"Nedaleko od nas, nama bliski narodi, jedni po vjeri, drugi po stradanju, međusobno ratuju. Svakodnevno se prolijeva ljudska krv i ratni zločini umnožavaju, djeca ubijaju, na žalost i na sramotu svega svijeta, ali se, od zaraćenih naroda ne čuju pozivi na pregovore i mir, još manje od onih koji ratove planiraju i finansiraju. Sporadični i jedva čujni pozivi na mir djeluju kao glas vapijućeg u pustinji (Is 40, 3). Tim pozivima mi pridružujemo naš glas za mir, s molitvom Bogu milosti i mira da omekša srca i urazumi čelnike zaraćenih zemalja te da prekinu međusobno krvoproliće da bi što prije postigli mir koji je potreban svima, a najviše njihovim narodima", kazao je on.
Istakao je i kako "na ovaj svijetli praznik ne zaboravljamo stradanja naše braće i sestara, djece i omladine, pravoslavnih Srba na raspetom Kosovu i Metohiji".
"Od Kosovskog boja na ovamo, skoro bez prekida i predaha, oni trpe ubijanja i etnička čišćenja, ali su, uz neizbrojne žrtve i gubitke ostali na svojim ognjištima. Najviše boli što za naš narod, koji je posljednjih decenija pretrpio ubistva i razaranja, paljenje svetinja, uništavanje grobova i kulturnih dobara, nema pravde ni razumijevanja u takozvanoj međunarodnoj zajednici, dok prištinske vlasti, koje rečena nedjela učiniše i čine, zapadne zemlje preporučuju za Savjet Evrope i ostale međunarodne institucije. I danas je, kao što Njegoš reče, Kosovo grdno sudilište. Nad njim se u naše dane svršila tajna bezakonja (2 Sol. 2,7). Na njemu je pogaženo međunarodno pravo, što ne može proći bez teških posljedica u svijetu. Međutim, mi pravoslavni hrišćani se ne uzdamo u čovjeka nego u Boga i njegovu pravdu. Nadamo se da će Gospod koji uvijek pravedno sudi uslišiti vapaje i molitve naše stradalne braće i sestara sa Kosova i Metohije, da će im dati sigurnost i mir, i bogato ih nagraditi za odanost našim svetinjama i za istrajnost na krstonosnom putu Hristovom", dodao je Joanikije.
Vaskrsenje Hristovo, kazao je on, proslavlja se na svetim bogosluženjima u hramovima.
"Nastavljamo pashalno slavlje u našim domovima, međusobno se posjećujemo i duhovno osnažujemo. Njegujemo hrišćansku sabornost i bratsko zajedništvo, već ovdje i sada predokušamo Carstvo nebesko u koje nas uvodi Hristos. Otvorenog srca prihvatamo sve ljude s kojima dijelimo istu vjeru, ali i one koji drugačije vjeruju i misle. Božju ljubav kojom nas je Hristos obasjao svojim Vaskrsenjem treba da svjedočimo najprije dobrim djelima i čovječnim postupcima, pa tek onda i blagim, razumnim i istinitim riječima", naglasio je, između ostalog Joanikije.
