Kako su saopštili iz Crnogorskog vijeća Srbije, pored autora, o knjizi su govorili književnici Filip David i Božo Koprivica, a moderator tribine bio je novinar i aforističar Filip Mladenović.
„Čitajući ponovo, ovih dana, Labovićeve intervjue došao sam do dva, naizgled, kontradiktorna zaključka. Jedan je zastrašujući, a to je da se za ovih desetak posljednjih godina suštinski ništa nije promijenilo. Možda su se neke stvari čak promijenile nagore. To je nešto što možemo čitati u ovim intervjuima. A drugi zaključak je opet nekakooptimistički zato što su ovdje predstavljeni ljudi koji svjedoče da nije sve tako crno, da shvataju situaciju u kojoj se nalazimo“, istakao je David.
On je dodao da je bitna još jedna stvar koju Ljubeta kaže, u jednoj napomeni, da ovi intervjui zapravo, imaju formu dnevnika.
„Ako pogledate samo teme i pitanja, onda vidite koliko je Labović dosljedan, principijelan, što je za novinara vrlo važno u kritici jednog nascionlizma koji je rasturio Jugoslaviju, u kritici puzajućeg fašizma koji je ovdje stalno prisutan. Ja sa druge strane, mogu da svjedočim, da poznajem manje-više sve ove književnike, istoričare, naučnike, reditelje, glimce… sve zajedno to je jedna izuzetno značajna knjiga. Znate, kod nas postoji, u ovom trenutku mnogo medija, na žalost tabloidnih i nije tako često da naiđete na neki intervju koji želite da isiječete iz nekih novina i sačuvate,da biste ga ponovo pročitali. Mi smo dobili na dar Ljubetinu knjigu sa mnogo takvih intervjua“, zaključio je David.
Književnik i esejista Božo Koprivica nadahnuto je analiziraoiz više uglova mnogobrojne pojedinačne intervjue iz knjige oslanjajući se na specifične fragmente koji ilustruju pojedine bitne situacije i teme kojima se intervjui bave.
„Veoma su dobro pripremljeni ovi razgovori, rekao je Koprivica. Oni imaju strategiju gdje nijesu samo pripremljena pitanja, nego se Ljubeta Labovićuklapa u refleks sagovornika, navodećiga da bude u formi,da govori punim plućima, da budeapsolutno prisutan. Koprivica je govorio o Mirku Kovaču, Danilu Kišu, o ćutanju Beograda o zločinima u Sarajevu (na samo dvjesta kilometara od nas). Trebalo je nas sto, ili dvjestahiljada da ode tamo i sve koji su ćutali o onome što su Radovan Karadžić i bosanski Srbi radili Bošnjacima i Hrvatima svrstao u saučesnike“, rekao je Koprivica.
Dodao je da je u knjizi najbolji razgovor sa Dževadom Karahasanom, potom sa Rankom Marinkovićem, čiji je roman „Kiklop“ jedan od najboljih romana druge polovine XX stoljeća.
Iz razgovora sa Dimitrijem Popovićem naveo je da se “Marija Magdelena može odreći svoje prošlosti, ali ne može svog tijela”, zatim o Vladu Dapčeviću koji svjedoči da su četnici 1942 godine poklali tri hiljade i dvjesta muslimana samo iz Goražda, da je Miro Glavurtić ronio suze “koje su padale kao klikeri” na sahrani Mirka Kovača i zaključio podsjećanjem na tragediju napada na Dubrovnik ina smrt pjesnika Milana Milišića.
Autor knjige Ljubeta Labović rekao je da njegova knjiga intervjua stoji danas, ali i uvijek, kao brana za dva najstrašnija stanja, dvije riječi, a to su „zaborav i ćutanje” i da su gotovo svi intervjui u knjizi protiv te dvije riječi. Dodao je da u knjizi prevladavaju crnogorske teme, te da se iz knjige može sagledati i puno toga što je dugo pripremano za provalu kleronacionalističkog talasa pod voiđstvom cvrkve Srbije u Crnoj Gori, od izbora 30.avusta 2020. do danas“
Predstavljanju knjige prisustvovala je konzulka u Crnogorskoj ambasadi u Beogradu, Tijana Vuković. Organizator manifestacije bilo je Crnogorsko vijeće u Srbiji u saradnji sa Crnogorskom nacionalnom zajednicom Beograda, a u okviru početka velike serije kulturnih programa značajnihza afirmacijucrnogorske autohtone kulture u Srbiji i potrebe što hitnijeg otvaranjaCrnogorskog kulturnogcentra u Beogradu.
