Premijeru Dritanu Abazoviću nije strano targetiranje i etiketiranje bilo koga ko ne misli kao on, pa smo do sad svjedočili njegovim izjavama koje medije treba gasiti, kome (ne)dodjeljivati državne nagrade, koga bi građani trebalo da (ne)gledaju i (ne) slušaju u medijima i, nezaobilazno, ko je od javnih i manje javnih ličnosti u Crnoj Gori fašista. Zanimljivo, među targetiranim osobama i grupama su isključivo ljudi građanske orijentacije, crnogorskog nacionalnog opredjeljenja, ateisti ili pripadnici vjerskih zajednica van obuhvata Crkve Srbije.
Abazović nije imao ni jednu jedinu primjedbu na to što je nagradu Miroslavljevo jevanđelje dobio Milutin Mićović, rođeni brat Joanikija Mićovića, koji je izgovarao i napisao (čak i u nagrađenom djelu) najogavnije uvrede na račun žena, države Crne Gore, nacionalno opredijeljenih Crnogoraca i svih onih koji se ne uklapaju u narativ Crkve Srbije kao „pravovjerni“. Čovjek koji za premijera nije sporan je za poslanice u crnogorskom Parlamentu napisao da su „ćurke koje kriče“, da je Lovćen kao „krov srpstva nasamaren Meštrovićim Mauzolejom“, „Od Srba su nastajali srpski Muslimani, srpski Hrvati, pa i srpski Albanci. To je tema Gorskog vijenca i Luče – otpadništvo od svog porijekla, otpadništvo od istine, otpadništvo od svjetlosti, i pad u bezobrazije, smrtni zaborav i izdajstvo“, prizivao rat u Crnoj Gori nalik onome u Ukrajini... Ali je za Abazovića sporan – Andrej Nikolaidis, ovogodišnji dobitnik Trinaestojulske nagrade.
Na prošloj sjednici Vlade na dnevnom redu se našao i prijedlog za formiranje novog Nacionalnog savjeta za kulturu, na čijem bi čelu, u skladu sa zakonima i uredbama, trebalo da bude ministarka kulture i medija Maša Vlaović. Sastav Nacionalnog savjeta je predložila ministarka, a trebalo je da ga čine Maša Vlaović, Roman Simović, Miloš Karadaglić, Ilija Šoškić, Vlatko Gilić, Ognjen Spahić, Lidija Dedović, Janko Nilović, Aleksandra Vuković, Andrej Nikolaidis, Milena Mijović-Durutović, Rajko Todorović Todor, Teona Strugar, Nemanja Čavlović, Branko Banjević, Branko Perović i Miodrag Lekić. Na današnjoj sjednici Vlade Ministarstvo kulture i medija predložilo je da ga dopune Neven Staničić, Vahida NImanbegu i Senad Gačević.
Premijer je odbio obje odluke, obrazlažući svoj stav time da u Nacionalnom savjetu ne treba da sjede "ljudi koji kontaminiraju javni prostor".
Ovakve izjave premijera, osim što su nevaspitane i netačne, veoma su opasne. Naime, spisak kanidata za sastav Nacionalnog savjeta za kulturu je javan (nikad i nije bilo potrebe da bude drugačiji) i sada, nakon premijerovog ohrabrenja, svakoj nacionalističkoj ološi kojoj padne na pamet otvoren je i legitimisan put da svim ovim ljudima prijeti, napada ih i vrijeđa. Bilo kakva neprijatnost koju dožive, od danas je isključivo Abazovićeva odgovornost.
Javni prostor, prema Abazovićevom mišljenju kontaminiraju jedan od najboljih gitarista svijeta, njegov kolega međunarodno poznati violinista, proslavljeni reditelj, jedan od najprevođenijih i najnagrađivanijih crnogorskih pisaca mlađe generacije, jedan arheolog sa međunarodnim iskustvom, nekoliko međunarodno nagrađivanih slikara i vizuelnih umjetnika...
Prijedlog za sastav Nacionalnog savjeta za kulturu je vjerovatno najbolje što su 42. i 43. Vlada Crne Gore napravile i za to treba odati priznanje isključivo ministarki Vlaović, zato što je ovakvim prijedlogom bar pokušala da se odupre beščašću i urušavanju ove države, makar u onom dijelu posla koji joj je povjeren.
Pitanje je, kada Abazović uskoro ne bude premijer, a Nacionalni savjet za kulturu ne bude formiran prema ovom prijedlogu, da li će predloženi kandidati ponovo prihvatiti od neke naredne Vlade sličan angažman. Jer, oni su ono najbolje što Crna Gora trenutno ima u oblasti kulture. Svakako, pored svojih međunarodnih karijera i umjetnosti od koje žive, imaće pametnijeg posla nego da se bakću sa nekim novim Dritanom i njegovim kompleksima. Na gubitku neće biti oni, već Crna Gora i domaća kulturna scena, jer će mjesta u Nacionalnom savjetu za kulturu zauzeti neki zlokobni Mićovići.
Ukoliko premijer ima nešto lično protiv bilo kog kandidata za člana Nacionalnog savjeta za kulturu, ne bi trebalo to da miješa sa svojom zvaničnom funkcijom predsjednika Vlade, makar dok je na njoj. To što je čitavu grupu od skoro 20 ljudi međunarodnog renomea nazvao „zagađivačima javnog prostora“, bez namjere da precizira ko mu tačno smeta od svih njih,
Abazović je kazao sve o sebi i ništa o njima. Kandidati za članove Nacionalnog savjeta za kulturu imaju svoje impresivne biografije, a Abazović svoju, ne tako blistavu, upravo ispisuje ovih dana ovakvim i sličnim izjavama.
