Svijet

Kuda ćemo s pandemijskim bijesom

I nemojte mi reći da je način na koji se ponašate tokom pandemije samo vaš individualni izbor. Ne pozivam se ni na kakvu svoju posebnu stručnost u nauci, ali izgleda da postoje jasni dokazi da je nošenje maski u određenim okruženjima pomoglo u ograničavanju širenja koronavirusa

Kuda ćemo s pandemijskim bijesom Foto: Foto: Wikimedia Commons
Pol Krugman (Prevod: Portal Analitika)
Pol Krugman (Prevod: Portal Analitika)Autor
The New York TimesIzvor

Nakon svih ovih godina, Njujork ostaje glavna kapija Amerike ka svijetu – status koji donosi mnogo dobrih stvari, ali ga i čini mjestom gdje se novi sojevi koronavirusa mogu brzo širiti. Dobra vijest je da se čini da je grad relativno dobro podnio talas Omikrona koji se brzo povlačio. Bolnički sistem je bio opterećen, ali nije krahirao; prema gradskim podacima, od 5. decembra do 22. januara umrlo je „samo“ 2.846 ljudi od Covid-19.

To je sasvim drugačija priča od onoga što se dogodilo tokom početnog talasa 2020. godine, kada su mnogi posmatrači sugerisali da je Njujork jedinstveno ranjiv zbog velike gustine naseljenosti i oslanjanja na javni prevoz – dijagnoza koja se pokazala netačnom pošto se koronavirus tada širio širom zemlje.

Ovog puta, grad je uspio da se izbori mnogo bolje, dijelom i zbog toga što je velika većina njegovih stanovnika vakcinisana, a uglavnom poštuju pravila o nošenju maski na javnim mjestima, pokazivanju dokaza o vakcinaciji prije večere u zatvorenom i tako dalje. Drugim riječima, Njujorčani su se ponašali prilično odgovorno prema američkim standardima.

Nažalost, američki standardi su prilično loši.

Amerika je uradila veoma loš posao u suočavanju sa Covidom. Imali smo više smrtnih slučajeva u odnosu na broj stanovnika nego bilo koja druga velika, bogata nacija, s tim da je disparitet tokom Omikronskog talasa bio još veći nego što je bio prije. Zašto? Zato što se toliko Amerikanaca nije ponašalo odgovorno.

I znam da nijesam jedini koji se ljuti zbog ove neodgovornosti, koju su podsticali političari i druge javne ličnosti. Sigurno ima mnogo Amerikanaca koji osećaju snažan bijes protiv manjine koji je nas ostale doveo u opasnost i degradirao kvalitet života naše nacije.

Ovaj tihi bijes odgovornih trebalo bi da bude politička snaga na koju treba računati

Bilo je izuzetno malo anketa o tome kako Amerikanci koji se ponašaju odgovorno gledaju na one koji nijesu takvi — držanje i povremeno nasilje antimaskera i antivaksera dobijaju sve naslove — ali dostupna istraživanja sugerišu da je tokom Delta talasa većina vakcinisanih Amerikanaca bila frustrirana ili ljuta na nevakcinisane. Ne bih se iznenadio da su te brojke porasle pod Omikronom, tako da su Amerikanci koji su se zasitili svojih sunarodnika koji neće da postupe kako treba, sada tiha većina.

Oh, i nemojte mi reći da je način na koji se ponašate tokom pandemije samo vaš individualni izbor. Ne pozivam se ni na kakvu svoju posebnu stručnost u nauci, ali izgleda da postoje jasni dokazi da je nošenje maski u određenim okruženjima pomoglo u ograničavanju širenja koronavirusa. 

Vakcine takođe vjerovatno smanjuju širenje, uglavnom zato što je manja vjerovatnoća da će se vakcinisani zaraziti, iako mogu da se zaraze. Što je još važnije, ako se ne vakcinišete, uveliko povećavate rizik da se ozbiljno razbolite, a samim tim i stvorite pritisak na preopterećene bolnice.

Takođe, razmislite ovdje o teretu dokazivanja. Ne morate imati 100 posto povjerenja u stručnjake da biste prihvatili da letjenje avionom bez maske ili večera u zatvorenom prostoru dok ste nevakcinisani mogu ugroziti druge ljude – i zbog čega? 

Znam da neki ljudi u crvenoj (republikanskoj) Americi zamišljaju da su plavi (demokratski) gradovi postali mjesta tiranije bez radosti, ali istina je da u ovom trenutku Njujorčani sa karticama o vakcinama u novčanicima i maskama u džepovima mogu da rade šta god žele, a to ih košta samo male neprijatnosti.

Činjenica da neki ljudi oko nas namjerno dovode druge u opasnost uzima psihološki danak

To zauzvrat znači da su oni koji odbijaju da preduzmu osnovne mjere predostrožnosti protiv Covida, u najboljem slučaju, sebični – ignorišući dobrobit i udobnost svojih sugrađana. U najgorem slučaju, oni su uključeni u namjernu agresiju – dovodeći druge u opasnost da bi istakli poentu. A činjenica da neki ljudi oko nas namjerno dovode druge u opasnost uzima psihološki danak. Recite mi da vam ne smeta kada osoba koja sjedi preko puta ili stoji iza vas u redu razmetljivo ostane bez maske ili je nosi spuštenu.

Veliki dio ovog ponašanja je politički. Republikanci, hranjeni stalnom dozom dezinformacija koja je dolazila iz partijskih medija — da li sam pomenuo da je Fox News od prošlog ljeta zahtijevao od svojih zaposlenih da otkriju svoj status vakcinacije — četiri puta je veća vjerovatnoća da će biti nevakcinisani u odnosu na demokrate, a daleko je manja vjerovatnoća da će nositi maske prilikom kupovine namirnica. 

Dakle, loša američka pandemija u velikoj mjeri odražava stavove desničarskih političara i lidera javnog mnjenja da mogu da izvuku korist tako što će osnovne mjere predostrožnosti javnog zdravlja učiniti dijelom kulturnog rata.

Pitanje je, zar ne postoji način da se ovaj cinični pristup prekine? Mnogi Amerikanci su ljuti zbog lošeg ponašanja koje je pomoglo da se ova pandemija nastavi. Ovaj tihi bijes odgovornih trebalo bi da bude politička snaga na koju treba računati.

Znam da političari iz redova demokrata veoma nerado kritikuju bilo koji blok birača (čini se da republikanci nemaju taj problem). I ima smisla popustiti ograničenja kako Omikron blijedi. Ali ne vidim razlog da se ne krene za političarima koji podstiču neodgovorno ponašanje. Rane indikacije su da Glen Jangkin, novi guverner Virdžinije, već plaća cijenu za svoje Covid politike kojom se ublažavaju ranija ograničenja. Nadajmo se da ćemo takvih primjera vidjeti više ubuduće.

* * * * *

Autor je od 2000. kolumnista New York Timesa, univerzitetski profesor i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2008.

Portal Analitika