Zahtjevi, molbe, agende. Bio je prvi dan jeseni, a gomile fascikli, što su čekale da okupiraju kancelarijski sto, jasno su cijenjenoj Oani Kristini Popi objašnjavale, kakav je posao čeka na mjestu šefice Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.
Prvi dan
Nije teško zamisliti taj prvi radni dan; decenije diplomatskog iskustva na Balkanu pokazale su Oani Kristini kako da u prostor lijepe zgrade nad Ribnicom, tog dana unese dobru mjeru opreza i optimizma. A tamo gdje je racio prijetio, da u paktu s onom gomilom papira, učini dan previše gorkim, dovoljna je bila jedna kafa. Ili čaj, što je u tišini poželjela sa lijepog balkonskog pogleda ka jugu. Ka rijeci. A Ribnica je tog dana mogla odgovoriti samo praznim koritom, talogom i olupinama naših života.
Nije pretjerivanje. Da je tog 22. septembra prošle godine Oana Kristina Popa poželjela da prvu radnu pauzu provede na terasi mjesta iz kog brine o evropskoj budućnosti jedne zemlje - desetak metara niže dočekao bi je bačeni bubanj, ko zna čije veš-mašine. I tu, u gomili smeća koje je rijeka već isprala, ta gvožđurija bi začinila svaki pogled sa terasa i prozora zgrade Delegacije EU. Makar nekoliko mjeseci, dok ga, je li, u kasnoj jeseni nije dalje ponijela već nabujala rijeka.
Mnogo glavobolje
Francuski predsjednik Emanuel Makron autor je generacijske krilatice – da Evropa nije supermarket. Da je Evropa zajednica ideja i vrijednosti koje se dijele i žive. I da nije raf sa koga, po diskontnoj cijeni ili na veresiju, možete kad god to hoćete uzimati.
Mnogo puta je to čula Oana Kristina Popa; i sigurno, od tog 22. septembra prošle godine, mnogo puta poželjela da to ponovi pred svim crnogorskim zvaničnicima. Znate već sve to: oprošteni ili preuzeti dugovi, pravna mišljenja o onome o čemu sami ne možemo da se dogovorimo. Poliranje ili usmjeravanje stavova, politika, pregovora... Poglavlja, mjerila, datumi. I mnogo, mnogo glavobolje.
Nije ovo lament nad sudbinom EU predstavnice koja će, sasvim izvjesno, nakon Podgorice nastaviti da gradi stelarnu diplomatsku karijeru. Ovo je plan da se u gomili papira, u redovnom jutarnjem pres-klipingu koji obuhvata svaki javni pomen njenog imena, na stolu Oane Kristine Pope nađe i ovaj tekst. Kao još jedna u nizu molbi.
Evropska priča
Neka ne brine, nećemo joj tražiti ni novce, ni pravna mišljenja. Samo da i ovog četvrtka ili jednog od ovih dana ponovo uhvati taj pogled sa terase ili prozora, ka jugu. Ta kamena ruševina, geometrija iz koje se prije svega naziru obrisi starih temelja, i koju Oana Kristina Popa, na manje od 30 metara daljine, može vidjeti sa druge strane Ribnice - jeste sasvim evropska priča.
Po zapisu iz 1884. na četiri rijeke Podgorice bila su 22 mlina. Na Sitnici, kod današnjeg mosta u Farmacima, bio je jedan star više od pet vjekova; što ga je gradio Đurađ Crnojević, posljednji srednjovjekovni vladar Crne Gore.
Zašto evropska priča? Cijenjenoj Oani Kristini ne mora se objašnjavati što znači vjekovna vodenica, ali nama da: mlin je savršeno čista priča. Iz jednog takvog prije vijek krenula je i prva električna energija u Podgorici. A mora li se dodavati, kako mirisan, crn i zdrav, bez grama aditiva, može biti takav hljeb? Sa kakvim mediteranskim šmekom, što ostane za šarom od lista smokve ili loze na tepsiji... I kakva bi to ekološka, moderna evropska, a tradicionalna crnogorska priča bila.
Zato uvažena Oana Kristina, molimo Vas, na neki od pozitivnih odgovora zahtjevima Crnogoraca iz oba tabora, otpišite ovako: „Može - ali ajde prvo obnovite onaj mlin na Ribnici, prekoputa zgrade Delegacije EU, časti vi! I stvarno, očistite ono ruglo u koritu jedne prelijepe rijeke... Da mogu na miru i s anđelima kafu na terasi popiti“. Tu, u jednom kutku, zaista evropske Crne Gore.
