Čovjek nije religiozan samo kada obožava božanstvo, već i kada stavlja sve resurse svoga duha, svu vatrenost fanatizma i potpunu potčinjenost nečije volje, u službu neke stvari ili bića koja postaju vodič osjećanja i djelovanja. Netrpeljivost i fanatizam obično prate vjerska osjećanja, čega smo i svjedoci posljednjih mjesec dana. To su karakteristike koje su uvijek prisutne kod individue u grupi kada ih neko uvjerenje uzvisi.
Poigravanje sa kolektivno (ne)svjesnim: Ubjeđenja mase poprimaju one karakteristike slijepog potčinjavanja i potrebe za nasilnom propagandom, tipične za vjerska osjećanja. Bilbordi na crnogorskom primorju posvećeni vjerskom poglavaru - jedan za ozdravljenje, a drugi nalik čitulji - primjeri su nametanja i komercializacije osjećanja.
Poruke podilaze osjećaju koji ima vrlo jednostavne karakteristike: obožavanje bića koje se smatra nadređenim, strah od moći koja mu se pripisuje, slijepo potčinjavanje njegovim naredbama, nesposobnost rasprave o njegovim dogmama, želja da se dogme šire, tendencija da se smatraju neprijateljima svi oni koji odbijaju da ih prime.
Kreira se osjećaj u kome su zajedno prisutni natprirodni i čudesni elementi. Mase su posvećene ulaganju iste misteriozne snage u političku formulu ili vođu koji tu formulu personifikuje i kome su trenutno fanatično okrenuti.
Psihološki zakon mentalnog udruživanja: Kada koristimo riječ – masa, ona predstavlja okupljanje pojedinaca, bez obzira na nacionalnost, profesiju, pol i okolnosti zbog kojih su okupljeni.
Hiljadu pojedinaca koji su slučajno grupisanini javnom trgu bez posebne svrhe uopšte ne čine psihološku masu. Sa psihološkog aspekta, pojam društvene mase ima potpuno drugi značaj. Posebne psihološke karakteristike, fiksna orjentacija ideja, osjećanja pojedinaca koji čine grupu, istovremeno im anulirajući ličnost. U gomili, masi uvijek dominira nesvjesno. Karakteriše je nestanak svjesnog principa i dominacija medularnog (midollare) života. Dolazi do snižavanja inteligencije i potpune transformacije osjećanja.
Ono što najviše pogađa kada je riječ o psihološkoj masi jeste da pojedinci koji je sačinjavaju - bez obzira na stil života, profesiju, temperament, inteligenciju stiču neku vrstu kolektivne duše. Takva duša ih čini da se osjećaju, misle i ponašaju na potpuno drugačiji način od onoga kako bi se svako od njih izolovan osjećao, razmišljao i djelovao. Određene ideje, određena osjećanja rađaju se i pretvaraju u djela samo kod pojedinaca koji sačinjavaju određenu psihološku masu.
Zato su moguća različite (zlo)upotrebe. Jer, psihološka masa je provizorna kreatura, sastavljena od heterogenih elemenata, tačno kao što se ćelije živog tijela formiraju kada se spoje. Novonastalo biće je sa karakreristikama veoma različitim od onih koje svaka od ovih ćelija posjeduje.
To je jedan od fenomena karakterističnih za crkvene organizacije, nezavisno da li je riječ o katoličanstvu, pravoslavlju ili islamu. Jer, osnivači vjera uspjeli su u svojim namjerama upravo zato sto su uspjeli da nametnu masi ona osjećanja vjerskog fanatizma koji omogućavaju čovjeku da pronađe sreću u obožavanju i podstaknu ga na žrtvovanje svog života za idola.
U osnovi je sličan mehanizam i kod populističkih pokreta. Umjetnost poznavanja da se impresionira masa, znači istovremeno umjetnost upravljanja njome. Do sada najprecizniji zadatak mase sastojao se u rušenju i uništavanju starih civilizacija.
Istorija nas uči da kada kada moralne snage koje su armatura društva izgube svoju moć, konačnu razgradnju izvode mnoštva nesvjesnih i brutalnih s pravom nazvanih varvarima.
I to je jedan od paradoksa naše civilazacije i priče o ulozi pojedinaca i mase koja ih slijedi. Društva su do sada bila kreirana i vođena od strane manjine - intelektualne aristokratije, nikada od strane društvenih masa.
(Korišćena literatura:“Psicologia delle Folle” Gustave le Bon)
