Tragično je crnogorsko iskustvo u 20. vijeku. Tragično, ako su u pitanju narod i država - pojedinac...Tragično kad je riječ o nacionalnoj kulturi. Znači li da je to, po sva tri osnova, izgubljeno vrijeme za Crnu Goru i Crnogorce, za Crnu Goru i njene građane?
To zavisi od nas koji danas živimo sudbinu naše zemlje. Tragično iskustvo je najveće iskustvo do koga stižu narod i pojedinac. Samo istinske vrijednosti mogu biti tragične.
Crna Gora je ušla u dvadeseti vijek kao nezavisna i slobodna zemlja, uz sva ograničenja koja se podrazumijevaju. Ona se svim srcem predala jednako svakoj ideji u koju je uvedena – i svaki put je bila iznevjerena do nepostojanja. Vodili su je, u obećanu zemlju ali bez nje same, vodili su je u svijetlu budućnost, ali bez nje same. Sve su to činili saveznici i „jednoplemena braća“.
Ni kad je pobjeđivao, neprijatelj je nije mogao dovesti do toga stanja. Dakle, Crna Gora je u dvadesetom vijeku prošla kroz stravu nepostojanja i poniženja. To je za nju potpuno novo iskustvo. Zgaženi moralni sistem predstavlja potpuno poniženog čovjeka, a uništena država opljačkanu zemlju i njenu istoriju.
Krajem ovog vijeka, u naše dane, Crna Gora se iz nepostojanja uspravila u većini svojih građana, koji shvataju da bez svoje zemlje ne mogu postojati ni kao slobodne individue ni kao međunarodni činilac.
Surogati različitih vrsta nude se danas na sve načine Crnoj Gori, kao vrijednost i kao njena vrijednost
Ako se tim putem bude istrajalo do istinske samospoznaje, koja će postati zajednička pamet, sve tragično iskustvo pretvoriće se u unutrašnju snagu naroda i pojedinaca. Taj put u sebe, kroz nove i nepoznate muke, postaće naše dragocjeno iskustvo, naše dragocjeno vrijeme - naše bogatstvo.
Jedan visoki oficir, bilo je to poodavno, pitao me je oprezno, da me ne uvrijedi – Kako to Crnogorci, tradicionalno junaci, nijesu dobri vojnici?
Ja sam mu, otprilike, rekao da je to normalno. Crnogorac je bio slobodan čovjek. On je bio vojnik iz unutrašnje obaveze, a ne iz prinude. Kasarna je za njega prinuda i poniženje, kao kavez za ticu. Vojevanje je za njega bilo takmičenje u junaštvu, u ljepoti pogibije čak, a ne služenje i poslušnost.
Tako naivan, antički čist, stupio je, u dvadesetom vijeku, na velika polja prevare, na kojima je raznešen, gore no na minskim poljima. Raznešen i kad je ostao živ. Lomljen je na sve načine, svim sredstvima, što je gore od pogibije. Čekali su ga logori - đe su mu vadili dušu na pamuk. Preko sto hiljada je poginulo i raseljeno. Neki kažu, mnogo više, gotovo polovina stanovništva. Nema kuće na koju nije kukavica zakukala, tuži tužilica u tužbalici.
Samo istinske vrijednosti mogu biti tragične
U ovom vijeku Crna Gora ima nesreće za cio svijet. Imaju je i drugi narodi. Ama, nijedan nije pristajao, u ime viših ciljeva, da ga nema. Po tome svome dodatku na nesreću Crnogorci su osobeni. Tu svoju osobenost spoznale su današnje generacije, u većini, i to postaje savremena politička svijest koja oslobađa od prošlosti i okreće ljude sebi i svijetu.
Ta većina ne da na sebe ni na Crnu Goru, poštuje svakoga, i spremna je da mu pomogne i da ga zaštiti – normalno, ko poštuje prihvaćene demokratske standarde. Taj stav nije poza, nego osjećanje i uvjerenje. U današnjim generacijama i njihovoj zemlji opet počinje da živi zvjezdano nebo i moralni zakon, kao dva osnovna elementa koji čine čovjeka. Tako se patnja i vrijeme patnje pretvaraju u čisto zlato koje će biti neotuđivo pokriće slobodne zemlje, slobodnog društva i slobodnog pojedinca.
Najdublji atak na narod ide preko napada na njegovu kulturu i njene institucije, već je s pravom konstatovano. Taj napad ima različite forme: od negiranja, preko prećutkivanja, do prisvajanja vrijednosti i razaranja institucija i programa.
Sve je to na školski način izvedeno u Crnoj Gori, i izvodi se još uvijek. Onog trenutka kad političko osvješćenje bude obuhvatilo i sferu kulture, samosvijest će biti potpuna i nepomjerljivo na svome tlu.
I pored takvog stanja u kulturi, Crna Gora ima veliku savremenu književnost i umjetnost, što znači da njeno biće nije razoreno. Ono je omogućilo stvaralaštvo, a stvaralaštvo ga je sačuvalo i oblikovalo u trajnu i raznoliku ljepotu.
U ovom vijeku Crna Gora ima nesreće za cio svijet
Surogati različitih vrsta nude se danas na sve načine Crnoj Gori, kao vrijednost, i kao njena vrijednost. Tome služe sredstva crnogorskog budžeta, mnogo ranije opredijeljena za te svrhe. Ali, i to je prepoznato – ni tim se putem više ne može u kolonizaciju Crne Gore. I to su falš čekovi, koji se ne mogu naplatiti više no oni, kojih je bilo puno naše primorje u minulim turističkim sezonama.
Tragično iskustvo Crne Gore, njenih ljudi i njene kulture u dvadesetom vijeku, na početku novog milenijuma postaje njen kapital; krugovi njenog pakla – put u savremenu svijest o sebi i svijetu, o svijetu u sebi. Ta svijest postaje kompletna s političkim, kulturnim, privrednim i ostalim dimenzijama koje su neophodne za normalno saobraćanje sa svijetom, u koji Crna Gora može da stupi jedino kao nezavisna i samostalna država.
3
