Kad prorade kompleksi, pa smeta što su "mali" kroz istoriju uvijek bili veliki.
Jesu li ovo nova vremena i neka drugačija Crna Gora? Kroz istoriju nikako nijesmo mogli da razumijemo Čerčila koji je govorio “ne postoje vječiti prijatelji, samo vječiti interesi”.
Valjda smo zbog toga bili dobri, jer smo na svaki poziv velikih jurišali na Turke, Austrijance ili Njemce.
''Rusiju volim, ali ne volim da mi se svakom prilikom daje osjećati cijena te pomoći”, govorio je Njegoš o odnosu Rusije prema Crnoj Gori, kada su se crnogorski životi plaćali žitom.
Dođe vrijeme da mala Crna Gora razmišlja o sebi i krene ukorak sa Evropom. Priznanje Kosova i ulazak u NATO su potezi koje su Srbi i Rusi doživjeli kao izdaju. I prvi put se ne razumijemo. Kako Crnogorci mogu izdati neku drugu državu?
Zašto neko misli da interesi Srbije i Rusije, Crnogorcima treba da budu važniji od interesa Crne Gore? Je li moguće da ne shvataju da Crnogorcima na prvom mjestu mora da bude Crna Gora. Ili to znaju i nije ih briga, nego misle da Crna Gora treba da nestane u mijenjanju granica Srbije, Rusije i Ukrajine.
Srećom, istorija je zapisala: “O najmanja od naroda! Tvrda stijeno tvrđeg kraja! Prijestolje od slobode, ti velika Crna Goro!”, pjevao je Lord Alfred Tenison, u vrijeme kad su politiku na ovim prostorima vodili crnogorski jatagani i džeferdari.
A danas, danas je nekakvi Estafijev ustvrdio da su Crnogorci bili robovi koje su Rusi oslobodili, a Rogozin bi da nas gađa “Sotonama”. I sad Rusi i Srbi treba da se dogovore ko nas je kroz istoriju češće oslobađao i ko će prvi da jurne na nas. A mi razmišljamo jesmo li se ogriješili. Valjalo bi da nam daju imena tih Rusa i Srba koji su poginuli oslobađajući Crnu Goru, da im podignemo adekvatne spomenike.
U pet vjekova osmanskog carstva, Crna Gora je bila jedina luča slobode i nada za sve porobljene narode Balkana. Nikada kao tada, pojam velike i male države, nije bio apsurdniji. Velika država nije ona sa velikom teritorijom i brojnom populacijom. Veliki si onda kad te istorija upiše kao takvog. Tu galamdžije, otimači i Sotone ne pomažu. Zato, čuvajte se istorije, ona nikome ne prašta.
