Vazda raspalankana Porta marina dočekivala je furešte. Morskim putevima, puna jedra novitadi dolazila su u Grad. U Kotoru se znalo što se po svijetu čini, kako uredit dom, što obući, kako sašit najnoviji model vešte. Stizali su libri, regali ali i rićete.
Millefoglie, Napoleonove šnite arivale su na kotorske trpeze, a žveljte šjore te rićete malo uđustale i učinjele kapolavoro o'slatkarije.
Nekad je nedjelja bila dan za famelju. Prvo jutarnje sunce kroz škure i teške od merla koltrine, bilo je znak da se obuče veštit, metne kolarina i klobuk, uzme bagulin i luštranim crevama u đir. Ona će, bome novu veštu obuću, ko iz figurina će bit', boršin i lumbrelin, pinkicu mušća, nove rećine, od merla gvante i šotobraco do crkve na misu, a onda do rive, sjest' pod glorijet, čut malo mužike pa do pastićerije uzet' u bokun karte, koju paštu, toplu svu mirisnu za potla nedjeljnog objeda.
Objed, po regulama, svečani momenat svake je kotorske famelje koja drži do tradicije. Svi će se okupiti oko trpeze. Mater i otac i bome, đeca, manita ko vazda, lampaće po tinelu ili taraci, dipende od stađuna oće li se objedovati u kuću ili na dvor, na taracu, kako ko ima.
Rodbina je tu, kumovi, prijatelji, atmosfera omanje fešte za kotorske prilike jer kotorske prilike su takve da je svaka mala, dobra za bit skupa i feštat. Najljepši bokuni nadju se za objed a onda uz bićerin digestiva i ćikaricu kafe ide ona: Kotorska pašta kao vrhunac tog okupljanja đe se zna ko đe sjedi, đe dođe tavajuo, đe mala a đe velika gvantjera, oće li bit prošek ili vino ili možda bira. Sve se zna do u tanke.
Tako se zna da će zasladiti taj dan, taj momenat ona, Kotorska pašta.
Kotorska pašta odavno nije obavezna na kraju naših nedjeljnih ručkova i porodičnih okupacija a kotorska vrata raspalankano dočekuju ljude drugih krajeva koji sa sobom nose nove regule, nove užance pa se i naše stare užance gase.
Vrata zatvarat nećemo ali ćemo se zaintačit i ako ništa, iz dešpeta vratit Kotorsku paštu na naše trpeze đe joj je i mjesto da nam ona gospodska krema, vićjana ko prava šinjorina šotobraco su tri galiota kotorska, tri kore što pucaju pri samom doditu piruna, čini vodu na usta.
Za sparićat Kotorsku paštu treba imati mota u ruke jerbo učinjet kore prava je umjetnost.
Trebaće vam učinjet paštušvolju.
Brašno po kila, isto toliko masti, bolje biljne da se ne bi čula, dva deca vode i soli po kućarina.
Umjesit brašno, bokunić masti, vodu i so iostavit da počne jedno po ure. Onda razvuć lazanjolom tjesto ostaviti po sredini ostalu mast, preklapat i lazanjolom tanjiti. Mora se pravilno preklapati kako bi se mast ravnomjerno rasporedila po tjestu. Važno je da potla svakog preklapanja tjesto počinje makar kvarat od ure. Sve to ponovit 6 do 8 puta kako bi se stvorili slojevi, švoji.
8 jaja, 20 deka brašna, 2 do tri vrećice vanilije i 30 deka cukra i litra mlijeka
Staviti na špaher mlijeko da provre, napose umutiti jaja su malo mlijeka. Kad mlijeko provre doda se u žbaćena jaja i onda sve skupa promiješa s cukrom. Vratit na špaher I mješat dok se ne zgusne. Kad je gotovo u kremu se doda bokunić masla.
E onda ide filovanje.
Kora od paštašvoje na nju krema, opet kora pa krema i in fine kora.
Kotorska pasta je prepoznatljiva uporavo zbog te tri famozne kore i tako gospodske Kreme.
Povrh gornje kore i abondanca posuti cukra u prahu, regula je da mora bit cukra, ljepše figura.
Kotortska pasta se feta na bokune, mogu bit manji ili veći.
Kotorsku paštu destregavat voćem, raznoraznim slatkim prelivima.Ne treba njoj ništa!
Sama sebi a i nama, ona je savršenstvo Bokeške kužine o' slatkarije.
