Na nedavnoj stručnoj diskusiji na Ekonomskom fakultetu ponovo smo svjedočili starom obrascu, odnosno kada ponestane argumenata, osporava se statistika. Ovog puta, meta su bili podaci MONSTAT-a, korišćeni u analizi više profesora, uključujući i dekana Ekonomskog fakulteta. Premijer je tu analizu, bez mnogo objašnjenja i bez ijednog dokaza, nazvao „sramotnom“.
Kada brojke ne idu u prilog političkim konstrukcijama, najlakše ih je diskreditovati, prikriti ili proglasiti „falšom“
Umjesto da u stručnoj debati sučeli argumente i dokaže svoje tvrdnje, odlučio je da napadne podatke MONSTAT-a, proglasivši ih „falšom“. Cilj je bio očigledan – diskreditovati ulazne podatke kako bi osporio zaključke zasnovane na njima.
Međutim, pritom je previdio ključnu činjenicu - upravo na tim istim podacima, koje sada odbacuje i naziva netačnim, temeljio je sopstveni program Evropa sad i Fiskalnu strategiju 2024–2027. Zvanični dokumenti jasno svjedoče da su se MONSTAT-ova metodologija i podaci koristili kao izvor za kreiranje ovih politika.
Svaki ozbiljan korisnik statistike zna šta zvanični podaci obuhvataju, a šta ne. Nikakve misterije tu nema – osim one koju premijer i njegov kabinet pokušavaju da stvore, ne bi li skrenuli pažnju sa suštine problema. A suština je jasna – zvanična statistika pokazuje da su efekti programa Evropa sad daleko od obećanog.
Ne tako davno, premijer je tvrdio da sprovođenje programa neće povećati troškove poslodavaca za zarade, da će bruto plate ostati nepromijenjene i da, samim tim, neće biti pritiska na rast cijena.
Međutim, danas, podaci govore suprotno, Izgleda, da je ključna pretpostavka programa bila pogrešna. Troškovi poslodavaca su porasli, a naravno i prodajne cijene su ih pratile.
Prema podacima MONSTAT-a, prosječan trošak poslodavca, odnosno bruto zarada, u januaru 2025. godine bio je čak 35% veći nego u 2022. godini, kada je počela primjena Evrope sad 1. Kako očekivati da toliki rast troškova ne dovede do skoka cijena? Zvanični podaci ne ostavljaju prostor za sumnju.
Od januara 2022. godine do danas, cijene usluga koje zavise dominantno od domaćih faktora vrtoglavo su skočile, značajno iznad prosjeka Eurozone. Frizerske usluge poskupile su za 40%, medicinske za 30%, održavanje stanova za 73%, stomatološke usluge za 32%, popravka vozila za 41,4%, usluge smještaja za 50%, rekreacione i sportske usluge za 33,6% itd.
U istom periodu, cijene hrane i bezalkoholnih pića porasle su za 28,5%. Sa druge strane, renta je skočila za 50%, a cijena 1 m2 stana u novogradnji uvećana je za 54,5%. Ipak, dok se trgovci nalaze pod pritiskom bojkota, o uslugama čije cijene vrtoglavo rastu – uključujući i one koje pruža država – gotovo da nema riječi.
4Stoga, problem nije u zvaničnoj statistici, već u njenom svjesnom ignorisanju i odbijanju evropskih metodologija koje institucije zvanične statistike moraju primjenjivati. Paradoksalno, upravo oni koji danas osporavaju statistiku imali su više od deset godina da, radeći u Ministarstvu finansija i kabinetu premijera, objave tačne i potpune podatke o državnim finansijama, uključujući javni dug i deficit, onako kako to rade zemlje EU.
Umjesto toga, stvarni pokazatelji državnog duga i deficita i dalje su nedostupni. Jer kada brojke ne idu u prilog političkim konstrukcijama, najlakše ih je diskreditovati, prikriti ili proglasiti „falšom“. Ali to ne znači da će stvarnost nestati.
Na kraju, ako je premijeru zaista stalo do naučnih istraživanja, najmanje što bi mogao učiniti bilo bi da se izvini, zato što je stručno utemeljenu analizu nazvao „sramotnom“, a podatke MONSTAT-a „falšom“ a da pri tome nije pružio niti jedan utemeljen dokaz.
(Preuzeto sa LinkedIn profila autorke)
