Publika 27. izdanja Sarajevskog filmskog festivala 15. avgusta biće u prilici da prva vidi novi crnogorski dugometražni igrani film „Elegija lovora“, rađen po scenariju i u režiji Dušana Kasalice.
Film će biti prikazan u okviru takmičarske selekcije i nadmetaće se za glavnu nagradu, „Srce Sarajeva“, u konkurenciji sa ostvarenjima koja dolaze iz Francuske, Britanije, Njemačke, Mađarske…S obzirom na to da je njegov kratki film „Biserna obala” još na 21. SFF-u osvojio „Srce Sarajeva“ kao najbolje ostvarenje u ovoj kategoriji, Kasalica za Portal Analitika ističe da ovaj festival za njega, iz više razloga, ima poseban značaj, pa otud i svjetska premijera baš na SFF-u.
Kroz likove koje tumače Savina Geršak i Frano Lasić proističe narativ kroz koji se bavim srednjom klasom Jugoslavije, koja je bez velike odgovornosti konzumirala taj sistem, gledala njegovu propast i uspostavljanje bizarnih vrijednosti kojima smo okruženi, a da nije preduzela bilo šta
„Tamo sam učestvovao sa kratkim filmovima, naša producentska kompanija Meander Film je sa projektima prisutna na Cinelinku, pa je i premijera filma na ovogodišnjem SFF-u čast, ali i osjećaj da ćemo film prikazati među prijateljima“, poručuje Kasalica.
Podsjeća i na to da je SFF najznačajniji festival u ovom dijelu Evrope, ali i prepoznat mnogo šire.
„Takmičarska selekcija je mala, svega desetak filmova, i onda film tu može da dobije potrebnu vidljivost. Zbog svega ovoga, jako mi je drago što će „Elegija lovora“ biti prikazana upravo u Sarajevu“, ističe Kasalica.
Kadar iz filma "Elegija lovora"ANALITIKA: Projekat filma „Elegija lovora” bio je i među 10 projekata iz cijelog svijeta kao dio programa „Script Station“ prije nekoliko godina na Berlinalu. Snimanje je završeno još u novembru 2019. Sada je avgust 2021. Koliko je teško u Crnoj Gori snimiti debitantski film, u produkcionom smislu, i zbog čega toliko dugo traje proces?
Kasalica: Sa filmom se odvijalo sve kako treba, čak smo i ušli u snimanje relativno brzo nakon dobijenih sredstava. Međutim, desila se pandemija koja nam je sve planove pomjerila za godinu i po. Prethodne godine, kao što znamo, sve je bilo zatvoreno i otežano za funkcionisanje. Festivali su bili ili otkazani ili održani u online formi, kojom niko nije bio zadovoljan. Premda smo i dalje u pandemiji, situacija je makar malo bolja, pa je nama veoma važno to što ćemo imati iskustvo fizičke premijere i što ćemo biti u prilici da film prikažemo u bioskopu, na velikom platnu.
Sarajevo Film Festival je najznačajniji festival u ovom dijelu Evrope.Takmičarska selekcija je mala i film tu dobije potrebnu vidljivost. Jako mi je drago što će „Elegija lovora“ biti prikazana upravo u Sarajevu
ANALITIKA: Imajući u vidu pandemijske uslove funkcionisanja u posljednjih godinu i po, ali i ekonomsku situaciju u kojoj bitišemo, a generalno i nezavidnu poziciju filmske umjetnosti u Crnoj Gori, koliko se snimanje dugometražnih ostvarenja kod nas doživljava više kao neka vrsta neisplativog „hobija“?
Kasalica: U tome i jeste problem - što ljudi bavljenje kulturom i umjetnošću često doživljavaju kao hobi. A to nema veze sa isplativošću. Ovo su ozbiljni, naporni poslovi i rad na filmu nikako ne može biti hobi. Nigdje nije lako finansirati film, živjeti od nekomercijalnog filma. No, ipak, razlika je uvijek kakav odnos društvo ima prema kulturi i ljudima koji rade u tom sektoru. Društvo koje ne cijeni i ne podržava svoje umjetnike teško može napredovati u bilo kom smislu.
Dušan KasalicaANALITIKA: Snimiti debitantski film u Crnoj Gori, na Balkanu, ili bilo gdje u svijetu, nije mali izazov, jer reditelj treba da, između ostalog, izgradi svijet u koji gledalac mora da povjeruje. Vaše debitantsko igrano ostvarenje predstavlja „putovanje samozadovoljnog univerzitetskog profesora kroz nekoliko epizoda života i fantazije, kako bi savladao savremeni narcizam i ego“. Šta će to „Elegija lovora“ ponuditi gledaocima?
Kasalica: Od kada smo krenuli da finansiramo film, pa do njegovog završetka „Elegija lovora“ je zamišljen kao filmsko iskustvo koje će referisati na žanrove, izgled, zvuk i odnose iz nekih prošlih vremena.
Prije svega, kroz likove koje tumače Savina Geršak i Frano Lasić proističe narativ kroz koji se bavim starijom generacijom, srednjom klasom Jugoslavije, koja je bez velike odgovornosti konzumirala taj sistem, gledala njegovu propast i uspostavljanje bizarnih vrijednosti kojima smo okruženi, a da nije preduzela bilo šta. Čini mi se da su odlučili da žive u romantičnoj samodovoljnosti kojom se bavim kroz lik Filipa, kojeg igra Frano Lasić. Struktura filma je podijeljena na nekoliko ključnih situacija u Filipovom životu u kojima se njegov karakter propituje.
Onoga trenutka kada Filip nema gdje da pobjegne od problema sa kojima ne želi da se suoči on odlazu u bajku – slobodnu adaptaciju čuvene „Šume Striborove“, koja na arhetipski način propituje odnose na relaciji majka-sin-fatalna žena, a koji su se mogli dovesti u vezu sa ostatkom priče ovog filma.
Ljudi bavljenje kulturom i umjetnošću često doživljavaju kao hobi. A to nema veze sa isplativošću. Ovo su ozbiljni, naporni poslovi i rad na filmu nikako ne može biti hobi
ANALITIKA: Koji su bili Vaši razlozi da se bavite ovom temom?
Kasalica: Okruženi smo brojnim stereotipima koji su izgrađeni na mitovima u kojima su Crnogorci neupitno mudri, hrabri, dostojanstveni i tako dalje, sve u superlativu. I u tim bajkama mi stalno pričamo o prošlosti, rijetko kada objektivno i odgovorno sagledavamo sadašnjost, a budućnost skoro pa da nije tema. Onda se ti narativi oslanjaju na patrijarhat koji je u Crnoj Gori veoma izražen. Evo, vidite samo političku scenu, gdje su one stare zamijenili novi muškarci, koji u čoporu sve komentarišu i dječački se drže zajedno. Bilo kakva promjena nabolje je apstraktna ideja.
Starija generacija ne dozvoljava mlađima da se usavršavaju, da dišu, da osjete bilo šta što zovemo savremenim životom. Sebično čuvaju svoje pozicije i svoj, davno prevaziđen, sistem vrijednosti. A sve to, koliko naporno, toliko je često apsurdno i smiješno. Sve ovo me zanima za istraživanje svojih likova, odnosa i iz toga proizilaze narativi filmova, a to se najviše vidi upravo u „Elegiji lovora“, koja priča o uglađenom profesoru, koji uporno bježi od suočavanja sa problemima, odgovornošću, što ga na kraju i odvodi u svijet fantazije i bajke.
Frano Lasić kao Filip u filmu "Elegija lovora"ANALITIKA: Koliko ste u „Elegiji lovora“ ostali vjerni estetici iz Vaših kratkih ostvarenja?
Kasalica: Sa direktorom fotografije, Igorom Đorđevićem, gradim vizuelni stil još od kratkih filmova koji se samo nastavio i na „Elegiju lovora“. Ko je gledao kratke filmove, jasno će mu biti da je „Elegija“ sublimacija svih tih ideja. Mislim da smo sada otišli korak dalje i da je sve to kompleksnije i hrabrije, sa dugim kadrovima i zoom objektivom. U filmu su glavne lokacije Institut „Dr Simo Milošević“ u Igalu i Durmitor. Na Durmitoru smo snimali na mjestima koja su meni bila važna tokom djetinjstva, a upravo su to mjesta gdje se dešava bajka u filmu.
Kako je osnovna nit filma priča o uglađenom profesoru, čovjeku koji nije u mogućnosti da komunicira, da se prepusti, da se poveže sa svijetom oko sebe i kao takav doživljava krah za krahom i nemajući više gdje, odlazi u svijet fantazije, tako sam i u nazivu filma htio da imamo taj prizvuk savremene bajke, pa odatle naziv „Elegija lovora“.
Okruženi smo brojnim stereotipima koji su izgrađeni na mitovima u kojima su Crnogorci neupitno mudri, hrabri, dostojanstveni i tako dalje, sve u superlativu. I u tim bajkama mi stalno pričamo o prošlosti
ANALITIKA: Vaši kratkometražni filmovi bili su veoma zapaženi. Koliko Vas i dalje zanima rad u ovoj formi? U ovom trenutku, razmišljate li o drugom igranom filmu?
Kasalica: Nakon godinu i po pandemije, gdje je sve stalo u našem poslu, shvatio sam koliko nam zapravo nedostaje rad na filmu u svim njegovim fazama, tako da sam otvoren za sve forme i kratke filmove i serije… U tom kontekstu, uvijek razmišljam o novim projektima. Trenutno razvijam nekoliko priča. Vidjeću u kom će smjeru to ići.
ANALITIKA: Koje teme Vas danas zanimaju? Utiču li na Vas aktuelne okolnosti poput pandemije i politike ili Vas kreativno tangiraju neke druge stvari?
Kasalica: Trenutak u kojem živimo jeste neodvojiv od onoga o čemu radim filmove, ali to ne mora nužno i transparentno da se vidi kroz sam narativ. Sve ovo što nam se dešava još uvijek mi je teško da razumijem na jednom univerzalnom nivou, pa dajem sebi vremena da oblikujem temu koja me istinski interesuje.
