U državi koja ima oko 650.000 stanovnika, na dnevnom nivou odavno bilježimo dvocifren broj preminulih od koronavirusa. Crna Gora već druže vrijeme nalazi se i na vrhu te neslavne liste po broju zaraženih u odnosu na broj stanovnika.
Od pojave Delta soja raste broj oboljelih i među mlađom populacijom, sve češća je i teža klinička slika kod kovid pacijenata, što dovodi i do povećane stope smrtnosti.
Vijest da je u samo jednom danu od korone preminulo 10, 13 ili 15 ljudi u brojčano maloj Crnoj Gori, za društvo koje, uz sve, bilježi i negativan prirodni priraštaj – čini se da više ni ne izaziva toliku zabrinutost. Prećutno je prihvaćena tzv. nova normalnost, a na putu od straha do zbunjenosti - kao da smo oguglali na crne statističke podatke.
Jesmo li naprosto otupili na loše vijesti, prepustili se „sudbini“ ili je u pitanju nešto treće, za Portal Analitika govori psihološkinja Radmila Stupar-Đurišić.
„Psihologija objašnjava fenomen ljudskog mozga koji se zove - habituacija, a to je navikavanje na draži. Ako je neka draž konstantna, bez obzira koliko je uznemiravajuća i zastrašujuća ili koliko nas pomjera iz svakodnevne rutine, mozak prestaje da je registruje kao opasnost ili alarm i psiha se potpuno navikava na tu draž“, pojašnjava Stupar-Đurišić jedan od mogućih razloga zašto sada tako olako, čini se, prihvatamo alarmantne brojke koje svakodnevno stižu sa adrese IJZ.
U POČETKU LJUDI SADA SAMO BROJ
Najjednostavnije objašnjenje, dodaje naša sagovornica, daće primjer ljudi koji žive pored aerodroma i željezničke pruge. Oni su konstantno izloženi iritirajućem podrhtavanju tla i neprijatnoj buci, a ipak normalnije žive tu.
“Podrhtavanje tla kad prolazi voz je vrlo nezgodno i taj zvuk avion je vrlo uznemiravajući, ali mozak žitelja iz tih područja, budući da se im se to stalno dešava, tu informaciju potpuno selektuje. Jednostavno, ne obraća pažnju na nju i psihološko biće vremenom prestaje da reaguje na ovu draž. Po tom principu, sada se to dešava sa informacija o broju umrlih od koronavirusa koje svakodnevno, evo druga godina, dobijamo. U početku to su bili ljudi, a onda ih je mozak, nažalost, pretvorio u broj. Potom se mozak navikao i na broj, pa više ne pokreće onaj sistem straha i uznemirenosti koji je aktivirao kod svih na početku pandemije“, pojašnjava sagovornica Portala Analitika.
Već je druga godina od kada se cijeli svijet bori protiv epidemije. Lokdaun, ograničavajuće mjere, restrikcije, vijesti o rastu broja zaraženih, pravila ponašanja, držanje distance - sve to uticalo je na život svakog pojedinca, pa i na mentalno zdravlje. Mozak se s pandemijom, kaže naša sagovornica, bori na svoj način.
„Svaka pojava, svako bivstvovanje čovjeka ima dobru i lošu stranu. Ne postoji univerzalno dobro. Da postoji mi bismo to sigurno primjenjivali. Da postoji dobar sistem kako obavještavati narod o broju preminulih od kovida, a da to bude stalno funkcionalno, vjerovatno bi ljudi koji vode ovu kovid evidenciju našli način. Zapravo, ne postoji pravi način kako održati budnost i obazrivost“, kaže Stupar-Đurišić.
Psiha, dodaje, ne može da izdrži mnogo bola, pa u jednom trenutku sama reaguje i pronalazi izlaz.
„To je zdrava mentalna struktura. Psiha sama reaguje i izvlači se iz problema. Naravno, jedan dio populacije problem kovid epidemije, zbog straha od oblijevanja i smrtnog ishoda, „rješava“ tako što potpuno ignoriše i podatke i upozorenja. I to je način preživljavanja“, pojašnjava Stupar-Đurišić.
ADAPTACIJA NA NOVONASTALU SITUACIJU
I dok svakodnevno bilježimo veliki broj preminulih, trocifren broj novozaraženih i znatan broj hospitalizovanih, mjere se sada najslabije poštuju. One osnovne – maska i distanca - samo tamo gdje to mora. Na pitanja zašto se više ne štitimo od epidemije kao ranije i gdje su nestali strah i oprez s početka epidemije, psihologija ima odgovor.
„To je ta habituacija, odnosno adaptacija jedinke na novonastalu situaciju. Da li je ta adaptacija funkcionalna ili nije, o tome se može govoriti. Svaka krizna situacija jednog momenta mora da prođe, jer mentalno zdrava osoba koristi mehanizme koje joj je priroda dala da izađe iz krizne situacije“, naglašava Stupar-Đurišić.
Ilustracija; Foto: IstockphotoU tom kontekstu, pandemija je, kako ističe, ostavila posljedice na sve aspekte života, pa i na mentalno zdravlje.
„Imamo dio stanovništva koji je u periodu pandemije mentalno obolio i sada se liječi. Imamo i dio zdrave populacije koji je jednostavno prevazišao i prerastao ovu životnu krizu. Nadam se da smo svi koji smo se izdigli iznad straha svjesni da opasnost i dalje vreba i da je smrtni ishod od koronavirusa moguć“, napominje sagovornica Portala Analitika.
OD STRAHA DO OČAJA
Više miliona ljudi u evropskoj regiji, prema zvaničnim podacima, ima poneki mentalni poremećaj, za koji je okidač bila pandemija. Relativno mali broj njih ima pristup kvalitetnim uslugama podrške mentalnom zdravlju.
Podrška stručnjaka, ali i cjelokupnog društva, neophodni su, poručuje i Stupar-Đurišić.
„U Podgorici imamo Kuću zdravlja, a s druge strane i SOS telefon, odnosno 1555 - broj koji građani mogu da pozovu, besplatno i anonimno, i da dobiju pomoć. Imamo domove zdravlja, a tu su i privatne klinike. U okviru naše kovid ambulante imamo i privatnu, a kovid pacijentima nijesmo naplaćivali usluge. Znam da, kada je riječ o psihološkim poremećajima izazvanim kovidom, niko od nas ne naplaćuje liječenje“, ističe Stupar-Đurišić.
Napominje i da su brojni simptomi koji ukazuju da treba potražiti pomoć stručnjaka - od čestih napada panike, do gušenja i trenutaka kada dolazi do zaustavljanja misaonog toka…
„Kada slike ispred vas počinju da koče, nemate realan tok misli. I onda kada govor zastajkuje, kada se budite u lokvi znoja u gluvo doba noći ili onda kada nemate dobar san treba da zatražite pomoć. Takođe, i kada se toliko nadražni da i sa ljudima sa kojima inače volite da razgovarate, ne možete da ostanete dugo u kontaktu jer nemate pažnju i koncentraciju. Kada osjetite da to više nijeste vi, kada tijelo i misli počinju da budu sve manje vaši - nemojte se mučiti, javite se prvom psihologu, vjerujem da će vam pomoći“, poručuje Stupar-Đurišić.
Ona napominje da je problem mentalnog zdravlja i dalje tabu tema u crnogorskom društvu ali, kako kaže, stvari se mijenjaju i na tom polju.
„Svaka odgovorna osoba, koja želi da živi duže i kvalitetnije, vodiće računa o svakom svom organu. I mozak je organ. Normalno je da i glava nekad ne radi kako treba, isto kao bubreg, srce ili jetra. Zato i mozak treba tretirati na jednak način“, zaključuje sagovornica Portala Analitika.
