Oni su se osvrnuli da činjenicu da niko od blizu sedamsto zaposlenih u Institutu „Dr Simo Milošević“ nije našao načina da obilježi godišnjicu stradanja ovog narodnog heroja, niti je neki profesor istorije ili književnosti u Školskom centru održao čas sjećanja na slavnog pjesnika čija se poema ,,Jama“ ubraja među najbolja književna djela napisana na ovim prostorima.
''Nekako se čudno kod nas kaže hvala'' napisali su oni.
Podsjećaju da je dr Simo Milošević bio predratni ljekar, jedan od najpriznatijih na Balkanu iz svoje oblasti.
Doktorirao je u Beogradu, a specijalizirao u Frankfurtu i Parizu bakteriologiju, autor je preko 70 naučnih radova iz oblasti medicine, bio je redovni profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu.
''Bio je buntovnik, komunista, organizator ustanka, bio je heroj'', kažu iz UBNOR-a i antifašista Herceg Novog.
Predsjedavao je ,,Ostroškom skupštinom“ 1942. godine, a bio je i vijećnik prvog zasijedanja AVNOJ-a u Bihaću, na kojem je izabran za člana Izvršnog odbora. Dr Simo Milošević je pripadao uglednoj hercegnovskoj porodici, čiji su brat i supruga takođe bili ljekari.
Hercegnovski antifašisti su i ove godine odali počast i položili cvijeće na spomen-kosturnicu na Tjentištu, „đe uz ove velikane počiva još nekoliko hiljada sličnih, manje ili više poznatih, ali sigurno najboljih, koje je ova gruda zemlje od Triglava do Đevđelije iznjedrila“, piše u njihovom obraćanju.
''Vjerujemo da će se, u vremenima koja dolaze, ustanove koje po njima nose ime na dostojanstven način prisjećati ovih epskih heroja za vječnost određenih. Nadamo se da će ove velikane i ideale koje su pronosili čuvati za buduće generacije'', saopštili su oni.
Metak za heroje
''Prije 79 godina u junskoj žezi zauvijek utihnuše mladi pjesnik, ,,divni galeb“ Ivan Goran Kovačić iz Lukodola u Hrvatskoj i najbolji ratni doktor Simo Milošević, Novljanin sa Kamenara. Dva ratna druga, dva heroja, dvojica najboljih'', napisali su iz UBNORA-a i udruženja antifašista Herceg Novog. Oni su slikovito opisali pogibiju dvojice heroja.
00Poslije ranjavanja dr Sima u ,,Švarc“ operaciji, poznatoj kao Peta ofanziva i pogoršanja zdravstvenog stanja mladog, od pluća oboljelog pjesnika Gorana, koji bijahu ostavljeni u selo Vrbnica, u blizini Foče, u jednoj kući da se od rana i bolesti oporave uz pomoć mlade sanitetke koja im je pružala potrebnu medicinsku njegu.
Slučajnost, ili ipak ne, baš tu naiđoše četničke ,,leteće brigade“, pronađoše partizane i sa sobom sprovedoše na strijeljanje.
U jednom momentu kad njemački avioni pokriše nebo iznad njih, među ljudima nastade metež, te mlada partizanka uspje da pobjegne, dok ranjeni doktor i oboljeli pjesnik vezani ne uspješe da iskoriste iznenadnu priliku za bijeg.
Jedan od četničkih komandira im priđe i obojici u glavu ispali po kuršum, kako bi se hvalio sa zlodjelom da je baš on ubio dva čuvena heroja.
Iako je možda i bio pismen, teško da je ostrašćeni srpski nacionalista pročitao poemu ,,Jama“ (mada, i da je pročitao ne bi se mnogo promijenilo) u kojoj pjesnik Kovačić opisuje i osuđuje stradanje Srba u Hrvatskoj od ustaškog noža i malja.
Veliki pjesnik, a još veći čovjek je osuđivao zlodjela svojih sunarodnika Hrvata. Branio je i saosjećao sa Srbima, očekujući makar poštovanje njegovih djela, ako ne zahvalnost.
Nije se nadao da je ljudskost za njih stran pojam, te da će mu srpski nacionalisti u četničkim uniformama zahvalnost iskazati metkom u čelo.
To je njihov način, vjerovatno nijesu ni znali ni htjeli drugačije.
Šest godina prije ovog zlodjela, u pjesmi ,,Moj grob“ Kovačić je predvidio i skoro opisao svoje stradanje stihovima koji počinju:
,,U planini mrkoj nek mi bude hum, nad njim urlik vuka, crnih grana šum…“
U nastavku opisuje mjesto stradanja, kao i svog dželata, baš onako bezdušne, nakaradne i neiživljene, kakvi su
tadašnji četnici i bili, kakvi su se i kasnije pojavljivali, a čije potomke i danas jasno prepoznajemo po njihovim djelovanjima – zapisano je u osvrtu.
