Premijer Zdravko Krivokapić opravdano je i sa razlogom osudio skrnavljenje objekta Srpske pravoslavne crkve u blizini Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici na čijem zidu je juče osvanula neprimjerena poruka. Grafit na kojem je ćirilicom ispisano „SPC g**na“ osudio je dio javnosti, političkih partija, a iz Uprave Hrama je navedeno da su šokirani da postoji neko ko ispoljava takvu mržnju prema SPC i svetinji božjoj.
Propustio je premijer Krivokapić, međutim, niz prilika da reaguje u mnogo sličnih situacija čime pokazuje da ima senzibilitet samo prema stvarima koje njega lično pogode, u ovom slučaju kao vjernika. Dajući time doprinos podvojenim reakcijama javnosti, odnosno selektivnoj (ne)osjetljivosti.
- Očekujem od državnih organa da u najkraćem roku riješe ovaj slučaj, kao i sva ostala nepočinstva i manipulacije sa vjerskim osjećanjima koje nas vraćaju u devedesete - napisao je Krivokapić na svom Tviter nalogu.
Povodom ostalih nepočinstava i manipulacija koje asociraju na devedesete nije se proteklih mjesec i po zvanično oglašavao, iako je bilo povoda napretek.
Glas predsjednika Vlade nije se čuo tokom gotovo jednomjesečne kampanje veličanja haškog optuženika i ratnog zločinca Ratka Mladića koji je osvitao na fasadama zgrada u nekoliko gradova širom Crne Gore. Isti Krivokapić je, podsjetimo, pod pritiskom međunarodnih adresa i dijela vladajuće koalicije, nevoljno morao da „pusti niz vodu“ ministra manjinskih i ljudskih prava Vladimira Leposavića zbog njegovih stavova o pravnoj definiciji genocida u Srebrenici.
Premijer nijednom riječju nije osudio mizogine i šovinističke ispade na račun poslanice Draginje Vuksanović-Stanković, niti građanki i građana Cetinja izloženim kontinuiranim atacima lidera radikala Vojislava Šešelja.
Sa druge strane, premijer je pokazivao senzibilitet kada je na udaru mizoginih poruka karikature bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić.
Krivokapić je, svojevremeno, javnost obavijestio i o spremnosti da se izvini i pokaje ekspert u Ministarstvu prosvjete Vladimir Vuković zbog šikaniranja sportskog novinara Nebojše Šofranca na aerodromu Podgorica, ali ga je ubrzo Vuković demantovao...
Premijer je, međutim, iskoristio i priliku da optuži ponašanje navijača crnogorske reprezentacije prema generalnom direktoru RTCG Borisu Raoniću.
Pristup selekcije ostao je na snazi i kada je na meti napada bila građanska aktivistkinja Sabina Talović iz Pljevalja koju je na nacionalnoj osnovi napao Zorislav Leković, osoba koja je prethodno, u ranijem incidentu, sa četničkom zastavom, gola do pojasa šetala gradom.
Na Krivokapićevo ćutanje reagovao je tada i nevladin sektor, navodeći da nije dobra takva suzdržanost premijera i Vlade.
Kad sa jedne od najviših adresa u državi ne postoji procjena da svaka opasna poruka, naročito povodom tema o kojima u građanskom društvu mora postojati konsenzus, zaslužuje jednaku osudu – ne čudi onda što postoje podvojene reakcije javnosti, odnosno selektivna (ne)osjetljivost na ogavne sadržaje upravo u zavisnosti sa koje adrese dolaze, odnosno ko su akteri ili mete neprimjerenih poruka, ispada ili napada.
