Povodom svježe poruke o srebreničkom genocidu koji je na svom Twitter nalogu objavila srbijanska političarka Marinika Tepić, neophodno je nju i javnost podsjetiti na značaj utemeljenog i ispravnog definisanja najvažnijeg elementa u procesu pravnog dokazivanja genocida: genocidne namjere.
Pogrešno je genocidnu namjeru koja se odnosila na Srebrenicu i šire identifikovati kroz aktivnost vojnog osoblja VRS i vojnih / bezbjednosnih /paravojnih pomagača iz Srbije na terenu.
Gospođa Tepić se fokusirala na emotivno efektan strašni trenutak u tom krvavom piru u Srebrenici: odvajanje muškaraca od žena i djece.
Ipak, izuzetno je važno shvatiti da odvajanje muškaraca od djece i žena u Potočarima nije, kako je u svojem svježem tvitu napisala gospođa Tepić, bio "početak genocidne namere". To, prije svega, ne odgovara činjeničnom stanju, ali je takođe u suprotnosti s analizama genocida i genocidne namjere u stručnoj literaturi.
Odvajanje muškaraca je bio zločinački proizvod i konačni varvarski akt genocidne namjere koja je ranije zaumljena i definisana u koridorima političke moći u Beogradu i bila potpomognuta od strane radikalnih kleronacionalističkih crnorizaca SPC.
Genocidna namjera se formuliše i definiše u okvirima procesa političkog odlučivanja. Akcije vojnika na terenu su integralni dio sprovođenja u praksi odluke koju su prethodno donijele političke strukture.
Kada je u pitanju srebrenički genocid, namjera da se on počini pada na teret političkih i crkvenih elita u Srbiji 1990-ih. One su zato podložne neophodnom utvrđivanju političke odgovornosti za genocid.
Koraci koje su, po odrednicama takve namjere napravile vojničke cokule zločinaca kakvi su Mladić, Krstić, Beara i druge uniformisane ubojice su, kao što rekoh, konačni akt varvarskog promišljanja političkih elita. Njihova uloga direktnih izvršilaca genocidne namjere proizvodi komandnu odgovornost koja je istovremeno, kako je sudski utvrđeno, kriminalna.
Nekorektno je i neutemeljeno, stoga, genocidnu namjeru vezanu za Srebrenicu odvajati od političke i intelektualne klase koja je nju smislila i definisala u Srbiji 90-ih godina.
Ovo je, vjerujem, poruka koja se mora i treba ponavljati svakodnevno u Srbiji i šire, pa se nadam da će se i gospođa Marinika Tepić angažovatii na tom planu.
