Crnogorski kompozitor mlađe generacije, Milivoje Pićurić, predstavio se sinoć poklonicima muzičke umjetnosti, u okviru festivala Barski ljetopis.
Na Maloj sceni u Starom gradu, publika je imala priliku da čuje pet autorskih kompozicija koje su nastale u posljednje tri godine.
„Air“ za gudački kvartet, „Eleusa“ za violinu i klavir, „More moje“ za meco-sopran i klavirski kvintet, „Titex Intro“ za gudački kvartet i, premijerno, „Crveno sunce“ za klarinet i klavir izveli su neki od najdarovitijih crnogorskih muzičara: Novak Pavličić (klavir), Igor Pejović (violina), Stefan Pavićević (klarinet), Marija Mitrović (klavir), Lorena Janković (mecosopran) i gudački kvartet u sastavu Dušan Obrenović, Luna Kostadinović, Uroš Lapčević i Vladimir Drobnjak.
Harmoničar čija je vertikala interesantna
Moderator večeri, kompozitor Aleksandar Perunović istakao je da bi o muzici trebalo više da se razgovara, te da bi događaji kakav je sinoćnji trebalo da budu praksa.
„Nije suština samo u izvođenju kompozicija, već moramo imati svijest o tome gdje smo, šta radimo, imamo li publiku, za koga radimo i kakva je perspektiva muzike.“
U djelima Milivoja Pićurića, Perunović uočava stilsku raznolikost – od postminimalizma, preko neoklasicizma do smirenijeg zvuka tj. ultrastatičnosti. On pravi paralelu između svog i rada Milivoja Pićurića, te za sebe smatra da je agresivac i muziku ’hvata za vrat’ dok je Pićurić lirska varijanta koja, i kad ima kulminaciju, nema agresiju, kontroliše sve kako treba.
Pićurićeva muzika, po njegovim riječima, ide na varijantu intuitivnog, spontanog, dok je on strogi formalista, konzervativac i ’strukturalista’.
„Milivoje je harmoničar, njegova vertikala je jako interesantna, on pridaje važnost vrlo često melodijskoj liniji, aspektu koji je meni u drugom planu, i to je, obično, posljedica sticaja okolnosti, a ne pravljenja djela. Dobro je što ne pišemo svi isto, jer bi postali epigoni trenutnog stilskog opredjeljenja, podražavaoci trenutnih tekovina“, zaključio je Perunović.
Pićurić otkriva da je pisanje minimalističkih kompozicija imalo za cilj približavanje publici jednom dramaturgijom koja traje od početka do kraja, te da je to otvoreno pitanje kojim se treba baviti.
Što se stanja u muzici tiče, smatra da je bolje nego ikad.
„Imamo kompozitora i izvođača više nego ikad. Trebalo je, ipak, preživjeti prošlo vrijeme, izdržati da se klasikom bavimo ovdje gdje se sve svodilo na zbjegove, intelektualce, ljude koji stvaraju za sebe. Muzika bi trebalo da čovjeka čini nježnijim, a ljudi su ovdje nemuzikalni. Doduše, muzika nije ni mogla da se razvije u zemlji koja je bila zemlja ratnika, odbrane, gladi... Razvili su se književnost i slikarstvo za koje su potrebni olovka i kist, dok je za ovo bilo neophodno zanatsko obrazovanje i infrastruktura“, naglasio je Pićurić.
Dodao je da je period SFRJ bio bogatiji muzički.
„Klasična muzika bi trebalo da bude slika života običnog čovjeka, ali danas tu ima neke distance. Ono što najprije treba da uradimo je da izađemo iz koncertnih sala“, poručio je Pićurić.
Ustvrdio je da danas nema ni najosnovnije kritike muzike.
„Ne obraća se pažnja na dešavanja u muzici, ne uočavaju se bitni detalji, ima prikaza koncerata, ali bez kritike, zbog čega je onemogućen napredak kad je umjetnička muzika u pitanju“, zaključio je Pićurić.
Večeras “Snajka: Dnevnik očekivanja”
Večeras će u sklopu Filmskog programa i programske selekcije “Hrvatska u fokusu” biti prikazan film “Snajka: Dnevnik očekivanja” rediteljke i scenaristkinje Tee Vidović Dalipi.
Ovo je participativno-opservacijski dokumentarac o hrvatsko-romskom paru, Tei i Mirsadu, njihovoj kćerki Fridi i pokušaju zajedničkog života, razapetog između pritisaka obitelji i kompromisa na koje su oboje spremni pristati.
Projekcija je zakazana za 20 časova na platou Doma revolucije. U slučaju kiše projekcija će se održati u Domu kulture u isto vrijeme. Ulaz je besplatan.
