Prošle neđelje, u najboljoj vjeri i još boljoj namjeri, javih se da zamolim premijera g. Milojka Spajića, da mu sugerišem i da ga pitam da li je isplativije za 50 milona kupiti jedan avion od 6.000 litara o kome ništa ne znamo, pa ni to kad ćemo ga dobiti, a dobit ga nećemo prije 2030. godine? Ili je možda bolje za iste novce trgovati 10 aviona po 3.000 litara, ukupno 30.000 litara, koje ćemo dobiti za godinu, najviše dvije, i o kojim sve znamo i za koje sve imamo?
29I tad krenu haranga: što zna vazduhoplovni inspektor o vazduhoplovstvu, pri premijeru i njegovom životnom iskustvu? U želji da ne zaostane za ovim i ovakvim komentarima, na mreži Iks, premijer lično poseže za kviskom, pa umjesto da se obrati meni kao kritičaru, spočita ga, kome bi drugo, no mediju koji me prenese, "Danu", okrivljujući ga za prenošenje lažnih vijesti, i, naravno, dežurnom krivcu – DPS-u. Veljaše: "Dan" laže, a DPS bolje da ćuti jer da oni ne prodaše avione, on se danas ne bi patio po bjelosvjetskim pljacama, dako bi đe koji polovni kanader ugrabio, jer se nov evo će 10 godina ne proizvodi.
U tom galimatijasu komentara, u cilju odbrana premijera, zapade mi za oko jedan komentar čitaoca skrivenog iza nika, koji mi ga reče u maniru PES-a, citat: "Ovaj "stručnjak" igra na kartu amnezije i protoka vremena. Sve što je rekao je neistina". To me potaknu da pretragom po bjelosvjetskim mrežama preispitam sebe i svoje sjećanje.
Jeste proteklo prilično vremena, 30 godina, mašala, al‘ za internet i World Wide Web (www), koji ne zaboravljaju, to se desilo juče, samo treba znati pitati ili, kako se kolokvijalno kaže, proguglati. I pitah, proguglah, da saznam, da se nijesam ogriješio, da se izvinim ako rekoh kakvu laž, spin, poluistinu. Guglajući naiđoh na novinske priče iz tog vakta o tome što su kazivali, kako direktni učesnici, tako i ljudi sa strane na stupcima dnevne štampe te davne 1997. godine.
Nezavisni politički dnevnik "Naša Borba", u svom štampanom i internet izdanju, dana 4. juna 1997. godine objavi tekst svog dopisnika iz Grčke Slobodana Markovića pod naslovom "Prodaju aviona dogovorili Milošević i Papandreu", citat:
"[...] ministar poljoprivrede Stefanos Cumakas, koji je potpisao ugovor o kupovini kao nadležan za zaštitu šuma od požara, rekao je u ponedeljak uveče da su se o kupoprodaji vatrogasnih aviona direktno dogovorili Milošević i pokojni grčki premijer Andreas Papandreu. Na osnovu toga je Papandreuova vlada 1995. donela odluku o kupovini četiri polovne letelice "CL 215" kanadskog proizvođača "Kanader", prenijela je atinska štampa.
Avioni koji su u vreme SFRJ iz baze u Zadru branili Jadran od požara, u Grčku su prebačeni ilegalno još 1995, a posao je tek početkom ove godine sklopljen za 24,4 miliona dolara preko kiparskog posrednika koji se predstavio kao vlasnik... Grčka vlada je kupila avione uprkos tome što su, kako je potvrdio pritisnuti Cumakas, čak i funkcioneri grčkog Ministarstva odbrane i Generalštab Ratnog vazduhoplovstva Grčke – u čijoj se bazi nalaze sporni avioni – u tri navrata upozoravali vladu na rizičnost posla i na sumnjiv vlasnički status letelica...".
U arhivi beogradskih novina "Vreme", od 12. februara 2000. godine, broj 457, u tekstu objavljenom u rubrici DOSIJE, iznese sljedeće detalje, citat:
"KANADERI: O zapetljanosti "poslova s vojskom" na specifičan način govori i slučaj "kanadera", onaj koji je pre izbora objašnjavao Milan Milutinović. U taj slučaj bile su upletene dve vojske, dva šefa države, bar jedan ministar i dve posredničke agencije. Po pisanju grčke štampe moglo se tada zaključiti da postoje mućke prilikom nelegalnog prenosa novca iz SRJ u Grčku i Kipar, kao i utaje u aferi prodaje "kanadera" (8 miliona 400.000 dolara).
Reč je o četiri aviona tipa CL-215 Canadair, specijalizovana za gašenje požara, vlasništvo počivše SFRJ. Jula 1992. godine preuzeo ih je JAT ugovorom o prenosu sredstava sa Saveznim sekretarijatom za pravosuđe i upravu. Do oktobra 1995. godine – dakle uoči Dejtonskog sporazuma – avioni leže na Surčinu, a onda se kradom prebacuju za Solun i Eleusinu, pod lažnim češkim oznakama. Avione je od JAT-a preuzela kiparska firma "Stigman Air Support Ltd" u vlasništvu jednog Grka i jednog Jugoslovena. Zbog ekonomske blokade Jugoslavije, posao je obavljan preko posrednika.
Kuknjava Vojske Jugoslavije u pismu grčkoj armiji da su avioni u stvari njeni i da se mogu prodati samo preko ovlašćene (privatne) firme "Target" ignorisana je i februara 1997. godine; grčka država dobila je 4 aviona, 13 rezervnih motora i oko tri i po hiljade komada raznovrsne opreme. Grčka štampa je tvrdila da su tamošnje državne pare potrošene na avione čiji je vlasnik neko drugi (VJ) i podsećala na to da i ostale republike stare Jugoslavije polažu pravo na deo od prodaje tih letelica, koje su u stvari imovina bivše federacije itd...".
Citirana dva izvora, nezavisna i kredibilna, jedan grčki, drugi srbijanski, iz vremena kad se događaj odigrao, cijenim, više su nego dovoljna da potkrijepe vjerodostojnost mog sjećanja.
Milo Đukanović je kao crnogorski premijer mnogo toga prodao, no to ne znači da sam spreman da prećutim kad neko danas, makar to bio i aktuelni premijer, pokušava krivotvoriti istoriju.
Kako se može primijetiti, Milo Đukanović i DPS, kojim se puno toga da prigovoriti, nijesu prodali "kanadere", već su sve učinili, logistički, politički, materijalno i finasijski, kao vlast manjeg od dva oko u glavi, da od većeg oka u glavi iskamače i dobiju makar dva od četiri "kanadera", ali nije se moglo.
Oglašavanjem PES-a kroz komentare, u nastojanju odbrane premijera od moje dobronamjerne kritike, za šta kao kredibilan izvor uzeše "istinu" iznesene u postu na mreži Iks od strane koalicionog partnera PES-a, političara Vladislava Dajkovića, bojim se nikom dobra donijeti ne može, a ponajmanje premijeru.
No, g. pesovci i Vi, poštovani premijeru, činite kako ste naumili, a ja ću prezentiranjem isključivo argumentovanih činjenica iz kredibilnih i provjerljivih izvora informisati čitaoce, a zaključke nek donose sami. Vi, premijeru i aktivisti PES-a kako goj `ojte, kako voljaše reći, jedan naš bivši, vama dragi crnogorski premijer, ali izbori se primiču.
