Kako navodi, CGO očekuje od naredne Vlade da obrazovanje stavi u fokus i da ga izvuče iz partijskih kombinatorika koje su ga dovele na izuzetno nizak nivo, a što se može ozbiljno odraziti na ukupan progres crnogorskog društva.
„Upliv partijske i partikularne politike u obrazovni sistem dosegao je maksimum, kao i posljedična degradacija nastavničkog poziva, pa danas svjedočimo gubitku čak i prosječnog kvaliteta obrazovanja. Stoga, ne čudi, ali treba da brine, da je mali procenat najboljih učenika/ca koji sebe vide u budućnosti u nastavničkoj profesiji“, kaže Kaluđerović.
CGO cijeni da je Crnoj Gori neophodan nastavni kadar sa znanjem i integritetom, kako bi se stvorila osnova za ozdravljenje obrazovnog sistema i njegov otklon od predatora iz političkih partija.
„Sve dok najbolji kandidat za nastavnika ne bude zapošljavan prevladavaće tolerisanje neznanja, bahatosti, neetičnosti, ali i netolerancije roditelja, a što je eskaliralo posljednjih godina. Nastavnici su danas na rubu egzistencije i gubitka dostojanstva, a izostanak suštinske reforme proizvodi nemjerljivu štetu. To su neki i od razloga što je početak školske 2023/2024. godine obilježio štrajk upozorenja nastavnika“, ističe Kaluđerović.
Dodatno, uvećan je broj učenika imigranata, primarno sa područija gdje su oružani sukobi, ali i iz drugih zemalja.
„U Crnoj Gori je preko 6.500 stranaca u obrazovnom sistemu, uglavnom nastanjenih na primorju i u Podgorici. To iziskuje minimum šest novih objekata za škole i vrtiće, ali povećanje neophodnog nastavnog kadra, pored postojeće potrebe da se se sanira deficit kadra iz matematike, fizike i hemije, a kako ne bi došli do blokade i nemogućnosti održavanja nastave bazičnog kvaliteta. CGO naglašava neophodnost hitnog i strateškog opredjeljenja i ulaganja Vlade Crne Gore u budžet za obrazovanje, koji više ne smije biti budžet socijalne kategorije“, kaže Kaluđerović.
CGO ukazuje da nastavnici rade u sve težim uslovima, prenatrpanim učionicama, u kojima nije moguće održati pažnju i koncentraciju, a posljednjih godina nerijetko doživljavaju različite oblike nasilja od strane učenika, roditelja ili uprave.
„S druge strane, bilježe se i primjeri kada nastavni kadar dolazi na posao u neprimjerenom stanju, pod dejstvom alkohola i opijata, a što ne prate sankcije zbog partijske podobnosti onih koji se pokazuju nedostojni nastavničke profesije. Nastavnička vijeća, aktivi i druga tijela gdje nastavnici učestvuju nemaju mogućnost donošenja obavezujućih odluka oko mnogih važnih pitanja. To rezultira i upitnim strukturiranjem školskih odbora u kojima umjesto predstavnika nadležnih institucija sjede oni koji zastupaju partijske ili partikularne interese a što ne doprinosi potrebnoj i obećanoj depolitizaciji obrazovnih ustanova. Takođe, svjedočimo nezakonitom zapošljavanju, namještanjima norme i sl. tako da najbolji kandidat nema šanse da dobije posao, kao i ignorisanju nezadovoljstva nastavnika koji svoj posao rade profesionalno i posvećeno“, ističe Kaluđerović.
Nezadovoljni ili nekapacitirani nastavnici ne mogu vratiti obrazovanje na nivo da djeca uče da nauče, ili otići korak dalje da ih nauče kritički promišljati i doprinositi zajednici, odnosno da se promijeni klima u kojoj se uči samo za ocjenu.
„Praktično učenje u laboratoriji i eksperimentalno znanje na bazičnom nivou ne postoje u mjeri u kojoj možemo biti konkurentni zemljama sa najboljim rezultatima na PISA testiranju. Nemoguće je sa obimnim i zahtjevnim kurikulumima, velikim brojem predmeta, sa administrativnim obavezama koje nastavnik ima na času, napraviti izvanredna postignuća. Dakle, mora se mijenjati obrazovni sistem u svrhu sticanja prakse, vještina i kompetencija. CGO cijeni da bi upravo tada pritisci i uticaji na nastavnički kadar bili značajno smanjeni, a što bi ojačalo sistem obrazovanja, motivišući nastavnike na kontinuiranu sopstvenu edukaciju i nadogradnje“, zaključuje Kaluđerović.
