Pobjeda je prenijela recept-izjavu srpskoga istoričara Srđe Trifkovića što činjeti nakon rezultata popisa stanovništva koji će - kako to srpski mediji i političari mjesecima već najavljuju -pokazati da nadmoćna većina Crnogoraca govori srpskim jezikom. Trifković smatra da nakon popisa srpski jezik treba proglasiti službenim u Crnoj Gori. No kako za to nema još uvijek neophodnih administrativnih i političkih uslova, Trifković smatra da odmah po popisu treba ukinuti "kukavni Institut za crnogorski jezik i književnost" đe predaju "nekakvi lumeni koji su kupovali diplome na muftijinom univerzitetu u Novom Pazaru".
28Da je Trifkovićeva receptura samo san jednoga nacionaliste iz dobroželateljnoga nam suśedstva, ne bi se njime trebalo ni baviti. Međutim, i dalje treba objašnjavati da jeka tih "glasova razuma" što nam ih iz suśedstva šalju Vučićevi akademski vojnici treba da pomogne u ostvarenju namjera crnogorskih marioneta da destregaju sve ključne elemente crnogorskoga nacionalnog i državnog identiteta. I, naravno, da se brutalno obračunaju sa svim neposlušnim pojedincima i institucijama.
Ne obazirući se na nacionalistička naklapanja Trifkovićeva kako je crnogorski jezik farsa te kako je crnogorski jezik "ponižavajući i sa stanovišta lingvističke nauke i zdravog razuma", vratimo se malo unazad da bismo pokazali da između Trifkovićeva velikosrpstva i naukovanja raznih pseudoljevičara i objektivaca nema nikakve razlike.
Kad je uoči referenduma postalo jasno da će Crna Gora standardizovati svoj državni jezik kao službeni, iz velikosrpske lingvistike u montenegristiku je naivnoj crnogorskoj prosvjetnoj vlasti poslata lingvistkinja Rajka Glušica s ulogom trojanskoga konja koja će sve godine od osnivanja Savjeta za standardizaciju crnogorskoga jezika i donošenja Pravopisa i Gramatike utrošiti na propagandu kako je zvanični crnogorski jezik nenaučna nacionalistička farsa. Ukratko, sve što je u tome standardu specifično crnogorsko (a čega nema u tzv. ijekavskoj varijanti srpskoga jezika) proglašavala je nacionalističkim i nenaučnim, a propagandno je djelovala kroz dnevni list "Vijesti". Svoj je propagandni rad nedavno i ukoričila u knjigu "Crnogorski jezik i nacionalizam", đe na svega 20-ak stranica govori o srpskome nacionalizmu, a na preostalih oko 200 strana o crnogorskome nacionalizmu kao glavnoj prijetnji za opstanak Crne Gore. Zahvaljujući tome je i u doba Vesne Bratić avanzovala na mjesto predśednice UO Univerziteta Crne Gore koji je predat u ruke ruskome i srpskom agentu Vladimiru Božoviću, osnivaču In4S-a.
Propagandni Glušičin rad lani je popularizovan kroz obimnu studiju predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj Milorada Pupovca, koji - obilato se koristeći falsifikatima i dekontekstualizacijom onoga o čemu piše - crnogorski standardni jezik predstavlja kao nenaučnu nacionalističku rabotu.
Negđe u isto doba još jedan profesionalni hrvatski Srbin, s pseudoljevičarskoga aspekta, otvara polemiku s profesoricom Oliverom Komar, polemiku koja se grdno po njega završila. Ovih je dana taj isti čovjek zadatka na društvenim mrežama FCJK stavljao u kontekst koji mu želi odrediti marionetska crnogorska vlast.
Treba li podśećati, nije davno bilo, na propagandnu Kosovićevu pisaniju o FCJK đe je tu ustanovu i njene profesore prikazivao kao ljude sa sumnjivim vezama s univerzitetom u Novom Pazaru (baš onako kako Trifković sad čini) i maltene s vezama s kriminalom u Crnoj Gori. I tako redom.
Sva je ta propaganda skopčana s neskrivenom namjerom Gorana Danilovića, direktora Agencije za kontrolu kvaliteta visokoga obrazovanja, baštinika izdajničkoga četničkog pokreta u Crnoj Gori, da FCJK ne treba da postoji, a načine za gašenje FCJK Danilović mjesecima već opsesivno traži jer se konačno dočepao funkcije za koju misli da mu pruža mogućnost da ostvari svoj san izdajnika i tuđega sluge protiv interesa svoje države.
Vratimo se sad Trifkoviću. Ako se zna da je riječ o osobi koja je bila savjetnik u tzv. Vladi Republike Srpske u ratno doba, o predstavniku te tzv. Vlade inostranstvu, o savjetniku Biljane Plavšić, Vojislava Koštunice, princa Aleksandra II Karađorđevića, onda je jasno kakvu Crnu Goru i kakav jezik u njoj želi viđeti i on i njegove kolege na istom zadatku, koje su ovđe pomenute. Jasno je naravno i kakve su namjere Gorana Danilovića. I nije riječ samo o negaciji crnogorskoga jezika jer niko od njih ne zalaže se za gašenje studijskoga programa za crnogorski jezik u Nikšiću koji se samo po imenu razlikuje od studijskoga programa za srpski jezik na istome fakultetu. Riječ je o gašenju institucije koja od osnivanja predstavlja centar institucionalnoga otpora nacionalizmu, klerikalizmu i utapanju Crne Gore u zločinački ram Srpskoga sveta. FCJK je danas jedina takva državna institucija u Crnoj Gori. Zato Trifković smatra da "bi bilo sramota da on i dalje bude budžetska jedinica", tj. da ga treba ugasiti. Samo ni Trifković ni Danilović ni njima slični ugasnici očito ne znaju da mi FCJK bez crnoga đavola nećemo predati izrodima.
