Predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović učestvovao je na okruglom stolu „Crnogorska nacionalna zajednica u Srbiji nakon popisa stanovništva“ u Novom Sadu. Organizator događaja je bila organizacija ELEMONT – Crnogorski elektori Srbije i Asocijacija filozofa, sociologa i politikologa “Polis” a na skupu su, pored Jovovića, govorili i dr Čedomir Čupić, Sonja Biserko (Helsinški odbor), dr Duško Radosavljević, Balša Božović i dr Goran Kaluđerović.
Migracije Crnogoraca u Srbiju su, kako je kazao, imale od kraja XIX pa do sredine XX vijeka karakter kolonizacija.
"Upravo ta činjenica je odlučni dokaz da su Crnogorci neizostavni, pa čak i reprezentativni dio društvenog bića Srbije u posljednja dva vijeka – rekao je Jovović.
Crnogorci u Srbiji planski bili izloženi asimilaciji
Možda nigdje drugo van matice Crnogorci nijesu tako sebe afirmisali kao u Srbiji, istakao je Jovović, čemu u prilog ide činjenica da su planski bili izloženi asimilaciji.
„Genezu takvog procesa treba tražiti u istoriji, postojanju jakih institucija identitetske politike Srbije, s jedne strane, i do nedavno institucionalnog deficita i nepostojanja ozbiljnog strateškog dokumenta Crne Gore kada je u pitanju crnogorsko iseljeništvo. Produkt takvih konstelacija je, između ostalog, rapidno umanjenje broja Crnogoraca u Republici Srbiji posljednjih četiri decenije, na svim održanim popisima stanovništva“, rekao je Jovović i uputio učesnike i posjetioce na višetomno izdanje Matice crnogorske pod naslovom „Crnogorci u Vojvodini, kolonizacija 1945–1948“, koautora Nenada Stevovića i Slobodana Medojevića sa predgovorom univerzitetskog profesora Milenka Perovića, gdje je na 2100 strana sačuvano od zaborava blizu 40.000 imena Crnogoraca koji su naselili prostor Vojvodine.
Trend asimilacije Crnogoraca nije prisutan samo u Srbiji, istakao je Jovović, već i u zemljama regiona.
„Odgovornost za takvu pojavu treba tražiti prvenstveno u odsustvu nacionalnog programa zaštite crnogorskog identiteta, što je bilo podrazumijevajuće nakon obnove nezavisnosti 2006. godine, da takav jedan dokument bude neizostavna agenda državnih organa i ustanova Crne Gore. Nepostojanje konzistentne nacionalne politike negativno se reflektovalo ne samo kada je u pitanju drastičan pad broja Crnogoraca u državama regiona, nego i u samoj Crnoj Gori, koja se našla na udaru propagandista iz Srbije, ali i drugih centara. Nažalost, pseudoistorijski narativi o istom etničkom porijeklu ova dva naroda, koji su jednom vremenskom periodu, bar privremeno stavljeni sa strane, u međuvremenu, tj. zadnjih godina u Srbiji dobijaju zvaničnu formu, što vidimo i u nedavnoj izjavi srpskog ambasadora u Crnoj Gori, a što svakako nije na fonu proklamovane politike unapređenja bilateralnih odnosa ovih država“, istakao je Jovović u Novom Sadu.
Preko pasivnih pritisaka, koji su dominantno plasirani kroz medijske sadržaje gdje se na krajnje neprikladan način govori o nacionalnim Crnogorcima, a Crna Gora targetira kao kriminalna tvorevina, mnogi naši sunarodnici su se odlučili da na posljednjem popisu, radi porodičnog ili profesionalnog komoditeta, promijene naciju, što je razumljivo, naročito ako se uzme u obzir inertnost crnogorskih institucija kada su u pitanju zaštita ljudskih i manjinskih prava crnogorske nacionalne zajednice u R. Srbiji, istakao je predsjednik Matice crnogorske.
„Iako je formalno crnogorskoj nacionalnoj zajednici priznat status manjine u Srbiji, ona se još nije izborila za neka elementarna prava kao što su očuvanje i njegovanje zasebnog nacionalnog identiteta, kulture, jezika i slično, već se Crnogorci dominantno tretiraju kao neka folklorna ili zavičajna zajednica. Crnogorska nacionalna zajednica preko svojih autentičnih predstavnika mora jasno artikulisati svoje političke interese, kako unutar državnih organa i institucija R. Srbije, tako i prema međunarodnim adresama, s obzirom da postoje konkretni primjeri diskriminacije, što korespondira s evidentnim padom brojnosti naše zajednice u R. Srbiji na svakom održanom popisu stanovništva u protekle tri decenije“, rekao je Jovović i dodao da takvu pojavu ne možemo objasniti pojmom dobrovoljne asimilacije.
„Da bi se izbjegle paušalne konstatacije kada je ova problematika u pitanju, treba inicirati formiranje međudržavnog odbora Crne Gore i Srbije u pogledu implementacije ljudskih i manjinskih prava i sloboda, kako Crnogoraca u Srbiji, tako i Srba u Crnoj Gori, što bi omogućilo komparativnu analizu standarda u ovoj oblasti. Treba imati u vidu da je predmetna tematika u formalno – pravnoj nadležnosti Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore, odnosno naših diplomatsko – konzularnih predstavništva, kao i Uprave za saradnju sa dijasporom – iseljeništvom od kojih javnost u Crnoj Gori i dijaspori očekuje rezolutan stav kada su u pitanju statusna prava crnogorskih iseljenika, tj. navedeni organi uz prethodne konsultacije s autentičnim predstavnicima crnogorske manjine trebaju da adresiraju sva otvorena pitanja prema institucijama R. Srbije“, saopštio je Jovović na sinoć održanom „Okruglom stolu“.
Ne treba imati iluzije da će status Crnogoraca u Srbiji u dogledno vrijeme biti bolji, sve dok se Crna Gora nalazi u stanju permanentnih društveno-političkih turbulencija, poručio je on, jer samo, kaže, stabilna matična država, sa determinisanim identitetskim politikama može biti garant opstanka crnogorske zajednice na ovom prostoru.
Uslovi za očuvanje crnogorskog nasljeđa su izuzetno teški
Na veoma posjećenom događaju i ostali sagovornici su se saglasili da je položaj Crnogoraca u Srbiji izuzetno složeno i kompleksno pitanje i predstavlja svojevrsnu identitetsku dramu u Srbiji. Broj Crnogoraca u Srbiji se za tri decenije smanjio čak za sedam puta, sa 140.000 na 20.000.
Stava su da ovo nije plod prirodne asimilacije koja postoji svuda u svetu jer ni jedna nacija nije doživela takav pad. Na ovako drastičan pad, smatraju učesnici skupa, uticala je politika nacionlizma koja je dominantna već decenijama u Srbiji. Konstantna propaganda, tendencije da se ospori postojanje nacije, prisvajanje kulturnog i istorijskog nasljeđa je sveprisutna, kako u javnom životu, medijima tako i u obrazovanju. Suočavamo se, kako ukazuju, izazovima koji proizilaze iz većinske kulture i sistema vrijednosti u kojem živimo u kome je prisutno nasilje i agresija.
Srbija, kako se moglo čuti, ima značajnu moć i odgovornost da podrži raznolikost i nije dovoljno dapostoji samo pravni okviri zaštite manjinskih prava već je važno stvoriti ambijent u kojem se različite kulture I identiteti cene i neguju.
Istaknuto je da je nevjerovatno i protiv zakonito da Nacionalni savjet Crnogoraca u Srbiji vode ljudi koji se izjašnjavaju kao Srbi. Da je to partijski plijen i da Nacionalni savjet ne ostvaruje svoje zakonom predviđene djelatnosti.
Uslovi za očuvanje crnogorskog nasljeđa su izuzetno teški ali je to nasleđe ujedno i kulturološko bogatstvo koje se može očuvati u multietničkom i multikulturnom području kakvo su Vojvodina i Srbija. Pozivali su na dijalog, otvorenost, zajedničko razmatranje istorije jer samo, kako naglašavju, kroz pošten pristup može se postići pomak ka razumijevanju i suživotu.
Učesnici su posebno apostrofirali da je neophodno da se matična država Crna Gora aktivno uključi u ovu problematiku, da donese nove politike i strategije koje se tiču njenih iseljenika i dijaspore sa posebnim aspektom na Srbiju.
