“Situacija danas nije ni nalik onoj kakva je bila na prvom Montenegro prajdu. Kada pomislimo na prvi u Podgorici uglavnom se svi sjećamo velikog straha, ali i ponosa i prkosa da, iako je postojalo veliko negodovanje u crnogorskom društvu, ipak odlučimo da izađemo na ulice našeg grada i pokažemo javnosti da smo dio Podgorice i Crne Gore”, kazao je u razgovoru za Portal Analitika izvršni direktor LGBTIQ asocijacije Kvir Montenegro, Miloš Knežević.
Pod sloganom “Samoodređenje”, u Podgorici će sjutra biti održan jedanaesti po redu Montenegro prajd.
Kako napominje naš sagovornik, dolazak na Prajd danas je mnogo opušteniji – straha je sve manje, a podrška sa svih strana ne jenjava.
“Prošlogodišnji je bio najposjećeniji do sada, a obezbijeđen sa minimalnim brojem pripadnika policije. Vjerujem da će ove godine biti još veći broj kako LGBTIQ+ osoba tako i svih naših sugrađana/ki koji/e nas podržavaju, koji/e poštuju ljudska prava i koji/e zajedno sa nama žele da pošalju poruku da je pravo na samoodređenje osnovno ljudsko pravo svih nas”, kaže Knežević.
Zakonski okvir dobar, nedostaje njegova puna primjena
Mišljenja je i da je crnogorsko društvo u određenoj fazi tolerancije kada su u pitanju ljudska prava LGBTIQ+ osoba.
Međutim, kako naglašava, takvo stanje ih ne zadovoljava jer su svjesni činjenice da je tolerancija stanje koje može jako kratko trajati i koje je promjenljivo.
“Posljednje tri godine, ljudska prava nisu u fokusu niti donosiocima/teljkama odluka, a ponajmanje se o tome konkretno priča u javnosti. Kada razgovaramo o zaštiti naših ljudskih prava, rekao bih da postoji dobar zakonski okvir. Ono što nedostaje jeste njegova puna primjena. Tu prevashodno mislim na strožu kaznenu politiku kada su u pitanju diskriminacija nad LGBTIQ+ osobama, pozivanje na Zakon o zabrani diskriminacije, a ne na Zakon o javnom redu i miru kada su u pitanju napadi na naše prostorije ili prijetnje upućene nama”, pojašnjava Knežević.
Takođe, kako dodaje, usaglašavanje Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola sa ostalim zakonima i podzakonskim aktima od suštinske je važnosti kako bi LGBTIQ+ osobe mogle da uživaju sva prava, u punom smislu, koja ovaj Zakon i garantuje.
“Takođe, već duži niz godina u Crnoj Gori vlada nestašica hormonske terapije, koja posebno pogađa žene iz trans zajednice. Svi ti problemi usporavaju našu ravnopravnost u društvu, jer iako je došlo do određenih društvenih promjena, ove strateške i institucionale poteškoće u ostvarivanju naših ljudskih prava koče put jednakosti koji mora ići ruku pod ruku sa društvenim prihvatanjem”, napominje Knežević.
Dvije tužbe protiv države, govor mržnje u porastu
U fokusu ovogodišnjeg Prajda je Zakon o pravnom prepoznavanju roda baziranom na samoodređenju.
Knežević ističe da će kroz ovaj Zakon vidjeti kolika je svijest svih donosioca/donositeljki kada je u pitanju razumijevanje osnovnih principa ljudskih prava, jer je, naglašava, pravo na samoodređenje osnovno ljudsko pravo.
“Uprkos značajnim naporima civilnog društva, aktuelna Vlada nije uspjela da finalizuje tekst Zakona o pravnom prepoznavanju roda na osnovu samoodređenja i utvrdi prijedlog Zakona, koji je trebalo da bude usvojen ove godine. Neizvjesno je kada će ovaj proces biti završen”, ukazuje on.
Kako napominje, Ministarstvo zdravlja zabranilo je pristup asistiranim reproduktivnim metodama istopolno orijentisanim ženama, te doniranje genetskog materijala za iste svrhe istopolno orijentisanim osobama, i na taj način direktno počinilo dva slučaja diskriminacije LGBTIQ osoba.
“Podnesene su i dvije tužbe protiv države Crne Gore zbog diskriminacije i ćutanja institucija jer Ministarstvo unutrašnjih poslova nije dodijelilo državljanstvo djeci istopolnog para, iako su ispunili sve zakonom propisane uslove za to. U ovom slučaju, Ombudsman je izdao mišljenje u korist djece i njihovih roditelja. Ovdje je važno istaći da je MUP počinio i diskriminaciju i prekršio i Konvenciju o pravima djeteta. Dodatno, implementacija Strategije za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ osoba je u potpunosti zaustavljena”, kaže Knežević.
Sagovornik Analitike podsjeće da Ministarstvo za ljudska i manjinska prava Vlade Dritana Abazovića, na čelu sa ministrom Fatmirom Đekom, nije uspjelo da imenuje direktora Direktorata za ljudska prava.
“Nisu zabilježeni ni napori ministra da Ministarstvo opremi materijalnim i ljudskim resursima kako bi bilo u mogućnosti da ispunjava svoju osnovnu funkciju – štiti ljudska prava i donosi aktivne politike za zaštitu i unapređenje ljudskih prava i sloboda. Problem nedostatnog procesuiranja slučajeva nasilja i diskriminacije protiv LGBTIQ osoba ostaje i dalje evidentan. Govor mržnje protiv LGBTIQ osoba je u porastu, sa, prema nekim podacima, 124 slučaja zabilježena samo tokom prvih osam mjeseci 2023. godine”, pojašnjava Knežević.
Pravda spora, ali dostižna
Ipak, kako ističe, uprkos svim ovim problemima koje crnogorske institucije zanemariju i guraju pod tepih kao trenutno nevažne, LGBTIQ+ zajednica u Crnoj Gori stoji kao svijetli primjer borbe za jednakost u društvu.
“Montenegro Prajd kao i istrajnost naše zajednice u naporima da društvu pokažemo da smo sastavni dio njega, da nas više niko ne može uplašiti, zatvoriti u šablone koje odgovaraju onima koji ne razumiju i ne žele da poštuju koncept osnovnih ljudskih prava kao ni pravo na dostojanstvo – mogu biti svijetli primjer crnogorskom aktivističkom pokretu da je pravda spora, ali dostižna i da se na kraju dana sve isplati”, poručuje Knežević.
Govoreći o povjerenju u institucije, sagovornik Analitike kaže da, prema njihovim istraživanjima, LGBTIQ+ zajednica nema povjerenje u njih kada je riječ o zaštiti ljudskih prava.
“Sporo i neadekvatno procesuiranje kršenja ljudskih prava LGBTIQ+ osoba, nepozivanje na Zakon o zabrani diskriminacije kao i strah od institucionalnog autovanja zbog nemanja povjerenja u službenike/ce centara bezbjednosti u Crnoj Gori dovodi do toga da naša zajednica ne vjeruje institucijama sistema da mogu zaštiti njihova ljudska prava kada dođe do kršenja istih”, naglašava Knežević.
Crna Gora pala za dva mjesta na Duginoj mapi
Najveći stepen povjerenja LGBTIQ+ ukazuju Instituciji Zaštitnika ljudskih i manjinskih prava, zbog brzine odgovora i davanja pozitivnog mišljenja o kršenju ljudskih prava u najvećem broju slučajeva.
“Ali, sa druge strane, neobaveznost mišljenja za same institucije čini da se LGBTIQ+ osobe obeshrabre i odustanu od dalje borbe i zalaganja za svoja ljudska prava i dostojanstven život svakog građanina/ke. Upravo takve stvari smanjuju povjerenje u sistem koji treba da pruži jednak pristup pravdi svim građanima i građankama Crne Gore bez obzira na bilo koju njihovu karakteristiku”, naglašava Knežević.
Kako dodaje, da crnogorske institucije izbjegavaju da priznaju sebi da su u potpunosti zakazale kada je u pitanju poštovanje i unapređenje ljudskih prava LGBTIQ+ osoba u Crnoj Gori prepoznala je međunarodna javnost pa je tako Crna Gora je pala za dva mjesta na Duginoj mapi i izašla iz kluba top 10 zemalja u Evropi kada je u pitanju zakonska zaštita prava LGBTIQ+ osoba.
Obrazovni sistem u Crnoj Gori nazadan
Osvrćući se na anketu koja je nedavno sprovedena u jednoj podgoričkoj školi prožetu diskriminacijom i govorom mržnje, Knežević kaže da ovaj primjer pokazuje koliko je naš obrazovni sistem nazadan i koliko ne brine o mladima iz LGBTIQ+ zajednice, a u ovom slučaju ova škola je one učenike/ce koji jesu LGBTIQ+ osobe stavila u jako nepovoljan položaj – položaj srama i stida zbog onoga što jesu.
CG izašla iz kluba top 10 zemalja u Evropi kada je u pitanju zakonska zaštita prava LGBTIQ+ osoba
“Autosugestivna pitanja iz upitnika koji im je podijeljen i te kako pozivaju na netoleranciju, šire homofobiju i diskriminaciju i otvoreno daju prostor mladima da razvijaju socijalnu distancu prema marginalizovanim grupama. Ono što posebno zabrinjava jeste i činjenica da Ministarstvo prosvjete i dalje ćuti na sve ovo, a posebno zabrinjava činjenica da nije pokrenuto pitanje odgovornosti direktora te ustanove Novice Gačevića, koji je postupao izvan nadležnosti. Direktor Gačević je kršeći propise - bez mišljenja pedagoško-psihološke službe, bez mišljenja nastavničkog vijeća, bez odobrenja Zavoda za školstvo i Ministarstva - dozvolio da učenicima/ama IX razreda te ustanove bude podijeljen upitnik kontroverzne metodologije i diskriminatorne sadržine”, navodi Knežević.
Veliku socijalnu distancu napraviće još većom
Obrazovni sistem, kako dodaje, mora da promoviše sistem vrijednosti koji ide ukorak sa razvojem ljudskih prava, vrijednosti koje pozivaju na jednakost i ravnopravnost, a upravo on je ključan faktor u razvoju jedne mlade osobe.
Skučenost i privid slobodnog života nas usporava da društvu damo pun potencijal u njegovom unapređenju
“Ovakvim postupcima, već narušene sisteme vrijednosti mladih, već postojeću veliku socijalnu distancu prema marginalizovanim grupama obrazovni sistem napraviće još većim i na taj način će oblikovati mlade osobe koje ne razumiju, ne žele da preispitaju svoje stavove i u konačnom radikalizovati iste”, ističe Knežević.
Sloboda kritična na sjeveru, Prajd i u drugim gradovima
Upitan gdje je stepen slobode LGBTIQ osoba u Crnoj Gori najproblematičniji, te da li postoji intencija da se u narednim godinama Prajd održi i u nekom drugom gradu, Knežević kaže da je po njihovim informacijama najveći stepen slobode u Crnoj Gori LGBTIQ+ osobe osjećaju u Podgorici, kao i u pojedinim primorskim gradovima.
“Za Podgoricu je to i očekivano, budući da se najveći dio aktivnosti koje pospješuju unapređenje ljudskih prava LGBTIQ+ osoba dešava upravo u glavnom gradu. Sa druge strane, jug države funkcioniše po drugim principima, pa taj stepen slobode diktiraju i ekonomski i turistički faktori razvoja. Najkritičnija situacija je i dalje na sjeveru Crne Gore. Samim tim, imajući u vidu koliko je sam Prajd pomogao mijenjaju svijesti u Podgorici, vjerujem da bi ista situacija bila moguća i u drugim gradovima Crne Gore. Naša namjera jeste da se Prajd u jednom momentu održi i u ostalim gradovima Crne Gore i to će se vrlo brzo desiti”, kaže Knežević.
Promjene traju, ne dešavaju se iznenada
Dodaje da Crnu Goru ne bi mogao da uporedi sa bilo kojom drugom zemljom koja ima sličan tretman prema LGBTIQ zajednici, jer se kako kaže, svaka zemlja dosta razlikuje po stepenu poštovanja ljudskih prava LGBTIQ+ osoba.
Ipak, kako pojašnjava, ono što je svima nama zajedničko jeste razvojni put poštovanja ljudskih prava kao i činjenica da promjene nijesu mogle da se dese iznenada već je sve to trajalo izvjesni period.
Naša namjera je da se Prajd održi i u ostalim gradovima Crne Gore i to će se vrlo brzo desiti
“Dok su jedni lakše i više radili na promjeni svijesti, ostali su te promjene vršili primarno na nivou zakonodavstva. Ali ono što je karakteristično za sve zemlje u kojima je stepen poštovanja ljudskih prava LGBTIQ+ osoba na zadovoljavajućem nivou jeste to da se promjene kako u svijesti građana i građani tako i zakonska regulativa moraju adekvatno sprovoditi uporedo”, ističe Knežević.
U suprotnom, kako dodaje, dešava se situacija u kojoj se mi trenutno nalazimo – a to je da napravimo jedan uspješan korak naprijed i poslije određenog perioda vraćamo se tri koraka unazad.
“A sa druge strane, LGBTIQ+ osobe i dalje nastavljaju da žive svoje živote u Crnoj Gori trudeći se da zadovolje minimum svog dostojanstva, a da se pritom ne osjete kao građani/ke drugog reda. A upravo ta skučenost i prividnost slobodnog života nas usporava da ovom društvu damo pun potencijal u njegovom unapređenju”, zaključuje Knežević.
