Za očekivati je da će sudske vlasti u Crnoj Gori slijediti stavove iz odluka Evropskog suda za ljudska prava i Suda pravde Evropske unije u predmetima u kojima još nije poznato jesu li borci protiv organizovanog kriminala imali suštinske koristi od uvida u materijale, dobijene putem zaštićenih komunikacija - ocijenila je u intervjuu za Pobjedu advokatica Marijana Laković-Drašković, autorka nekoliko studija koje obrađuju stepen upodobljenosti nacionalnog zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU, kao i sporazuma na osnovu kojih je Crna Gora postala sastavni dio evropskog sistema pravosudne saradnje u borbi protiv teških oblika prekograničnog kriminala.
Ona je podsjetila da je u borbi nacionalnih organa protiv organizovanih kriminalnih grupa, u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Albaniji i Sloveniji, više stotina lica uhapšeno, kao rezultat dokaza pribavljenih putem ,,Skaj“ (SKY ECC) komunikacija, koje su prikupile Francuska i Holandija, za razna krivična djela, uključujući trgovinu narkoticima, ubistva i otmice.
"Analizirajući preliminarna mišljenja, iznijeta u stručnoj javnosti o ovim pitanjima, kao i odredbe nacionalnog zakona i međunarodnih ugovora, treba istaći da Evropski sud za ljudska prava i Sud pravde EU uživaju autoritet u crnogorskom pravnom sistemu", kazala je Laković-Drašković.
Ukazala je na to da je u sagledavanju i odlučivanju o materijalima, koji proističu iz dostavljenih ,,Skaj“ prepiski, za očekivati i da domaći sudovi konsultuju i praksu sudova u regionu u pogledu dopuštenosti dokaza.
Ona smatra da su sudovi u obavezi, upravo polazeći od stavova Evropskog suda za ljudska prava, da uzmu u obzir i adekvatno odgovore na prigovore advokata okrivljenih u pogledu zakonitosti pribavljenih dokaza putem međunarodne pravne pomoći...
U javnosti se polemiše o prihvatljivosti dokaza prikupljenih kroz komunikacije putem ,,Skaj“ aplikacije. Sudovi prilikom kontrole optužnica temeljenih na ovim prepiskama to pitanje odgađaju za glavni pretres. Uporedo, operativni podaci, koji bi trebalo da budu polazište pravosuđu za procesuiranje kriminalaca, dostupni su u medijima...
LAKOVIĆ-DRAŠKOVIĆ:U aktuelnom trenutku postoji rasprava o pitanju prihvatljivosti dokaza, koje je Crna Gora primila kroz međunarodnu policijsku i pravosudnu saradnju. Nalazim opravdanim da se osvrnem i pokušam da dam svoj preliminarni osvrt na razvoj događaja, ne upuštajući se u meritum. Na početku, treba naglasiti da su postupci u toku pred nadležnim sudom i da je u određenom broju slučajeva počeo glavni pretres, dok je jedan broj optužnica prošao prvi test pred sudom, budući da su potvrđene za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala.
Saglasno principima koji važe u pravu, u borbi protiv svih oblika kriminala, a naročito organizovanog kriminala, postoji goruća potreba da policijski i pravosudni organi djelotvorno sarađuju i pomažu jedni drugima, ukoliko je zajednički cilj da se istraga i sudski postupci odvijaju na pravi način. Međutim, da bi se ovaj cilj zaista i ostvario neophodno je obezbijediti pravnu valjanost svih dokaza pribavljenih u međusobnoj saradnji.
Činjenica da postoje međunarodna tijela za olakšanu komunikaciju, putem kontakt tački, predstavlja pozitivan trend, koji će u budućnosti nastaviti da se razvija. Crnogorski pravosudni sistem, preko nadležnog direktorata u Ministarstvu pravde, mora blisko posmatrati procese saradnje putem međunarodnih tijela i blagovremeno učestvovati, dok kontakt osobe moraju posjedovati savršeno poznavanje oblasti međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima i odgovarajuće komunikacione vještine, uključujući poznavanje stranih jezika. Crnogorski pravni okvir pruža adekvatnu bazu za preduzimanje takvih koraka, a podatak da Crna Gora pledira da bude naredna članica Evropske unije dodatno obavezuje da bude proaktivna.
Kakva je praksa, odnosno stavovi Evropskog suda za ljudska prava i Suda pravde Evropske unije u pogledu prihvatljivosti ,,Skaj“ prepiski kao dokaza?
LAKOVIĆ-DRAŠKOVIĆ:Sudovi u više zemalja su se izjasnili u određenim fazama krivičnih postupaka o prihvatljivosti ovih dokaza. Odjeljenje Regionalnog suda u Berlinu, koje je ranije proglasilo EncroChat dokaz neprihvatljivim, nedavno je zatražilo preliminarnu odluku (preliminary ruling) od Suda pravde Evropske unije (CJEU) u pogledu 14 kritičnih pitanja u vezi sa drugim EncroChat slučajem. Pored toga, dva britanska pritvorena lica su podnijela predstavke Evropskom sudu za ljudska prava (ECtHR).
Trenutno jedina praksa u vezi sa kriptovanim aplikacijama su predmeti protiv Turske, a koji se odnose na određivanje pritvora zbog korišćenja ,,ByLock“ aplikacije. U predmetu Üçdağ (Ućda) protiv Turske, Evropski sud za ljudska prava je odlučio da sama činjenica postojanja instalirane aplikacije ,,ByLock“ nije dovoljna za osnovanu sumnju određivanja pritvora, već moraju postojati još neki drugi određeni dokazi da bi se uopšte radilo o osnovanoj sumnji.
Danas nije poznato da li će crnogorski sudovi prihvatiti kao dokaze materijale pribavljene putem zaštićenih komunikacija, koje je Crna Gora primila od partnerskih država putem međunarodne pravne pomoći. Saglasno ocjeni vijeća sudija Višeg suda u Podgorici, koja je izražena u više odluka u postupcima kontrole optužnica Specijalnog državnog tužilaštva, ovi dokazi će se cijeniti na glavnom pretresu, od strane tročlanog vijeća.
Je li to neuobičajen red poteza ili sastavni dio sudske prakse?
LAKOVIĆ-DRAŠKOVIĆ:Potrebno je ukazati da to nije neobično sa stanovišta sudske prakse, imajući u vidu da je vijeće na glavnom pretresu i u ranijoj praksi izuzimalo određene dokaze, po prigovoru odbrane okrivljenih, dok je vanraspravno vijeće omogućavalo prohodnost optužnica, kako bi se pojedini dokazi cijenili u kontradiktornom postupku.
Takođe, razlog više za ovakvu odluku suda može biti i činjenica da su u istrazi rokovi prekratki da bi se cijenila zakonitost dokaza (dostavljenih informacija), koji sadrže podatke sa zaštićenih komunikacija i koji su kod nas krunski dokazi u većini pokrenutih postupaka.
Pravi li Crna Gora ,,faul“ time što u javnost dospijevaju tajni podaci iz prepiski i može li ta okolnost da oteža odvijanje postupka, naročito u kontekstu potencijalne povrede prava koja su garantovana i presudama Evropskog suda u Strazburu, na koja ukazuje odbrana okrivljenih?
LAKOVIĆ-DRAŠKOVIĆ:Poznato je da su branioci, advokati okrivljenih u ovim postupcima, iznijeli više suštinskih primjedbi koje nacionalni sudovi neće moći ignorisati, već će morati dati obrazložene odgovore (ESLJP, Stojković protiv Belgije i Francuske: postoji obaveza da se u kontekstu čl. 6 prigovori odbrane uzmu u obzir, da se razmotre i da se na njih odgovori), a oni se prioritetno odnose na način pribavljanja komunikacija, njihovu autentičnost (pitanje da li su kompromitovani), prirodu, kao i zakonitost pribavljenih dokaza putem međunarodne pravne pomoći.
Pred sudom se može nametnuti i potreba za neposrednom ili posrednom međunarodnom pravnom pomoći u ovim krivičnim stvarima, što će podrazumijevati i duže trajanje postupka.
Primat u pravnom poretku i mehanizam kontrole primjene Evropske konvencije
U kojoj mjeri crnogorski sudovi odluke u predmetima, koji se odnose na krivičnu oblast, temelje na presudama Evropskog suda za ljudska prava, odnosno da li su presude te instance, kao svojevrsni precendenti, u dovoljnoj mjeri integrisane u naš pravni sistem?
LAKOVIĆ-DRAŠKOVIĆ:Čujemo i dalje od nekih praktičara da su postupali „po zakonu“, zanemarivši činjenicu da je članom 9 Ustava Crne Gore propisano da su potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva.
U svakom slučaju, potrebno je nastaviti sa sprovođenjem kvalitetnih obuka sudija, tužilaca, kao i advokata u pogledu stavova i prakse Evropskog suda za ljudska prava, jer praksa Evropskog suda za ljudska prava je najbogatiji izvor standarda zaštite ljuskih prava i sloboda, a to je ujedno i mehanizam kontrole primjene Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Uticaj odluka Evropskog suda za ljudska prava, kroz involviranje u nacionalne presude, osjeća se u životu svakog društva, kao i svakog pojedinca koji su u sistemu Evropske konvencije. Kroz obuke se unapređuje znanje nosilaca pravosudnih funkcija, prevazilaze sporna pitanja iz prakse, a time i unapređuje kvalitet njihovih odluka.
