Robne rezerve mogu privremeno ublažiti rast cijena osnovnih prehrambenih proizvoda, ali ne mogu dugoročno riješiti problem zavisnosti Crne Gore od uvoza, ocijenila je u razgovoru za Pobjedu direktorica Instituta za strateške studije i projekcije (ISSP) dr Jadranka Kaluđerović. Iz Vlade su nedavno ponovo najavili formiranje robnih rezervi i donošenje zakona koji bi to omogućio.
Kaluđerović smatra da ograničavanje cijena i marži može izgledati kao brzo rješenje za inflaciju, ali dugoročno može imati neželjene posljedice.
- Tržišne cijene su rezultat interakcije ponude i tražnje. Ako država koristi rezerve da vještački obori cijene, može stvoriti kratkotrajnu stabilnost, ali ako globalne cijene nastave da rastu, onda intervencija Vlade postaje finansijski neodrživa – kazala je Kaluđerović Pobjedi.
Državna intervencija na tržištu
Ona smatra da jedan od ključnih problema jeste i moralni hazard kada tržišni akteri (u ovom slučaju, trgovci i potrošači) počnu da se oslanjaju na državnu intervenciju umjesto na vlastitu procjenu i upravljanje rizicima.
- Ukoliko država često interveniše i utiče na cijene, to može podstaći trgovce da na primjer smanje zalihe i ulaganje u logistiku, računajući na to da će država u slučaju potrebe pustiti robne rezerve u promet. Ovo može dovesti do još veće nestabilnosti u dugom roku. S druge strane, intervencija države može narušiti prirodni tržišni mehanizam samoregulacije. U tržišnim ekonomijama, kada cijene rastu, potrošači smanjuju potrošnju, a proizvođači i trgovci povećavaju zalihe, čime se postiže balans. Ako država interveniše robnim rezervama, taj balans može biti poremećen, što može dugoročno dovesti do još većih oscilacija u cijenama – pojasnila je Kaluđerović.
Ona ističe da ograničavanje cijena i marži može izgledati kao brzo rješenje za inflaciju, ali dugoročno može imati neželjene posljedice.
- Kada država nametne ograničenje na cijene, trgovci i proizvođači mogu smanjiti svoju ponudu, jer im se smanjuje profit, što može dovesti do nestašica na tržištu. Dodatno, kada država pokuša da kontroliše jedan aspekt tržišta (npr. cijene), to često vodi do novih problema koji zahtijevaju dodatne intervencije, stvarajući lanac negativnih posljedica – upozorava Kaluđerović.
Smanjenje poreskih opterećenja
Ona dodaje da se u razvijenim tržišnim ekonomijama, umjesto direktne kontrole cijena, često koristi strategija smanjenja poreskih opterećenja na osnovne proizvode ili podsticanja konkurencije među trgovcima.
- Ovo omogućava tržištu da prirodno snizi cijene bez potrebe za direktnom državnom intervencijom. Dodatni problem s intervencijama na cijene jeste što one mogu dovesti do rasta neformalne ekonomije. Ako država ograniči cijene određenih proizvoda ispod tržišnog nivoa, može doći do nestašica, a roba se može prodavati na neformalnim kanalima po višim cijenama – naglasila je Kaluđerović i dodala da je ovo problem koji su mnoge zemlje sa strožim kontrolama cijena doživjele u prošlosti.
- Dakle, robne rezerve mogu biti dio rješenja, ali ne smiju zamijeniti fundamentalne ekonomske reforme koje bi dugoročno osigurale stabilnost cijena. Ključni izazov je pronaći balans između zaštite potrošača i očuvanja tržišnih principa, bez prevelikog državnog uplitanja koje može donijeti više štete nego koristi – poručila je Kaluđerović.
Ona je navela da robne rezerve imaju tri ključne funkcije: obezbjeđivanje osnovnih zaliha u kriznim situacijama, stabilizaciju cijena i podršku domaćim proizvođačima.
- Prva funkcija je posebno značajna u vanrednim okolnostima kao što su ratovi, prirodne katastrofe ili ekonomski šokovi, kada može doći do ugrožavanja snabdijevanja. Međutim, u mirnodopskim uslovima i bez neposredne prijetnje prekida uvoza, opravdanost postojanja robnih rezervi je upitna, posebno sa aspekta troškova njihovog održavanja – kazala je Kaluđerović.
Ona je dodala da se druga funkcija robnih rezervi odnosi na stabilizaciju cijena, odnosno omogućavanje stanovništvu nabavke robe po nižim cijenama.
- Ova funkcija je naročito važna za zemlje poput Crne Gore, koje su u velikoj mjeri zavisne od uvoza. Međutim, prema osnovnim zakonima tržišne ekonomije, kao što je model ponude i tražnje, dugoročno održavanje vještački niskih cijena može dovesti do neefikasnosti u alokaciji resursa. Ako država interveniše previše agresivno kroz robne rezerve, može narušiti tržišne signale koji privatne trgovce i potrošače podstiču na racionalnije upravljanje zalihama i troškovima – rekla je Kaluđerović.
Treća funkcija je, kako kaže, podrška domaćim proizvođačima putem otkupa proizvoda po garantovanim cijenama.
- Ovaj mehanizam može biti djelotvoran u ekonomijama sa razvijenim agrarnim sektorom, ali u slučaju Crne Gore, gdje nema značajne proizvodnje osnovnih prehrambenih proizvoda, ova funkcija gubi smisao. Ako država otkupljuje proizvode kojih nema dovoljno na domaćem tržištu, tada bi u suštini podržavala strane proizvođače, što nije dugoročno održivo rješenje – saopštila je Kaluđerović.
Isplativost formiranja rezervi
Na pitanje da li je Crnoj Gori isplativo da ima svoje robne rezerve, ima li država kapaciteta za to i jesu li potrebna znatna ulaganja, Kaluđerović odgovara da različiti modeli organizacije robnih rezervi nose različite troškove i izazove.
- Centralizovani model, gdje država direktno upravlja rezervama putem specijalizovanih agencija, osigurava veću kontrolu, ali istovremeno stvara znatne troškove za budžet. Takođe, država često ne može efikasno upravljati resursima kao što to može tržište, jer nema sve potrebne informacije o promjenama u ponudi i tražnji u realnom vremenu – kazala je Kaluđerović.
Dodaje da decentralizovani model, gdje lokalne samouprave upravljaju robnim rezervama, može omogućiti veću fleksibilnost i prilagođavanje specifičnim potrebama regiona.
- Međutim, ovaj model zahtijeva administrativne, logističke i infrastrukturne kapacitete koje mnoge opštine nemaju. Problem sa ovim pristupom je i što bi kontrola bila podijeljena među više aktera, pa bi postojala opasnost neefikasnog upravljanja – rekla je Kaluđerović.
Prema njenim riječima, najčešće se zagovara javno-privatno partnerstvo, gdje država angažuje privatne kompanije da skladište i obnavljaju rezerve prema određenim standardima.
- Ovaj model može biti finansijski održiviji jer smanjuje direktne državne troškove i koristi kapacitete privatnog sektora. Međutim, i dalje postoji problem finansiranja. Subvencije ili plaćanja koje bi država vršila privatnim firmama na kraju dolaze iz budžeta, što znači da ih plaćaju poreski obveznici. Ključno pitanje jeste da li su troškovi uspostavljanja i održavanja rezervi manji od potencijalnih ušteda kroz stabilizaciju cijena – kazala je Kaluđerović.
Generalna direktorica Direktorata za unutrašnje tržište i konkurenciju u Ministarstvu ekonomskog razvoja Jasna Vujović je krajem januara na pres konferenciji najavila da bi nacrt zakona o robnim rezervama trebalo da bude završen u aprilu. Poručila je da rade na ažuriranju plana interventnih nabavki koristeći rezultate popisa, ukazujući da je prethodni plan bio baziran na podacima iz 2011. godine.
- Formiranje robnih rezervi uticaće na sigurnost snabdijevanja i stabilizaciju cijena u Crnoj Gori – ocijenila je tada Vujović.
Bez odgovora iz Ministarstva
Pobjeda u prethodne dvije sedmice nije dobila odgovore od Ministarstva ekonomskog razvoja na pitanja da li je Crnoj Gori isplativo da ima robne rezerve i ima li država kapaciteta za njihovo formiranje.
I premijer Milojko Spajić je nedavno najavio formiranje robnih, ali i stabilizacionih rezervi koje će, kako je rekao, pomoći malim trgovcima da budu konkurentniji prema većim objektima.
On je kazao da je država ograničila marže za ogroman broj proizvoda, i da je reagovala onako kako je mogla. - Građani su u pravu, i potpuno saosjećam sa njima, ali ne živimo u komunizmu gdje je država mogla da direktno reaguje. Reagovali smo onako kako smo mogli. Možemo još da odradimo robne rezerve i stabilizacione rezerve. Prvu verziju robnih rezervi imaćemo početkom aprila na Vladi - kazao je Spajić 7. februara u intevjuu za Televiziju Crne Gore. On je rekao da bi se na taj način, i uz stabilizacione rezerve, moglo doći do dugoročnog rješenja. Stabilizacione rezerve podrazumijevaju da, kako je pojasnio, veleprodajne cijene ne budu neka osnova na kojoj će neko da prikaže vrlo male marže.
