Novinarka na pacifičkom sjeverozapadu SAD-a, Simon Brend, koja je tada imala 42 godine, otkrila je da joj je kanabis pružio „bolje i otjelotvorenije sreće u tijelu i umu“.
Gledajući na legalni kanabis kao na velnes alat, brzo joj se dopalo kako je sama upotreba supstance poboljšala njenu sposobnost da bude roditelj dvoje djece, koja sada imaju osam i 11 godina.
„Kanabis mi pomaže u određenim prelaznim trenucima“, kaže ona.
„Mogu lakše da ostavim po strani radnu listu obaveza, zajedno sa svim izazovima i frustracijama tog dana, i da se nađem u nekoj vrsti prostora gdje mogu strpljivo da pomognem oko domaćeg zadatka ili da napravim večeru sa ćerkom.“
Simon Brend, autorka knjige Weed Mom: The Canna-Curious Woman’s Guide to Healthier Relaxation, Happier Parenting, and Chilling TF Out, kaže da joj je kanabis pomogao da uspori dovoljno da ostane sa djecom prije spavanja.
Pošto je tako često žurila da ih odvede u krevet u razumno vrijeme – i da sebi kupi malo odmora – Brend kaže da je propustila vrijeme kada su njena djeca željela da se povežu.
To je značilo da nije uspjela da čuje važne detalje o tome šta su učili, šta su mislili o školi i odnosima sa prijateljima.
Kaže da „kanabis-mame“ poput nje nisu novi fenomen – gledala je godinama kako majke koriste kanabis za bolje roditeljstvo.
Dok je pisala knjigu, posebno „za mejnstrim majke koje nisu znale mnogo o marihuani“, otkrila je da su „postojeće ‘kanabis-mame’ izašle iz mraka i rekle da im je potrebna knjiga koja ih identifikuje kao pokret.“
Ta knjiga im je potrebna da potvrdi da „možemo biti odgovorni roditelji i istovremeno konzumirati marihuanu“.
„Već duže vrijeme postoje vrlo male, lične i onlajn grupe ‘kanabis-mama’“, kaže ona i dodaje da se te grupe stalno uvećavaju.
Neprekidno sprovođenje legalizacije na državnom nivou u SAD i legalizacije širom Kanade proširile su odraslima pristup kanabisu.
I premda je teško precizno kvantifikovati koliko majki koristi kanabis, širenje onlajn zajednica „kanabis-mama“ sugeriše da sve više majki prihvata upotrebu kanabisa kako bi im pomogao da upravljaju životom kao roditelj.
Prošle su oko tri godine otkada je istraživačica Heder Mekilvejn-Njused saznala za „kanabis-mame“ i to zbog pojave Fejsbuk grupa posvećenih novom društvenom pokretu.
Profesorka antropologije i suosnivačica interdisciplinarnog Univerziteta Zapadni Ilinoj u oblasti kanabisa i kulture, Mekilvejn-Njused je primjetila da neke od grupa za diskusiju na Fejsbuku traju već nekoliko godina.
Danas, kaže ona, postoji više od dvadesetak takvih grupa na Fejsbuku, sa nekoliko hiljada članova.
Mekilvejn-Njused kaže da pokret „kanabis-mama“ demonstrira nešto o čemu se ranije nije govorilo.
Žene – i majke – koriste kanabis u svakodnevnom životu, među kojima i proizvodi poput gaziranih pića, jestivih proizvoda, tinktura kao i CBD (kanabidiol) proizvodi.
Četrdesetogodišnja Latrisa Tomas iz Sjedinjenih Država kaže da kombinuje kanabis i roditeljstvo nad troje djece „na isti način na koji ljudi prave vino“.
„Poslije dugog dana sa djecom – posebno tokom pandemije, kada sam bila kod kuće sa sve tri bebe, cio dan – kada bi zaspali, kupala sam se, ubacivala malo soli za kupanje od kanabisa u kadu, a takođe sam i pušila marihuanu“, kaže Tomas.
Naročito kao Afroamerikanki, kaže Tomas, usred rasno nabijenih društvenih nemira koji pogađaju crnačke zajednice, kanabis joj je pomogao da „kontroliše anksioznost i kao majke crne djece“.
Pedesettrogodišnja Barinder Rasod takođe je osjetila kako njen stres raste tokom pandemije.
Sa troje djece, uzrasta 28, 25 i 17 godina, majka iz Vankuvera, u Britanskoj Kolumbiji, borila se da bude roditelj usred Kovida-19, posebno dok je pokušavala da objasni najmlađem djetetu šta se dešava.
„Imate posla sa tinejdžerom čiji se svijet okrenuo naglavačke, a vi ste zatvoreni u malom prostoru, uopšte, više sati nego što bi iko trebalo da bude“, kaže Rasod.
Ona je bivša opštinska političarka koja je postala izvršna direktorka poslovnog inkubatora za medicinski kanabis GrowTech Labs.
Da bi smirila istrošene živce, koristila je kanabis, koji je legalan u Kanadi.
„Konzumiranje kanabisa ne samo da je pomoglo da ublažim zabrinutost zbog situacije, već me je učinilo i strpljivijim roditeljem.“
„Velika zabluda je da samo pušimo da bismo se naduvali“
Mnoge „kanabis-mame“, kao što su Rasod, Tomas i Brend, koriste „mikrodozirani“ kanabis – koristeći biljku ili njene ekstrakte u malim dozama.
„Velika zabluda je da samo pušimo da bismo se naduvali“, smije se Tomas, koja je vlasnica dispanzera za kanabis Releaf Health u Portlandu, Oregon, u SAD, i vodi blog Living Unapologetically with Trese.
„Pa ne. Ja sam još mama. Još moram da funkcionišem. Još vodim posao. Još moram da dovozim, preuzimam, odvozim i pohađam treninge.“
Brend je saglasna.
„Ako sam roditelj, želim samo dovoljno malu dozu koja pomjera moju perspektivu.
Sve misli, liste obaveza i sve stvari mame i mozga usporavaju se dovoljno da mogu biti prisutnija, strpljivija i kreativnija sa djecom.“
Ona vjeruje da je mikrodoziranje „nizak rizik“.
Istraživanja su još nepouzdana u vezi sa prednostima i rizicima mikrodoziranja, ili oko velike upotrebe marihuane.
Pregled Nacionalne akademije nauka iz 2017. zaključio je da postoje ograničeni dokazi koji ukazuju na to da kanabis može izazvati neku vrstu dugoročnih zdravstvenih efekata povezanih sa drugim supstancama.
Još jedan detaljan pregled istraživanja o štetnosti u vezi sa kanabisom objavljen 2018, ističe neke potencijalne rizike u vezi sa mentalnim i fizičkim zdravljem.
Sve u svemu, ovo podvlači potrebu za daljim detaljnim istraživanjem, jer u mnogim slučajevima ima premalo podataka da bi se izvukli čvrsti zaključci.
Trenutno, prema istraživanjima, čini se da su najjasniji rizici oko upotrebe kanabisa povrede i nezgode do kojih može doći zbog ljudi koji koriste kanabis.
Kao i svaka opojna supstanca, kanabis može uticati na vrijeme rasuđivanja i reakcije i pokazalo se da povećava rizik od saobraćajne nesreće, na primjer.
Ovako složene i nepouzdane informacije znače da će čak i kod mikrodoziranja – kao i kod bilo koje druge psihoaktivne supstance – postojati upozorenja.
Odrasli koji ranije nisu konzumirali kanabis možda neće dobro podnijeti tu supstancu, posebno ako nehotice konzumiraju više nego što su namjeravali.
I, kako tržište pokreće potražnju za snažnijim proizvodima koji lako mogu premašiti individualnu toleranciju, rizik od negativnog, ponekad zastrašujućeg „predoziranja zelenim“ može se povećati za sve korisnike.
„Mami treba mikrodoza“
Stigma prati svaku diskusiju o upotrebi kanabisa, a posebno je akutna za majke koje priznaju da koriste kanabis.
Iako Brend kaže da sama nije iskusila stigmu, vidjela ju je na djelu.
„Druge ‘kanabis-mame’ koje poznajem na društvenim mrežama su dobile komentare poput, ‘ti si loša majka’, ‘daješ loš primjer djeci’, ‘veličaš upotrebu droge’, ‘jadno je što moraš da budeš naduvan roditelj’, pa čak i ‘trebalo bi da ti oduzmu djecu’“, kaže ona.
„Tamo ima i ‘marihuana-mame kanabis-mama’ čija su djeca propustila sastanke i prijateljstva iz stvarnog života zbog stigme roditelja druge djece prema kanabisu.“
Tomas, kao majka iz predgrađa – a posebno crnkinja, vodi računa o tome kome govori o upotrebi kanabisa, iako smatra da je osuđivanje nepravedno i licemjerno.
„Imate mame koje piju vino, sastaju se na ženskoj večeri u baru ili se sastaju u kući, a alkohol je dostupan dok su djeca tu. Kad bih ja rekla: ‘Hajde da ispušimo cigaretu’… svi bi rekli: ‘Ima djece u kući!’“, kaže ona.
Mekilvejn-Njused dodaje:
„Društveno je prihvatljivo da mama kaže ‘mami treba čaša vina’, ali još nije društveno prihvatljivo da kaže ‘mama treba mikrodozu’“.
Iako napominje da još ne znamo dugoročne efekte kanabisa na zdravlje žena, Mekilvejn-Njused takođe vjeruje da je uporno usmjeravanje pažnje na negativne efekte kanabisa političko nasljeđe zabrane, a ne proizvod legitimnih zabrinutosti ljekara.
„Sve dok su društvo u cjelini i političari uopšte i dalje uvjereni da je kanabis loš, to su pitanja koja će nauka postavljati“, naglašava ona.
„Ne ona poput: ‘Može li se kanabis koristiti za efikasno upravljanje postporođajnom depresijom?’“.
Različite zajednice imaju različite nivoe stigme oko roditelja koji koriste kanabis, čak i u zemljama i državama u kojima je kanabis legalizovan.
Mekilvejn-Njused kaže da društvena prihvatljivost majki koje koriste kanabis zavisi od toga gdje se majka nalazi – da li u određenoj američkoj državi, zemlji koja je velika ili u svijetu.
Legalnost kanabisa igra očiglednu ulogu u njegovoj društvenoj prihvatljivosti, iako čak i na mjestima gdje je legalan,
Mekilvejn-Njused naglašava da ona „zavisi od vašeg društvenoekonomskog statusa, od obrazovnog statusa zajednice u kojoj živite i političkog statusa“.
„Mnogo više žena izlazi iz zelenog ormana“
U zemljama u kojima je kanabis sada legalan, kombinacija istraživanja i legalizacije donekle je pomogla da se promijeni društvena percepcija.
Prije nekoliko decenija pogrešno se vjerovalo da je opasan kao i druge zabranjene droge, kao što su kokain i heroin, dok ne nudi zdravstvenu ili društvenu korist.
Ali, opet, još nemamo potpunu sliku o rizicima kanabinoida i rekreativne upotrebe kanabisa -mikrodoziranjem ili na neki drugi način.
Kao rezultat toga, za mnoge, upotreba kanabisa i dalje ostaje kontrakultura, a ne mejnstrim.
Bez obzira na to, kako kaže Mekilvejn-Njused, roditelji nastavljaju da koriste kanabis.
Kako sve veći broj američkih država i zemalja širom svijeta čini neke korake ka legalizaciji kanabisa za odrasle – koliko god sporo – čini se da je pokret „kanabis-mama“spreman da raste.
Mekilvejn-Njused kaže da generacijski stavovi počinju da se mijenjaju – neki od njenih učenika čak prijavljuju da su njihove bake i deke koristili kanabis.
Ona vjeruje da se ovo generacijsko opuštanje dogodilo u tačno pravo vrijeme da posluži rastućem pokretu „kanabis-mama“.
Vjeruje da mlađe generacije manje osuđuju, tako da, pošto je „demografija „kanabis-mama“ nešto mlađa“, Mekilvejn-Njused vjeruje da će „promjenljivi“ pogledi milenijalaca i generacije Z pomoći da se prodrmaju neke stigme.
„Sve više i više žena izlazi iz zelenog ormana“, saglasna je Simon Brend.
Tomas vjeruje da bi njene skeptične komšije trebalo da se naviknu na činjenicu da mnogi ljudi oko njih već konzumiraju kanabis, u svim demografskim kategorijama – nešto što je vidjela iz prve ruke kao vlasnica ambulante.
„Ljudi bi bili šokirani različitošću u godinama, različitošću u rasama i različitošću u zanimanju“, kaže ona.
„Postoji dosta majki koje ostaju kod kuće koje su korisnici i to je više nego u redu.
„Molim se da uskoro stignemo do mjesta gdje možemo da imamo večeri ‘kanabis-mama’- neka starija djeca gledaju mlađu djecu, a mi se možemo opustiti i dobro provesti.“
