Vjeruje, ipak, da ima Crnogoraca koji bi se za državu borili. Prisustvo pojedinih političara iz regiona na Amfilohijevoj sahrani, uz određene poruke koje su se mogle čuti, za bosanskohercegovačkog kolumnistu Dragana Bursaća je nažalost, kako je saopštio, bila prilika da se pošalje jasna poruka "ko je ko u srpskom svetu".
Tokom govora na sahrani mitropolita crnogorsko - primorskog Amfilohija čule su se brojne poruke. Od toga da je Mitropolit uz pomoć Božju krčio korov na njivi Gospodnjoj, obnavljajući ono što je napušteno do toga da je u amanet ostavio ono što je u srcu nosio - da se obnovi Njegoševa kapela na Lovćenu. Za teoretičara i književnika Milorada Nikčevića to bi značilo samo jedno.
"Da je Crna Gora totalno survana, zgažena i da je uništena. Nažalost ja ne vidim trenutno nekih snaga koje bi se mogle iznjedriti u ovom trenutku ali sigurno da ih ima mladih i stasitih ljudi koji se bore za Crnu Goru, njeno nacionalno i duhovno biće."
Nikčević ističe da nikad nije sporio da je Mitropolit bio iznimno inteligentan, energičan, uporan i sposoban. Zato, kaže, ima objašnjenje za njegovo zalaganje.
"Dok epitete slažem, mislim prije svega da je Mitropolit čovjek srpstva, srpskih namjera i odan ne samo crkvi nego i svim velikosrpskim programima od srednjeg vijeka, preko načertanija i najnovijih ekspanzivnih projekata koji su išli prema Crnoj Gori", navodi on.
U prilog tome ide i prisustvo Predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika mitropolitovoj sahrani, smatra bosansko-hercegovački kolumnista Dragan Bursać. Njihovim perisustvom poslali su poruku kako Crnu Goru doživljavaju.
"Doživljavaju je kao vrstu srpske ekstenzije. To je jasna poruka svima.Juče je sve ličilo na jedan politički marketing - nažalost. Smrt čovjeka iskorištena je da se pokaže ko je ko u srpskom svetu..i sve poruke su išle u tom pravcu - poruke herojke, epopejke, Kosova, zdrženosti, sabornosti... Crnogorci i crnogorstvo bilo je u petom planu. I sve mi se čini kao da sam gledao neki predizborni politički miting iz 1989. godine", poručuje Bursać.
A ono što je, kaže Bursać, mogao da vidi je i da su kršene epidemiološke mjere.
"Možda je najstrašnije potpuno odsustvo odgvornosti od političara, ljudi koji su bili u organizacionom odboru, prvaša SpC, naroda .. Kao da se ništa ne dešava. To je strašno."
Jer s obzirom na brojke i ozbiljnost epidemiološke situacije, na poštovanje mjera ne bi trebalo niko da podsjeća, već bi to moralo da bude obaveza i odgovornost svih, zaključuje Bursać.
