Odolijevali smo dugo, bili jedino izolovano ostrvo i potajno se nadali da će nas pošast korone zaobići. Uzalud: kovid-19 je od utorka veče i zvanično u Crnoj Gori.
Tako je, kažu, moralo biti. Crna Gora nije mogla dovijeka ostati jedina izlovana teritorija. To je, kažu, gvozdeni princip zakona velikih brojeva: od stotina i hiljada onih koji se vrate u našu zemlju, velika je vjerovatnoća da, konačno, neko mora biti i nosilac zaraze.
Nije to puna istina. Korona virus je u Crnu Goru došao, ne samo po logici zakona velikih brojeva, već i zbog - odavno usađenog virusa bahatosti i osionosti.
Da, i to je dio naše mučne istine. Crna Gora je morala biti inficirana jer su prve kliconoše bili zaraženi praznovjernim uputima da je vjera, molitva ili fanatično cjelivanje ikona jedina istinska odbrana od virusa; da su pravoslavni vjernici nadmoćni, neka vrsta nadljudi.
Fanatična vjera zahtijeva fanatičan bijeg od realnosti.
Ne vjerujete? Valja se prisjetiti motivacionog govora ratnohuškačkog popa Momčila Krivokapića. Na upozorenja da je u doba svjetske pandemije opasno desetinama i stotinama vjernika prinositi svetu tajnu pričešća jednom istom kašičicom, kotorski paroh je, sa vjerskih visina, podrugljivo odbrecnuo nevjernicima: ,,Hristos je sušta čistota, ne može se neko zaraziti ili onečistiti preko Čistoga”.
Prije toga su bile najave popova SPC, kad su se kupili oko moštiju Svetog Vasilija Čudotvorca; one nadmene hvalisavke da niko, ko je po decembraskoj kiši I bljuzgavici u Nikšiću obišao svete kosti, ne može se razboljeti, ni kijavicu zaraditi, kamoli upalu pluća… Pa onda ona litijaška bajanja da je dim tamjana najbolji lijek za koronu, a bogami i protiv odnarođene vlasti; priče da su molebani, reče li to pop Gojko, ,,lijek za dušu i zaštita za tijelo”...
Kakva priprosta oholost, droga lažne utjehe.
Zaštićeni svojom crkvom,vjerujući u laži-bajke srskih popova, dio vjerujućih je postao uvjeren u vlastitu nedodirljivost, nadmoćnost, neku nebesku zaštitu… Tu ibernmešn bajku danima su i sedmicama srski popovi ubrizgavali u mozgove svojih vjernika, širili Crnom Gorom kao ljekovitu mantru, sve dok litijaše, a i mnoge druge, nijesu uvjerili da su apsolutno imuni i zaštićeni, sve dok SPC bdi nad njima...
Tako se postaje idealni prenosnik zaraze.
I zato je, nekoliko dana nakon javne teorije čuda popa Krivokapića, tek koji dan od posljednje ,,ljekovite litije”, jedna je vajber poruka najavila teško vrijeme u Crnoj Gori
,,Drage mame, nažalost, tačno je. Sada nam je definitivno potvrđena CORONA.“
Ovom rečenicom, i prije nego što će premijer Duško Marković obavijestiti crnogorsku javnost da je korona virus stigao u Crnu Goru, Podgoričanka, koja je skupa sa suprugom koronu zakačila u Španiji za osmomartovske praznike, ekskluzivno je obavijestila svoje bliske prijateljice.
Sljedećeg dana, kada je već krenula lavina optužbi lokalne sredine, njen suprug obavijestio je fejsbuk prijatelje da je čitava uža porodica postala nulti pacinet: ,,Da mi je ova pamet, ozbiljno bih shvatio situaciju, ne bih putovao u Španiju...“.
Sad se ogromna buka i žestoki bijes svalilo na jednu porodicu, kao da su oni glavni, jedini krivci.
Ali, to je lažna priča i logika - ,,neka visi Pedro“. Mnogi su ovdje odavno žrtve jedne druge zaraze, one mentalne, gotovo jednako opasne korona pošasti: umrtvljeni su, uljuljkani popovskim pričama o nedodirljivosti, omamljeni predrasudama da je jedino život ispod svetosavskog krsta i zvona - spas od svega.
,,Crkvena muzika, a naročito zvonjava crkvenih zvona, blagotvorno deluje na ljudsko zdravlje. U ruskim laboratorijama, pomoću ogleda, utvrđeno je da oscilacija ultrazvučnog dijapazona crkvenih zvona odbija bacile kuge, zatim viruse i druga infektivna oboljenja koja se prenose vazduhom…”
Ovo je citat odluke mitropolita Amfilohija, njegovog naloga eparhijama SPC u Crnoj Gori da na svaka dva sata zvone zvona sa crkava – kao zaštita od korona virusa!
Da li stvarno ljudi u crnim mantijama vjeruju da će zvonjava da odagna viruse. Ili će, ipak, biti da je riječ o – licemjerju. Jer, u vrijeme kad i Amfilohijeva naredba o zvonjavi na svaka dva sata, popovi Srpske crkve organizuju, gotovo svako veče, okupljanja u ispred i unutar crkva. Uprkos zabrani javnih okupljanja, u lice omrznute vlasti, ali i u lice opasnosti da na taj način kovid19 uđe u širu zajednicu.
To tako dalje ne može. Većina ovdašnjih nije svjesna kako će drugačije svijet izgledati nakon korone; koliko će se sve promijeniti od ekonomije, politike, do ključnih društvenih ideja...
A kada prođe pošast virusa, mnogo toga i treba da bude drugačije i - bolje. Pa i ovdje u ovom malom kutku svijeta. Crna Gora mora da prođe kroz katarzu otrežnjenja, oslobađanje od mraka srednjeg vijeka, ukoliko želimo da imamo budućnost u ovom vijeku. Ma koliko to jeretički odjekivalo u ušima litijaša i njihovih učitelja u crnim mantija.
