Ako živite u Crnoj Gori danas, skoro pa da vas više ništa ne može iznenaditi. Skoro pa da nije moguće da ostanete zatečeni nekom viješću. Skoro pa da ste sasvim sigurni da nećete ostati u čudu. Skoro da je tako. Ali, čuda se događaju. Možda ne u onom značenju kakvo nam predočavaju lažni pastiri iz Crkve Srbije, ili Derek Troter koji izmišlja čudo u Pekamu, ali, vaistinu, dogodilo se čudo.
Na jednom nacističkom portalu osvanula je vijest da će Udruženje književnika Crne Gore organizovati tribinu u čast Mihaila Lalića, Mirka Banjevića i Janka Đonovića!? O trojici crnogorskih pisaca govore srpski nacionalisti, a mjesto događanja je hram velikosrpskog nacionalizma, u narodu znan i kao Srpska kuća.
Ako potisnemo prvi šok nakon saznanja da će se u Srpskoj kući održati tribina o crnogorskim piscima, kako se osloboditi onog drugog, većeg: u hramu četničkog pokreta biće upriličen omaž simbolima narodnooslobodilačke borbe protiv fašizma!
U prostoru u kojem se slave Pavle Đurišić, Draža Mihailović, Ratko Mladić, Radovan Karadžić, a Momčilo Krajišnik direktno uključuje u program, neko je odlučio da upriliči omaž trojici pisaca čiji su i život i djelo u nepremostivom sukobu sa svim što taj prostor određuje.
Kao povod događaja naveden je časopis Stvaranje i doprinos trojice pisaca njegovom nastanku i kasnijoj afirmaciji. Mihailo Lalić, Mirko Banjević i Janko Đonović su utemeljivači Stvaranja. Onoga Stvaranja koje je od svojeg osnivanja prevazilazilo granice Crne Gore i bilo regionalno prepoznato kao jedan od najznačajnijih jugoslovenskih časopisa za književnost. Onoga Stvaranja među čijim su urednicima, uz već pomenute, bili i Čedo Vuković i Sreten Asanović.
Stvaranja koje je objavljivalo ponajbolju književnost crnogorskih, srpskih, hrvatskih i bosanskih pisaca. Stvaranja koje je baštinilo i promovisalo sve one vrijednosti s kojima je trenutna redakcija časopisa u dubokom sukobu. Danas je Stvaranje časopis koji se uređuje u portama srpskih manastira, i časopis koji autorima šalje šovinističke, ksenofobične pozive na saradnju.
Već odavno Stvaranje je list u kojem svoju književnost mogu objaviti tek oni koji pišu isključivo na srpskom jeziku, i to ćirilicom. Danas u Stvaranju ne može objaviti niko ko piše na crnogorskom, bosanskom, ili hrvatskom jeziku. Nije da će bilo koji ozbiljan pisac žaliti zbog toga, jer takvima i nije mjesto u današnjem Stvaranju. Ali, zbog svega toga Stvaranje je već odavno tužna śena nekadašnjeg ozbiljnog književnog časopisa.
Zato je Stvaranje danas pseudoliterarni bilten velikosrpskog nacionalizma. A Mihailo Lalić, Mirko Banjević i Janko Đonović žrtve teške i vulgarne zloupotrebe. Onaj Mihailo Lalić koji je cijelo svoje književno biće posvetio antifašizmu i borbi protiv četnika, za koje je pisao da su krvožedne zvijeri koje se kreću u čoporima, pune mračnih nagona… Tako je Lalić govorio o četnicima, herojima, idolima onih koji danas njemu u čast priređuju omaže i tribine.
A što reći za Mirka Banjevića, jednog od najznačajnijih crnogorskih pjesnika XX vijeka? Za partizana koji se s velikosrpskom ideologijom krvi i tla suočavao ne samo u Drugom svjetskom ratu. U pjesmi 1923. Banjević piše:
Tada su nas vezali, ćerali, palili…
gonili da primimo što srcu ne primismo svom,
zbog čega u šumu bježasmo, oni nam rušili dom.
Oni koji su nas vezali, palili i rušili dom su isti oni koje vozdižu i slave organizatori i učesnici tribine posvećene Mirku Banjeviću. Među njima su i oni koji su ustanovili nagradu koja nosi ime Mirka Banjevića, a onda njome ovjenčavali sljedbenike ideologije protiv koje se Banjević cijelog svog života borio.
Kako objasniti Janka Đonovića u Srpskoj kući? Janka Đonovića koji je robijao u konc-logorima diljem fašističkog svijeta. Od Italije do Austrije. Diljem svijeta čiji su saveznici bili ideološki oci onih koji danas govore o Janku Đonoviću.
Ako mislite da je blasfemija posaditi Joanikija Mićovića na tron Svetog Petra, zamislite Lalića, Banjevića i Đonovića na četničkom posijelu u Srpskoj kući.
