „ugrabe“ i zaposle, već su njihov izbor i dalje poslaničke klupe. Imajući u vidu baš takav sveopšti učinak, osobito nakon obnove nezavisnosti, lakše je razumjeti zašto Crna Gora danas prolazi kroz duboku, a prema potencijalima nezasluženu, ekonomsku, društvenu i vrijednosnu krizu“, zaključila je Jelušić.
