Nakon nedavnih oglašavanja aktuelnog rukovodstva Opštine Nikšić jasno se postavljaju pitanja na koja bi valjalo naći smislen odgovor.
Prvo je, da li mi živimo u istom gradu tj. da li vidimo iste stvari koje se nalaze oko nas. Kako je očigledno da dijelimo isti životni prostor, nameće se pitanje da li je moguće da iste stvari vidimo različitim očima. Moguće je da je tu rješenje ove nedoumice!
Povod ovog mog pisanja je pominjanje kandidovanja našeg grada za Evropsku prijestonicu kulture uz sve ostalo što će pratiti ovakvu, nadasve, zanimljivu priču. Bojim se da je i u ovom slučaju potvrđena ona sentenca da „oni koji nijesu čitali kad je trebalo i šta je trebalo, počeli su da čitaju internet i tako su počeli problemi“.
Na sajtu Evropske komisije, namijenjeno ozbiljnim kandidatima, za veoma ozbiljnu titulu, koju bi mogli dobiti, data su uputstva koja bi trebalo prvo pročitati i analizirati, pa nakon toga izaći u javnost sa zvaničnom pričom.
Bojim se da će popunjavanje aplikacije u startu biti nemoguće, zbog lošeg kvaliteta nje same. Naime, u aplikaciji postoji opcija Crna Gora, dok „prvi čovjek grada“ Nikšić u svojim istupima smješta u Staru Hercegovinu, koja ne postoji u Evropskoj nomenklaturi. Nema veze, znači u rubrici Country – ostaviti prazno.
Jedan od prvih uslova koji se stavlja pred kandidate jesu smještajni kapaciteti koje treba da imamo kako bi tokom te „godine kulture“ ugostili razne, brojne goste koji bi trebalo da nas posjete. Svima nam je poznato da u našem gradu imamo samo jedan hotel sa skromnim kapacitetima i još skromnijim uslovima, koji ne ispunjava ni minimalne standarde za doček, trebalo bi, ekskluzivnih gostiju.
7U gradu ima objekata koji su registrovani kao hoteli, ali svi znamo da su ti kapaciteti minimalni i ne ispunjavaju osnovne uslove. Potvrda ove priče je i da se niti jedna sportska ekipa koja ima susrete sa našim timovima ne smiješta u Nikšić, već borave u gradovima u okolini odakle neposredno pred mečeve dolaze u Nikšić. Moguće je da nešto griješim!?
Možda su za naredne kulturne programe planirane samo monodrame, što mijenja situaciju, jer po jedno ili dvoje već možemo smjestiti ili ćemo, ako bude trebalo, veće grupe, kao nekada preko ferijalaca, smještati po kućama kod dobrovoljaca koji se prijave ili pod šatore, šta bi im falilo, ako se malo zgužvaju, nema veze.
U kriterijumima se pominje i fizička infrastruktura i ljudski kapaciteti koje bi trebalo da imamo. Ima Evropa da se oduševi kada im prezentiramo naše pozorište sa ukupno šest glumaca u ansamblu, a uz njih na desetine uhljeba koji su se skupljali od izbora do izbora u više desetina godina unazad.
Ne znam samo koju će od galerija i ostalih „mnogobrojnih“ prostora za javne nastupe odabrati, tokom prikazivanja programa? Mora se konstatovati da što se broja institucija tiče, ima ih dosta, zaposlenih i preko mjere, ali ako pogledamo njihove aktivnosti, onda imamo da skoro ništa nemamo.
U vrijeme kada je, skoro preminuli Dragan Knežević vodio svoj AKORD, imao je više programa i manifestacija od svih opštinskih institucija kulture zajedno, a da ne upoređujem uslove, kapacitete i mogućnosti na obje strane.
Jedan od uslova za konkurisanje je povećano ulaganje u kulturu, koje bi trebalo da grad kandidat, prije svega međunarodno poveže, iznese nove napredne ideje, angažuje domaće stanovnike, afirmiše kulturu dijaloga i još mnogo toga što se u ovom gradu nije i neće se desiti, kako sada stvari stoje, jer ni za jedno od nabrojanih ne postoje ni minimalni uslovi, a ni volja ni znanje da se realizuje.
Nepremostiva prepreka u ostvarenju ovog cilja je i međustranačka politička podrška. Svjedoci smo da se naši političari mogu složiti jedino ako se radi o povećanju doprinosa i privilegija za njihovo angažovanje, dok u ostalim tačkama skoro da ne postoji šansa. Uvijek opozicija kritikuje sve što radi vlast, ali baš sve, uvijek vlast sama za sebe kaže da je to što rade najbolje moguće i da prije njih niko ništa nije radio i tako u nedogled.
Važan segmet je i to da grad kandidat ima utvrđenu strategiju razvoja kulture za duži niz godina, što kod nas nije bio slučaj, skoro nikada. Ovi iz Evrope ne znaju da mi nemamo strategiju privrednog razvoja, za ono od čega se živi, a na kulturu još nije došao red. Kako reče jedan naš poznati - ođe se sve radi „ad koh“ tako da o ozbiljnim planovima nijesmo razmišljali ni u jednom momentu.
Od segmenata koji će biti važni kod ocjenjivanja pominje se urbani razvoj. Tu prolazimo sigurno! Mogu misliti kad nam Evropljani dođu kako će se oduševiti neurednim dvorištima, gomilama smeća, zapuštenim i išaranim fasadama, zgradama ukrašenim Đedovim slikama, brojnim trobojkama i porukama o vraćanju vojske na Kosovo. Ovo posljednje se već može tretirati kao međunarodna saradnja, ne znam u koju bi je kategoriju drugu uveli, ali sigurno se boduje!
Kriterijume iz kategorije nasljeđa i istorije, takođe, ispunjavamo bez problema ako antifašistička Evropa ne ukapira da su danas na vlasti nasljednici nekadašnjih saradnika fašističkih okupacionih sila. Po „novoj istoriji“ četnici su oslobodili ove krajeve od okupatora, samo da to još nekako ovi nasljednici legalizuju.
Jedan segment može biti problem! U uputstvu piše da „EPK nudi priliku gradu i njegovim građanima da uče od drugih na otvoren način“. Ne znam kakva je potreba za tim, kad ovi naši sve znaju i mogu Evropljane da nauče svemu?
Takođe se pominje i „veza sa obrazovanjem i učešćem škola“ koja ima da sve oduševi. Ako pomenu Pisa testiranje i naš plasman mislim da treba da se pravimo mrtvi, dok ovi iz Evrope na zaborave šta su nas pitali!
Mislim, u navedenim uputstvima ima i nekih zahtjeva koji za naše prilike nijesu primjereni, ali razumjećemo, ovo su pravila za sve, a ne samo za nas. Zamislite, oni traže „nezavisnost od partijskog političkog procesa“. Kad se bude popunjavala aplikacija, velikim slovima treba napisati da takvih imenovanja kod nas nema, već se radi o isključivo apolitičnim, stručnim, iskusnim kandidatima. Nijesmo mi kao neki da nam po političkoj liniji postavljaju rukovodioce, posebno u kulturi. Ođe reagovati kao i kod saradnje sa obrazovnim institucijama, a ako pitaju koje nam je struke ministarka kulture, isto, mrtvi!
Kod pominjanja proslave Dana Evrope treba navesti da se redovno obilježava, ali tiho u krugu porodice, bez neke pompe da Evropljani ne pomisle da im se nešto mi ne udvaramo. Npr. ove godine smo se kod komšija u Pljevljima bavili proslavom dana susjedne nam države, što je važnije od proslave evropskih praznika, eto ih ima po Evropi dosta, pa neka slave, onda u danima kada su naši praznici, zasićeni od proslavljanja tuđih praznika obilježavanje naše državnost preumimo, kao da je to i nešto važno.
Kako je programom izbora kulturne prijestonice predviđeno i da članovi komisije posjete grad koji se kandidovao, pa se mora insistirati da posjeta bude realizovana samo u periodu kada padne barem pola metra snijega ili ih isporučiti helikopterom i to tokom noći (u tom se barem ima iskustva, proba je uspjela prije nekolike godine na Cetinju). Ovo iz razloga što su svi prilazi gradu prekriveni smećem i raznim otpadom, a pod snijegom i noću se manje vidi.
Na kraju, ali ne manje važno, ne bi valjalo zaboraviti prezentaciju nove muzičke tradicije, uz poznati „hit“ „Leleču Turci, kukaju bule...“ koja će zasigurno upotpuniti ovu „predivnu“ sliku o nekad našem i nekad lijepom gradu!
P.S. Kandidatura za domaćina Olimpijskih igara 2036. godine je još u toku. Treba se i za to prijaviti. Iste su nam šanse kao za prijestonicu kulture, ali ostaće zapisano da smo bili kandidati. Malo li je!
