Pohrlili su litijaši sa potvrdama da dobiju obećana radna mjesta i dobili su. I po dubini i po širini. Na brzinu su se kupovale diplome, a i bez njih su nepismeni sitni prestupnici postajali šefovi u EPCG.
Okačili su ikonostas na zidove kancelarija, kadili građanske servise, prozivali, progonili i otpuštali sve građansko i napredno, urinirali po spomenicima narodnim herojima uz pravdanje i podršku "oslobodilaca".
Za to vrijeme njhovi šefovi su marljivo zatvarali fabrike, stopirali investicije i ćerali investitore...
Da bi skrenuli pažnju sa svojih nedjela, gromoglasno su kukali na prethodnu vlast. Kukali, lelekali, tužili… Kad su se popeli na glavu narodu sa lažima i kad su počela da se polako otkrivaju njihova nepočinstva na svakom koraku, pukla je tikva među "osvježenim".
Otpuštali su jedni drugima zaposlene "i po dubini i po širini", obraćali se jedni drugima teškim uvredama, a sad polako i konkretnim nedjelima. Prave i maskote jedni drugima i nadijevaju nadimke. Rade sve osim onoga za šta ih narod plaća i što su obećavali u šarenim lažama kampanje.
Potpuno su zaboravili da se vladavina prava odnosi i na njih i da će sad početi da se odmotava njihovo klupko. A ono je veliko i po širinii po dubini, a bogami i po težini.
Za sada napaćeni ratnici srpskog sveta vidaju rane na jahtama koje su stekli „obespravljeni“ u „sprženoj zemlji“ uz milion i po litara vina koje su oteli od Plantaža po 40 centi za litar. Pet puta jeftinije od litra goriva.
A ti naaaarode gledaj i uči.
Srećom – miriše proljeće.
