"Srpski jezik je u temeljima Crne Gore. Crna Gora se proslavila kao ognjište srpskog jezika. Najveći srpski lingvisti su rodom iz Crne Gore. To je jezik Nemanjića, Crnojevića, Balšića, Petrovića. Jezik kraljevine Crne Gore. Naziv jezika je prvi put došao u pitanje u vrijeme austrougarske okupacije, kada su oni jezik zvali hrvatski. Vidimo to neko pohrvaćivanje srpskoj jezika u Crnoj Gori, poodavno. Za vrijeme italijanske okupacije po prvi put okupator je definisao taj jezik kao crnogorski i čudna je priča da narod koji se odupro toj okupaciji, da se u tom narodu pojave ljudi koji sprovode program okupatora. Dakle i crnogorski je po svojoj strukturi srpski, ne možete napraviti novi jezik samo političkom odlukom i dodavanjem dva ili tri slova. Dakle, to je usuštini samo promijenjen naziv. Jezik koji je do juče bio jedini zvanični u Crnoj Gori i pored svih pritisaka i dalje je većinski, a on još nije službeni jezik u Crnoj Gori. Dakle naš stav je da srpski bude službeni jezik", zaključio je Mićović.
"Nije nam do politike... E sad kad su neke krize dolaze ljudi kod nas i razgovaramo o svim stvarima. Rijetko kad dolaze, dolaze onda kad vide da su udarili glavom u zid", kazao je Mićović.
Na pitanje da li misli na političare Joanikije je kazao da nikakvih zvaničnih sastanaka nije bilo, ali bilo je da pojedini ljudi dolaze u crkvu ida ih on pozdravi.
"Ne želimo da učestvujemo u pregovorima, jer se tamo pregovara o interesima. Šta su političke partije, to je njihov zadatak da se bore za što više uticaja, fotelja, novca... To je nama strano. Mi se tim stvarima ne bavimo. To mi prepuštamo njima. To je njihov posao i njihova odgovornost. Kako bih se miješao u to pa da snosim odgovornost s političarima, a suštinski ne mogu da imam nikakvog uticaja", kazao je Mićović.
Svima je poznato, kaže on, da mi u crkvi ne pitamo ko je Srbin, ko je Crnogorac.
Joanikije je naglasio da "u davnini našoj, našoj prošlosti, u doba kraljevine Crne Gore imali smo sve to definisano, pa je došlo do neke pometnje harmoničnih odnosa".U doba kralja Nikole, kaže Mićović, zvanično je stav po tom pitanju bio sljedeći - u Crnoj Gori većina naroda su po narodnosti Srbi , a svi su Crnogorci po svojoj državi, po državljanstvu. Bilo je poštovano, ističe Mićović, i srpstvo na odgovarajući način, srpstvo kralja Nikole i crnogorstvo.
Pitaju, kaže Mićović, možeš li istovremeno biti Crnogorac i Srbin? Pa možeš, kaže on, možeš istovremeno biti i stric i ujak.
