Ovaj sam naslov posudila iz kajkavskog. Znači dobiti verbalnu kritiku. ,,Dobil buš ti jezikove juhe“, kažu iskusne kuharice. Majke djeci, žene muževima, sekretarice šefovima. U vrijeme u kojem nitko nikoga ne sluša ili čak ne čuje nemoguće je ne zamijetiti koliko se jezikovih juha prolije javnim, političkim, dnevnim i novinskim žargonom.
Stariji pisci brinu o svom jeziku. Čistoći, strogoći, jednostavnosti, uvjerljivosti. Samo se nesmotren, nepažljiv književnik laća zadaća kojima nije dorastao. To su najprije pitanja dnevnog života. Koje valja opisati. Dan najčešće započinjemo kavom i internetom. S mreža nas zasipaju obavijesti miješane kao bućkuriš: galimatijaš informacija i dezinformacija. Koje se ne odabiru, ne sortiraju, ne stiliziraju. I tako neprilagođene podastiru čitateljima, gledateljima i informatičkim „pratiteljima“ pojavljujući se u prividno zajedničkom prostoru komunikacijskih kanala.
Jezična su pitanja među najosjetljivijima. Na našim prostorima vodi se neprekidna bitka o vladanju jezikom. Vladavina jezika jedan je od najmoćnijih oblika vladavine. Među štokavcima - mislim pritom na one jezike koji su se iznjedrili iz zajedničke staroslavenske osnove - bugarski, crnogorski, hrvatski, makedonski, slovenski i srpski - stupanj razumijevanja sve je manji. Gledate li makedonski ili slovenski film, trebaju vam titlovi s prijevodom. Za crnogorski, hrvatski ili srpski jezik, govornicima starijima od četrdeset godina ne trebaju ni titlovi ni prevodilac. Pisma koja su u službenoj upotrebi u jezičnoj praksi ovih jezika često detektiraju političke namjere. Suvremeno ćiriličko pismo ima nekoliko standardiziranih pravopisa: bjeloruski, bugarski, crnogorski, ruski, srpski, ukrajinski. Možda vam se ova priča čini suvišnom danas u vrijeme elektronike kad je engleski zavladao kao lingua franca. Zapljuskuje nas sa svih strana. Zanimljivo, ovaj su naziv koristili Arapi za Zapadne Evropljane i križare. No, u vrijeme prvih arapskih prodiranja u Evropu, latinski je jezik za rijetke obrazovane, mahom svećenike, bio jedina lingua franca. U novijoj povijesti zadugo je francuski jezik bio obavezni jezik diplomacije. Komuniciran je i nametan strogoćom pravopisnih pravila. Imperije frankofonih zemalja smanjuju se nauštrb anglofonih. Njemački, talijanski i španjolski jezik nametali su se kroz povijest na različite načine. Najčešće voljom crkve i države. Unutar tih jezika standardiziranih u različita vremena postoje mnogi pod-jezici koji su se željeli nametati kao književni, standardni jezik: hohdojč je potisnuo južne, bavarske govore, toskanski sicilijanske i lombardske, španjolski je nadvladao ali ne i istisnuo katalonski.
Slavenski narodi čine više od tristo milijuna stanovnika Evrope. Zemljopis određuje i njihovu zapadnu, južnu i istočnu skupinu jezika. Nazivi jezika najčešće su povezani s nazivom zemalja koje nastanjuju. Postoji gotovo dvadesetak živih slavenskih jezika. Njima govore i političke većine i političke manjine. U pismu rabe ćirilicu i latinicu.
Na južnoslavenskim prostorima stopa pismenosti proporcionalna je ne samo s obrazovanjem već i s onim što nejednako i nevoljko zovemo govornim jezikom. U hrvatskom, crnogorskom, srpskom i tzv. bošnjačkom - tom nesretnom četverolistu koji se hrani međusobnim razlikama - jezična kultura je sve manja, sve siromašnija, sve oskudnija, sve lošija. U svaki od tih novijih ili starijih književnih jezika ili jezičnih standarda u najnovije vrijeme ušle su kratice engleskih riječi i što je osobito parajuće za uho, eklezijastički, crkveni jezik.
U svakome od njih posebno, u govornome vidu, zavladali su regionalizmi svih provenijencija: turcizmi, germanizmi, arhaizmi. Rekla bih bez ikakvoga osjećaja krivnje: ekstremizmi svih vrsta. Familijarne riječi, nasilna ijekavizacija, nepoštovanje jednačenja po zvučnosti i mjestu tvorbe, pravopisna samovolja, pretjerivanje u lokalizmima, akcenatska zbrka i netočnost…
MALE RAZLIKE
Sigmund Frojd rekao bi „psihizam malih razlika“ koji izaziva nelagodu i mržnju. Dopuštam sebi reći nešto drugo: u našim jezicima riječ je o psihozi posttraumatskih distinkcija u kojoj vladaju u javnom životu nebulozne, kontradiktorne, konfuzne, maglovite i smušene misli…
Da ironija bude veća, pokojni dr Franjo Tuđman govorio je tim riječima o smušenjacima - protivnicima u političkom životu naglašenom dikcijom nedavnog Titova generala, uoči političkih promjena i rata u Hrvatskoj na Cvjetnicu 1991.godine.
U zadnjih trideset godina u kojoj je svatko znalac u svemu, složenice i kratice kvare dobru govornu praksu. Prve, nastale u tehničkom jeziku kalkiranjem iz stranih jezika, zavladale su davno i ušle u standardni hrvatski jezik. Riječ kolodvor jedna je od njih. Kratice su ušle u kemijski vokabular odavno: TNT jedna je od općepoznatih. No sada smo ušli u novogovor koji ne samo što reinstalira arhaični jezik politički koncipiran - endehazijski vokabular u hrvatskom, jezik „slatkog pravoslavlja“ u srpskom, poplava turcizama i arabizama u bošnjačkom - nego smo i morali naučiti da su ajtijevci kratica za zaposlene u informatičkim tehnologijama.
I zaista nam je upropašten i jezik i svijet. Nema kutka u koji se možete sakriti od posvemašnje, totalne, apsolutne kontrole tehnologijama i praksom ajtijevaca. Zavladali su ne samo informatikom, medicinom, pravom, građevinom, arhitekturom, gospodarstvom, ekologijom. Uništili su i društvene znanosti, od antropologije i sociologije do filozofije i psihologije. Budimo iskreni, mnogi se od njih ne znaju potpisati, a vode projekte ili su na programima tzv. razmjene.
Glupost je internacionalna kao i kapital. Ne znam što jedu ni kako izgledaju ti mladci. Gdje započinje reklama za Tensilan a gdje završava radionica kuhanja. Znam da ne peru podove, ne jedu slador ni slaninu, ne kušaju od krušca bijela. Jedu integralne pogače pune sjemenki koje su njihovi očevi i djedovi grickali u kinima i pljuckali na bulevarima. Uvjeravaju vas između dva zalogaja da ste pretili ili da vam je dioptrija previsoka. Da ste dijete prošloga vijeka iako ste možda dekanesa nekog fakulteta. Potonji sam neologizam čula i „vidjela“ na sarajevskoj središnjoj televiziji i od srca se nasmijala.
Pitam se, kako se sporazumijevati u istom komunikacijskom kanalu - bio on makar i podrazumijevajući koine - zajednički imenitelj crnogorskog jezika i njegovih razno-govora? Za svaku su vam riječ zamjerili, jer ste je donijeli putem preko Popova Polja, napoleonskom cestom ili drumom ibarske magistrale. Doma u jednu od nahija ili na Primorje. Vi ste porijeklom Starocrnogorka - hej, kako se to piše? - pa poznajete oblike, riječi i naglaske vrlo stare, vrlo arhaične. Naučili ste davno te drevne govore s akcentima na zadnjem i predzadnjem slogu. Ajtijevska generacija je u međuvremenu stasala i postala nesnošljiva prema starijoj. Stoga se slabo snalaze na tržnicama hrane, robe, nekretnina. Ismijavaju svoje rođake seljane u kojima vide samo regresivne tipove. Spomenete li im da je srpski standard najbliži hercegovačkim govorima nastao na Vukovom i Daničićevom ijekavskom prijevodu Starog i Novog zavjeta, bijelo vas gledaju.
I zaista, kad nam Margaret Jursenar osvjetljava Kraljevića Marka, mi ispadamo neznalice. Jer smo preskočili sedla vjekova. Plemensko društvo smo provukli kroz feudalizam. I u Crnoj Gori ga sačuvali do kapitalizma i socijalizma.
Stručnjaci za jezik tijela procjenjuju Putinova obraćanja novinarima i političarima. Sve nas brinu Zelenskijeve zelene odežde. Skuplja usta i mršti se iz korijena nosa. Mišice i ruke dominiraju kadrom. On je definitivno osoba godine. Možda i desetljeća. Braća blizanci sportaši vladaju Kijevom. Srodni jezici, posredstvom engleskog postaju udaljeni miljama.
Poljaci primaju Ukrajince. Hrvati primaju Ukrajince. Bugari primaju Ukrajince. Crnogorci primaju Ukrajince. Rumuni i Mađari primaju Ukrajince. Zapadni Evropljani vode naše poslove i dane. Gotovo milijun Ukrajinaca vratilo se iz izbjeglištva. Kako im je dobro vani.
Naši pretci otjelotvoreni u našim unucima zvižde na sve učeći jezik majmuniranja, roktanja i lajanja. Frkću nosevima i njiskaju nabrijani na rap. Pardon, rep. Nikad se ne zna kad će iz tih malih dinosaurusa izrasti veliki jezični stručnjaci. A kad jezičac na apotekarskoj vagi postati zmija koja se dohvaća za vlastitu jezičinu ili rep.
