Sa stanovišta istraživanja, a možda i istrage, NK bi, kao kakav osumnjičenik, mogao biti veoma „interesantna osoba“! Nestaju mu žitelji. Ne zna se ni kuda, ni kamo završavaju. Zna se jedino da Nikšićani ne bježe u bolje śutra, no nasumično od goreg danas. Bježe u jatima! Iako su ga dobro učetničili, NK ne privlači, no odvlači. Po nekim nezvaničnim podacima, koje sluti popis, NK je napuštilo oko 12.000 stanovnika u posljednjoj deceniji. U ovaj se grad ulaže mnogo manje da ga ima, a mnogo više da ga nema s Crnogorcima! S te strane, da ga nema, izvana se juriša na njega da ga osvoji, ideološki, politički, pa i materijalno, izvanjac, zvani srpski svet. Javno oglašavaju Vučićeve grantove da se znade ko mu je pokoran! NK ideološki opservira na istoj liniji, sa svojom četničkom upravom. NK ni na meteo mapi nije smješten đe mu busola kazuje (zapad CG), već ga umeću u zapušteni śever. U doba nedemokratskih komunista bio je najrazvijeniji industrijski i privredni centar na prostoru Dinarida, od Splita prema jugu. Sada spada u śever, pa ne zna koji mu vjetar duva. Srozan do škripca beznađa. Nijesam sreo još nijednog stranca i izvanjca koji se o njegovom položaju nije izjasnio s naročitim komplimentima. Eto, jedan Amerikanac mi je to najkraće objasnio u duhu američke racionalnosti. Mi iz unutrašnje Amerike da bi stigli do mora, (Kalifornija, Florida) treba satima da letimo. Ako se opredijelite za kola, danima... A Nikšić? Sat do mora, sat do Durmitora. Kome je merak jutarnja kava na te strane, može na obje. U 7 h krene u 8 h je pije.
Nekad je Austrougarska monarhija, kojoj je granica bila na Krivošijama, naprednije mislila o Nikšiću od ijedne crnogorske vlasti. Onaj tunel iz „snova“ (NK-Risan), bio je vrlo ozbiljan projekat za realizaciju početkom 20. vijeka, te nama neprijateljske imperije. No, u Prvom svjetskom ratu Crnogorci jurnuše ka maniti da podrže Srbiju, koja je rat izazvala, i poginu za nju, a od nje im pogibe Crna Gora. Ta pogibija se i danas vuče kao pometina za obnovljenom državom.
Jedan zvaničnik današnje vlasti ovako pripovijeda o „usponu“ Nikšića: „Volim istaći da je od juna 2021. do aprila 2023. godine u Nikšiću 4.000 zaposlenih više... Otvoren je jedan broj radnih mjesta, sačuvana Željezara“ itd... Kao da ne znamo da su radna mjesta u partijama, a ne u fabrikama. Dao bog i izbori pa se laže, ne patiše. Željezara je zapošljavala preko 7000 radnika. Od nje je živjelo, sa prosječnom porodicom, preko 20.000 stanovnika. Ako popis ne slaže, ovo znači da je samo jedno preduzeće situiralo trećinu današnjeg broja žitelja. Pivara je hranila 4 do 5 hiljada, a svojim svjetskim brendom osvježavala svu Crnu Goru i Jadransko primorje do Zadra. Crnogorci nijesu denjali popit ni jednu drugu biru, osim odlikovano ,,nikšićko“, nagrađeno svim prestižnim svjetskim priznanjima za kvalitet! „Daj jedno odlikovano!“, glasila je svaka narudžbina u kafani. Imati „odlikovano“ u bilo kom ugostiteljskom objektu, u Jugoslaviji, bila je ekskluziva prvoga reda. Nije se moglo nadospijevat koliko su ga tražili. Onda je posrbljena „Trebjesa“ iz AB revolucije, jurnula i na svoje dalmatinske pivopije, ćer do Karlobaga da uveliča Veliku Srbiju, pa danas nikšićko ne dopire ni do Dubrovnika koji mu je bio na prag od kuće. Tako posrnulu Trebjesu, u politici, je vlast jedva prodala, silom na sramotu, strancu! Tako danas pijemo svoje, a tuđe! Nik pivo je najbolja dijagnoza crnogorske šizofrenije u svakom smislu. Ne ide, pa ne ide, ni ono što nam ide! Zato idemo tamo đe smo obrnuli.
Tada je krenuo kolonijalizam. Kolonijalni namjesnici nas kupuju bud zašto i nizašto. Nude se npr. Željezari, čak i anonimni građevinski preduzetnici za enterijer, koji se onako, rekreativno, razumiju i u čelik. Od našeg baš čelika prave bašibozuk. Javorak je davno spapunjao, ali se njegov namještaj ko ga ima još drži nedoder. Metalca sa velikim pogonima i halama... četnička je rđa spopanula. Boksiti su zakopali rudarske capune, capunaju samo rudu za druge jer je KAP ukapio. O prosjeku visoko školovanih kadrova, nekad najvišem u Evropi, sad da ne tupimo. Svako nešto, ne ostade ništa gradu, iz koga se za pet samo minuta silazi iz umjereno kontinentalne u mediteransku klimu. Prođeš Budoš i u njoj si.
U bajkovitim planovima razvoja Crne Gore, njena Vlada, odnosno premijer, ni pod razno ne pominju tzv. „Katunsku magistralu“ Cetinje-Nikšić, kojoj strva nema u planovima iako je stigla do Čeva. Za dalje, daće bog? Katunjani, temelj Crne Gore, izolovani kao geto... ali projekti prema R. Srpskoj se prezentuju kao najveći državni interes.
Odavno je znano, ko ne dobije Nikšić, gubi Crnu Goru. Blizak nam je razlog, a primjenljiv i na druge. Kad osiromašiš građane, lako je uboge otkupiti i glavom i bradom.
P.S. Postoje tri brade kao odrednice statusa u narodnoj definiciji. To su: brada zvanja, brada znanja, brada sranja! Među njima je u ovim vremenima tijesna razlika. Zato koju gođ odaberete i za nju se opredijelite, obavezno puštite vodu da što prije g. odu.
